- 1 -              Rev 1000/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1000/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. iz C., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. R., protiv tuženika D. C. iz C., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. T., odvjetnici u C., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1171/2020-4 od 29. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-391/2020 od 8. srpnja 2020., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se tuženikova revizija i ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž -1171/2020-4 od 29. travnja 2021. u dijelu

              - stavka I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-391/2020 od 8. srpnja 2020. u t. II. 2. i III. izreke

              - stavka II. izreke,

              te se predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              «Utvrđuje se da je tužiteljica A. C., OIB: …, iz C., …, izvanknjižna vlasnica novoizgrađenih stanova kao zasebnih stambenih jedinica koji posebni dijelovi prema odredbama čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima su neodvojivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stanovi se nalaze u zgradi izgrađenoj osnovom pravomoćne građevne dozvole Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva, imovinsko – pravne poslove, Ispostava C., Klasa: UP/I-361- 03/02-01/188, Urbr: 2170-80-01-02-06/SG od 26. rujna 2002., na z.k.č. br. 1416 (odgovara k.č. br. 2643) k.o. C., upisana u zk.ul. br. 2788 k.o. C. i to: a) stanova koji se nalaze u prizemlju pomoćnog objekta označeni u nalazu i mišljenju sudskog vještaka I. V. dipl. inž. građ. od ožujka mjeseca 2016. i dopuni nalaza od kolovoza mjeseca 2016. kao stan br. 3. ukupne površine 26,66 čm; kao stan br. 4. ukupne površine 11,69 čm; stan br. 5. ukupne površine 36,73 čm, sa prilaznim hodnicima sve skupa zaokruženo crvenom linijom navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka; b) stanova koji se nalaze u prvom katu pomoćnog objekta na tlocrtima sudskog građevnog vještaka I. V., dipl. inž. građ. označeni kao stan broj 6., ukupne površine 22,87 čm; stan broj 7. ukupne površine 16,09 čm i stan broj 8. ukupne površine 23,66 čm, sve skupa zaokruženo crvenom linijom na nalazu i mišljenju imenovanog sudskog vještaka; c) cijele etaže potkrovlja kuće na tlocrtima stalnog sudskog vještaka I. V., dipl. inž. građ. označeni kao stan broj 12. ukupne površine 52,04 čm, i stan broj 13. ukupne površine 52,05 čm, što je tuženik D. C., OIB: …, iz C., …, dužan priznati i trpjeti provedbu postupka etažiranja a potom provedbu zemljišnoknjižnog upisa temeljem ove presude a nakon njezine pravomoćnosti, prava vlasništva navedenih stanova na ime i vlasništvo tužiteljice. Nalaže se tuženom platiti tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa kamatama određenim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.»

 

              II Odbijaju se eventualno kumulativni tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

1. «Utvrđuje se da je tužiteljica A. C., OIB: …, iz C., …, izvanknjižna vlasnica dijela zgrade izgrađene osnovom pravomoćne građevinske dozvole Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva, imovinsko – pravne poslove, Ispostava C., Klasa: UP/I-361-03/02-01/188, Urbr. 2170-80-01-02-06/GS od 26. rujna 2002., na z.k.č. br. 1416 (odgovara k.č. br. 2643) k.o. C., upisana u zk.ul. br. 2788 k.o. C., što u naravi predstavlja jedan stan na prvom katu zgrade površine 117,60 čm, jedan stan na drugom katu zgrade pov. 119,60 čm i jedan stan u potkrovlju zgrade površine 61 čm, koji stanovi predstavljaju zasebne stambene jedinice, koji posebni dijelovi prema odredbama čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima su neodvojivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, što je tuženik D. C., OIB: …, iz C., …, dužan priznati i trpjeti provedbu postupka etažiranja, a potom provedbu zemljišnoknjižnog upisa navedenih stanova osnovom ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva navedenih stanova na svoje ime. Nalaže se tuženom platiti tužitelju parnične troškove zajedno sa kamatama određenim odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.»

2. «Tuženik D. C., OIB: …, iz C., …, dužan je tužiteljici A. C., OIB: …, iz C., …, isplatiti iznos od 1.285.000,00 kuna (miliondvjestoosamdesetpettisuća) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe tj. od 23. svibnja 2012. po eskontnoj stopi HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi na stanja kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Nalaže se tuženiku platiti troškove postupka zajedno sa zakonskim kamatama određenim u čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.»

