1

Poslovni broj: Gž Ovr-154/2020-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-154/2020-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan u ovršnoj stvari ovrhovoditelja O. B. d.d. Z., OIB: ... zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., K. i p. d.o.o., odvjetnicima iz Rijeke, protiv ovršenice B. Š., Z., zastupane po punomoćniku K. L. odvjetniku i Z., radi isplate, rješavajući žalbu ovršenice, podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj 42 Ovr-2389/15 od 20. listopada 2015., 15. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              I Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj 42 Ovr-2389/15 od 20. listopada 2015. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

              II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice kč. br. 581/58 kuća i dvorište površine 502 m2, upisanoj u zk. ul. 1938 pod uložak 3, k.o.- B. s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to etaže 1744/10000, stan oznake ST3 na katu, ukupne površine 61,09 m2, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 660.805,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 660.622,34 kn od 24. prosinca do isplate te radi naplate troška ovršnog postupka koji je priznat u iznosu od 13.646,00 kn.

 

2. Protiv rješenja je žalbu podnijela ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

 

3. U žalbi ukazuje na postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, tvrdeći da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave te da je nastupila zastara tražbine. Stoga smatra da postupak treba obustaviti, a podredno uputiti ovršenicu na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje ističe da je netočna tvrdnja ovrhovoditelja da je uredno izjavio i dostavio raskid ugovora o kreditu te tvrdi da se na povratnici koju je dostavio ovrhovoditelj ne nalazi potpis primatelja, korisnika kredita što da je razvidno iz potpisa na ugovoru o kreditu. Također, da adresa u R., L. 4C nije valjana adresa za dostavu izjave o raskidu. Potom tvrdi da dostavnica C. E. d.o.o. nije valjani dokaz o slanju pošte preporučeno, već se radi o dostavi putem kurirske službe koja ne proizvodi valjane pravne učinke koji su predviđeni ugovorom. Tvrdi da narečeno društvo nije imalo potrebno ovlaštenje za dostavu pismena pa da ovrhovoditelj ni do dana pisanja žalbe nije na propisani način raskinuo ugovor o kreditu, zbog čega da može potraživati isključivo pojedinačne mjesečne anuitete koji dospijevaju svakog mjeseca.

 

4. Potom ističe da bi ugovorna odredba koja bi određivala drugačije, predstavljala nepoštenu poslovnu praksu nametnutu od strane ovrhovoditelja koji je pripremio nacrt ugovora te da ovrhovoditelj pokušava naplatiti u ovršnom postupku više negoli mu pripada. Osim toga da je u prijedlogu za ovrhu pogrešno navedena tražbina u kunama, iako je ugovoreno plaćanje iznosa anuiteta u eurima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja pa da je potrebno utvrditi stanje duga u eurima i kunama na dan otkaza. Osporava i visinu kamate, s obzirom na činjenicu da je ugovor zaključen 2007. a do 1. siječnja 2008. su se različito obračunavale zatezne kamate na kredite u kunama i valuti eura. Tvrdi da tražbina ovrhovoditelja nije dospjela i nije mogla postati ovršna pa da ne postoji u zatraženom iznosu te kao dokaz predlaže provođenje financijskog vještačenja. Osim toga da kao dokaz visine tražbine nije dostavljen izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, a da priloženi raskid ugovora o kreditu ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a.

 

5. Predlaže prije svega ukinuti potvrdu ovršnosti ovršne isprave u skladu s odredbom čl. 36. st. 5. i 6. OZ-a, budući da klauzula ovršnosti nije izdana u propisanoj formi te je izdana bez ikakvih dokaza o prethodnom raskidu ugovora o kreditu. Nadalje naglašava da ugovor o kreditu na temelju kojeg je pokrenut ovaj postupak predstavlja potrošački ugovor te da žaliteljici kao korisnici kredita pripadaju sva prava u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje ZZP), da ovlaštenje banke na jednostrano mijenjanje ugovorne kamate predstavlja ništetnu odredbu Ugovora o kreditu, budući da se radi o bitnim sastojcima ugovora. Također da nisu vidljivi visina i tijek ugovorne i zatezne kamate, način na koji je ovrhovoditelj obračunavao kamatu i za koje razdoblje te je li za promjenu kamate imao pisanu suglasnost ovršenika. Smatra da je ovrhovoditelj bio ovlašten naplaćivati isključivo početnu kamatnu stopu pa kako je tijekom trajanja ugovora kamatna stopa višestruko povećavana, da je ovrhovoditelj neovlašteno zadržavao više iznose koji mu po zakonu ne pripadaju. Tvrdi da je nastupila zastara tražbine jer da se u nazočnom slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine od dospijeća.