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 197.062,50 kuna, u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              „I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice, dok se djelomično prihvaća kao osnovana i presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-391/2020 od 8. srpnja 2020.:

- potvrđuje pod točkama I., II.1. i II.2. izreke za odbijajući dio u iznosu od 956.279,96 kuna (devetstopedesetšesttisućadvjestosedamdesetdevetkunaidevedesetšestlipa),

- preinačuje pod točkama II.2. i III. izreke i sudi: Tuženik D. C. iz C., …, OIB: …, dužan je tužiteljici A. C. iz C., …, OIB: …, isplatiti iznos od 328.720,04 kune (tristodvadesetosamtisućasedamstodvadesetkunaičetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 133.930,04 kune (stotridesettritisućedevetstotridesetkunaičetirilipe) teče od 16. srpnja 2015. do isplate, a na iznos od 194.790,00 (stodevedesetčetiritisućesedamstodevedeset) kuna od dana zaključenja glavne rasprave 3. srpnja 2020. do isplate a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se kao neosnovan odbija zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 23. svibnja 2012. do 15. srpnja 2015. na dosuđeni iznos od 133.930,04 kune (stotridesettritusućedevetstotridesetkunaičetirilipe), a na iznos od 194.790,00 kuna (stodevedestčetiritisućesedamstodevedeset) za razdoblje od 23. svibnja 2012. do 2. srpnja 2020."

              II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 78.390,00 kuna (sedamdesetosamtisućatristodevedesetkuna) u roku od 15 dana.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd - 4739/2021-2 od 15. veljače 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u preinačujućem dijelu zbog sljedećeg pitanja:

              „Radi li se o prekoračenju tužbenog zahtjeva ako je sud odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u preinačujućem dijelu tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog procesnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijanu drugostupanjsku presudu u preinačujućem dijelu te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je stvarnopravni zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva novoizgrađenih apartmana na čk.br. 1416 upisanoj u zk.ul.br. 2788 k.o. C., te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na dva stana na katu kuće i jednog stana u potkrovlju zgrade te konačno podredno obveznopravni zahtjev tužiteljice na ime ulaganja tužiteljice u predmetnu dogradnju, a kojim ulaganjima se povećala vrijednost predmetne nekretnine.

 

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, a da tužiteljica nije dokazala prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, a u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, da je u obitelji C. postojao dogovor roditelja i njenog pok. supruga te tužiteljice da tužiteljici i pok. suprugu pripadnu u samovlasništvo novoizgrađeni apartmani i da nije dokazala da su tužiteljica i njen pok. suprug adaptaciju dogradnju i nadogradnju postojećeg pomoćnog objekta i kuće izvršili u svoje ime i svoj račun uz suglasnost i odobrenje pok. vlasnika nekretnine V.1 i V.2 C. Prvostupanjski sud također zaključuje da tužiteljica prema odredbi čl. 156. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), u vezi s odredbom članka 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), dogradnjom nadogradnjom ili adaptacijom nije stekla pravo na isplatu s osnove uvećanja vrijednosti nekretnine radi izvršene adaptacije i nadogradnje. Imajući na umu da se kredit koji je formalno podigla tužiteljica isplaćivao iz dobiti ostvarene iznajmljivanjem apartmana, to prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici ne pripada obveznopravni zahtjev, a u vezi s odredbom čl. 210. st. 1. ZOO/91.

 

9. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužiteljice primjenom čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu utvrdivši da tuženik ne plaća polovicu rate kredita od početka ljeta 2012., te da je postojao dogovor između supruga tužiteljice i tuženika da svaki od njih otplaćuje polovicu anuiteta kredita. Takav sporazum, između tužiteljice kao kreditnog dužnika s jedne strane i njezinog supruga i tuženika s druge strane, drugostupanjski sud je ocijenio kao ugovor o preuzimanju ispunjenja u smislu čl. 453. st. 1. ZOO/91. Budući da je suprug tužiteljice umro na njegovo mjesto stupila je tužiteljica kao univerzalni sukcesor, što znači da je ona preuzela obvezu plaćanja jedne polovice anuiteta kredita, dok je drugu polovicu anuiteta kredita i dalje ostao dužan plaćati tuženik, a budući da je sama, u razdoblju od lipnja 2012. do zaključenja glavne rasprave – 3. srpnja 2020. tužiteljica otplaćivala kredit, drugostupanjski sud ocjenjuje da je na temelju navedenog ugovora u smislu čl. 453. st. 2. ZOO/91 tuženik dužan isplatiti polovinu plaćenih iznosa anuiteta sa zateznim kamatama od pada u zakašnjenje do isplate.

 

10. Tuženik u reviziji navodi da je tužiteljica postavila obveznopravni zahtjev na ime izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove ulaganjem tužiteljice u predmetnu dogradnju, a kojim ulaganjima se povećala vrijednost predmetne nekretnine, u smislu čl. 210. ZOO/91, dok se drugostupanjski sud upustio u ocjenu da li između stranaka zaključen pravni posao – ugovor o preuzimanju ispunjenja, te je dosudio povrat uplaćenih iznosa rata kredita, pri čemu tuženiku o tim okolnostima (broj neuplaćenih rata, razdoblje neplaćanja kredita, dospijeće) nije dana mogućnost da se očituje, a tuženik smatrajući da to nije predmet tužbenog zahtjeva tijekom prvostupanjskog postupka na te okolnosti nije ni iznosio prigovore. Ističući navedeno, tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP toč. 12. ZPP u vezi s odredbama čl. 373.a i čl. 7. ZPP, koja se ogleda u tome što je drugostupanjski sud prekoračio ovlaštenja pri donošenju pobijane presude na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, odnosno prekoračio je tužbeni zahtjev temeljeći svoju odluku na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužiteljica, o kojoj strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

 

11. Osnovano u reviziji ističe tuženik da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, koja se sastoji u prekoračenju tužbenog zahtjeva na način da je drugostupanjski sud donio odluku na drugačijoj činjeničnoj osnovi od činjenične osnove na kojoj tužiteljica temelji svoj zahtjev i o kojoj se tijekom postupka raspravljalo.

 

12. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Do prekoračenja tužbenog zahtjeva može doći na dva načina i to na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 1. alineja 3. ZPP).

 

13. U konkretnom slučaju ne radi se samo o izmjeni pravne osnove zahtjeva, za koju sud nije vezan, već o izmjeni činjenične osnove, za koju sud jest vezan, jer je ta osnova (isplata anuiteta kredita na temelju ugovora o preuzimanju ispunjenja) bitno drukčija od one na koju se tužiteljica pozvala (isplata na temelju izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove zbog povećane vrijednosti nekretnine na ime ulaganja tužiteljice, a na koju okolnost je tijekom postupka provedeno dokazivanje pa i dokaz građevinskim vještačenjem).

 

14. Prije svega se ističe da odluka o žalbi u parničnom postupku ne smije predstavljati iznenađenje za stranke na način da se njome spor pravno određuje potpuno drukčije nego što ga bilo koja od stranaka vidi. To stoga što se novim pristupom faktično uskraćuje raspravljanje o činjenicama o kojima ovisi primjena određene pravne norme. Upravo to se desilo u konkretnom slučaju. Na taj je način tuženiku povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer ga je imao samo formalno, a ne i stvarno, budući nije raspravljeno o činjenicama koje su drugostupanjskom sudu bile ključne za primjenu određene pravne norme.

 

15. U tom smislu i ovaj sud već je izrazio shvaćanje u odlukama Rev 1984/2015 od 27. studenoga 2018., Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020. i Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020., da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje. Ovaj sud također prihvaća navedeno pravno shvaćanje i razloge na kojima se isto temelji (čl. 396. ZPP) te je ujedno time i odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

 

16. Za istaknuti je i da je prigovor stranke u kojem se ističe da je odluka suda za nju bila neočekivana ili nepredvidljiva, jer se temelji na novoj činjeničnoj i/ili pravnoj osnovi o kojoj nije imala mogućnost raspravljanja, razmatrao i Europski sud za ljudska prava u okviru moguće povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj:18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). U svojim odlukama taj Sud ističe da, u pravilu, zahtjev za kontradiktornošću, kao sastavnog elementa pravičnog postupka, nalaže da sudovi svoje odluke ne temelje na činjeničnim i pravnim elementima o kojima se nije raspravljalo tijekom postupka, a koji spor upućuju u smjeru koji ne bi mogla predvidjeti ni stranka koja je obratila dužnu pažnju (Čepek protiv Češke Republike, zahtjev br. 9815/10, presuda od 5. rujna 2013., toč. 48.). Ako pak sudovi postupaju protivno takvom zahtjevu, može doći do povrede konvencijskog prava.

 

17. U smislu izloženog valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u preinačujućem dijelu i vratiti predmet tome sudu na ponovni postupak i odlučivanje po žalbi (čl. 394. st. 1. al. 3. ZPP).

 

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o tuženikovoj žalbi imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju (čl. 394.a ZPP).

 

19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.