 

6. Predlaže stoga rješenje o ovrsi ukinuti i ovršni postupak obustaviti, podredno žaliteljicu uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Traži trošak zastupanja odvjetnika u žalbenom postupku u iznosu od 8.250,00 kn.

 

7. Žalba ovršenice je osnovana.

 

8. Prije svega treba istaći da je ovrhovoditelj zatražio ovrhu na nekretnini u vlasništvu ovršenice na temelju privatne isprave, ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini, koju ispravu je potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik pa predstavlja javnobilježnički akt u smislu odredbe čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" 88/93., 29/94., 16/07., 75/09. i 120/16 – dalje ZJB). Ovrhovoditelj je uz prijedlog priložio i potvrdu ovršnosti javnog bilježnika V. P. poslovni broj OV-26374/2007 od 29. listopada 2014. iz koje bi proizlazilo da je tražbina ovrhovoditelja dospjela 27. prosinca 2013. te Izjavu o raskidu ugovora o kreditu od 24. prosinca 2013. s povratnicom o uručenju izjave korisniku kredita Z. Š..

 

9. Prema odredbi čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ-a ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava su propisane kao ovršne isprave, dok su odredbe o ovršnosti javnobilježničke isprave sadržane u čl. 28. OZ-a na način da je ta isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

 

10. Ovršenica je u žalbi istaknula i prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti javnobilježničke isprave, o kojem prijedlogu sud prvog stupnja nije odlučio. Prema odredbi čl. 36. st. 5. OZ-a javni bilježnici sami daju potvrde o ovršnosti svojih isprava i odluka. U povodu pravnog lijeka ovršenika, sud koji vodi ovršni postupak ispitat će jesu li bili ispunjeni uvjeti za davanje takve potvrde uzimajući u obzir i izjave osoba koje su prema toj ispravi ovlaštene potvrditi nastupanje ovršnosti o kojima ovisi stjecanje tog svojstva, a ako utvrdi da uvjeti nisu bili ispunjeni, potvrdu će ukinuti rješenjem u ovršnom postupku. Stoga će sud prvog stupnja prije svega ispitati jesu li bili ispunjeni uvjeti za davanje potvrde o ovršnosti javnobilježničkog akta te će o prijedlogu ovršenice donijeti odgovarajuće rješenje.

 

11. Nadalje treba istaći da je u povodu žalbe ovršenice sud prvog stupnja donio rješenje poslovni broj Ovr-2389/15-74 od 15. siječnja 2020. kojim je ovršenicu uputio na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10., 11. OZ-a, primjenom odredbe čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ-a, budući da o osnovanosti takvih žalbenih razloga nije ovlašten odlučivati sud u ovršnom postupku.

 

12. Iako je u ovom postupku prije svega potrebno odlučiti o prijedlogu za ukidanje potvrde ovršnosti javnobilježničkog akta, rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka, a s obzirom na iznesene ostale žalbene navode ovršenice,  potrebno je ukazati sudu prvog stupnja da je, zavisno o donošenju odluke o prijedlogu ovršenice, potrebno raspraviti i pitanje ništetnosti ugovora o kreditu kojeg je solemnizirao javni bilježnik te predstavlja ovršnu ispravu. Prema zaključku koji je usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022., u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemniziranih privatnih isprava i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

13. Kako je u ovom ovršnom predmetu ovrha zatražena na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, proizlazi da je sud prvog stupnja bio dužan ispitati sadrži li ugovor o kreditu koji je sklopljen između ovrhovoditelja te Z. Š. kao korisnika kredita te ovršenice kao zalogodavca, nepoštene (ništetne) odredbe u smislu čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (ukoliko bi se radilo o potrošačkom ugovoru), a koju tvrdnju ovršenica iznosi i u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Kako je takav postupak suda prvog stupnja izostao, potrebno je u tom smislu upotpuniti činjenično stanje (sve pod pretpostavkom da prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti javnobilježničkog akta bude odbijen), te ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu na nekretnini.

 

14. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenice uvažiti i rješenje o ovrsi suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 15. lipnja 2023.

 

 

Sutkinja

Milena Vukelić Margan, v.r.