1              Poslovni broj: Gž Zk-25/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominko kao predsjednika vijeća, suca mr.sc. Alena Goluba kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S. I. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici u D. S., protiv tuženika A. M. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. M.-P., odvjetnici u Z. i tuženice G. I. iz S., OIB: …, radi brisanja upisa i uknjižbe prava vlasništva nekretnina, utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja pravne valjanosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-360/2019-45 od 29. ožujka 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-360/2019-45 od 29. ožujka 2022.:

 

- preinačava pod točkom I. izreke tako da se sudi:

 

"Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva nekretnina A. M. iz S., OIB: …, dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z-4055/14 od 19. prosinca 2014., a temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014., između G. I. i A. M., i to nekretnina upisanih u zk.ul.br. 445 k.o. …, koje se sastoje od čk.br. 381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i u zk.ul.br. 7918 k.o. … koje se sastoje od čk.br. 381/2 dvorište … sa 278 m2 i nalaže upis prava vlasništva opisanih nekretnina na ime i korist tužitelja M. G. iz S. I. Z., OIB: ….",

 

- djelomično preinačava pod točkom III. izreke, tako da se sudi:

 

"Utvrđuje se da je pravno valjan kupoprodajni ugovor sklopljen između G. I. iz S., OIB: …, kao prodavatelja i M. G. iz S. I. Z., OIB: …, kao kupca, sklopljen 28. veljače 2014. i ovjeren istog dana kod javnog bilježnika M. Č. iz S. broj OV-2403/14, kojim je M. G. kupio nekretnine koje dolaze upisane u zk.ul.br. 445 k.o. …, koje se sastoje od čk.br. 381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i u zk.ul.br. 7918 k.o. … koje se sastoje od čk.br. 381/2 dvorište … sa 278 m2."

 

- potvrđuje u preostalom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva nekretnina A. M. iz S., OIB: …, dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Sesvetama , Zemljišnoknjižnog odjela , broj Z-4055/14 od 19.prosinca 2014., a temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 12.12.2014. godine, između I. G. i A. M. , i to nekretnina upisanih u zk.ul.br.445 k.o. …, koje se sastoje od čkbr.381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i u zk.ul.br 7918 k.o. … koje se sastoje od čkbr.381/2 dvorište … sa 278 m2 i nalaže upis prava vlasništva opisanih nekretnina na ime i korist tužitelja M. G., OIB: …, Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak , u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju nekretnina, sklopljen između A. M. iz S., OIB: …, kao obdarenika i G. I. iz S., OIB: …, kao darovatelja , od 12.12.2014., ovjerenog istog dana kod Javnog bilježnika S. L. iz S. pod brojem OV-3961/14, i to nekretnina upisanih u zk.ul.br.445 k.o. …, koje se sastoje od čkbr.381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i u zk.ul.br 7918 k.o. … koje se sastoje od čkbr.381/2 dvorište … sa 278 m2, te je tuženik A. M. dužan trpjeti upis prava vlasništva opisanih nekretnina temeljem ove presude na ime i korist tužitelja M. G., OIB: …,. Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak , u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je pravno valjan kupoprodajni ugovor sklopljen između I. G. iz S., OIB: …, kao prodavatelja i M. G. iz S.. OIB: …, kao kupca, sklopljen dana 28.02.2014.godine i ovjeren istog dana kod Javnog bilježnika M. Č. iz S. pod brojem: OV-2403/14, kojim je M. G. kupio nekretnine koje dolaze upisane u zk.ul.br.445 k.o. …, koje se sastoje od čkbr.381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i u zk.ul.br 7918 k.o. … koje se sastoje od čkbr.381/2 dvorište … sa 278 m2, te je tuženik A. M. dužan trpjeti upis prava vlasništva opisanih nekretnina temeljem ove presude na ime i korist tužitelja M. G., OIB: …, Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak , u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj "zbog svih žalbenih razloga" u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik A. M. podnio je odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužitelja u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP),  pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju bitnu povredu odredaba ujedno ukazuje i tužitelju podnesenoj žalbi  navodeći kako je obrazloženje pobijane presude nejasno. Počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, sastoji se u tome što prvostupanjski sud uopće nije izložio jasne o neproturječne razloge o odlučnoj činjenici o tome je li tuženica G. I. predala u posjed predmetnu nekretninu tužitelju prije sklapanja kupoprodajnog ugovora s tuženim A. M., a niti je na navedenu okolnost analizirao iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, a radi se o odlučnoj činjenici u ovom parničnom postupku jer se s obzirom na navedenu činjenicu prosuđuje pravni odnos višestrukog ugovaranja iste nekretnine pa je zbog izostanka jasnih i neproturječnih razloga u pogledu odlučne činjenice predaje u posjed predmetne nekretnine tužitelju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom žalbe tužitelja na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda kako je prilikom donošenja pobijane presude materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno jer prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo iz članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV), koje je valjalo primijeniti na sporni pravni odnos između stranaka u pogledu zahtjeva pod točkom I. izreke presude.

 

7. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice i o odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloge u pobijanoj prvostupanjskoj presudi, i to:

- da je predmetne nekretnine upisane u zk.ul.br.445 k.o. …, koje se sastoje od čk.br. 381/1 kuća broj 37 … sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 i upisane u zk.ul.br 7918 k.o. … koje se sastoje od čk.br. 381/2 dvorište … sa 278 m2, tuženica G. I. stekla iza pokojne M. B., koja je u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao vlasnica istih,

- da je u zemljišnim knjigama na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014. sklopljenog između G. I. kao darovateljice i tuženika A. M. kao daroprimca, tuženik A. M. upisan kao vlasnik prema rješenju Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z-4055/14 od 19. prosinca 2014.,

- da je tuženik A. M. kao ovrhovoditelj protiv M. B. kao ovršenice vodio ovršni postupak na predmetnim nekretninama, koji postupak je nastavljen protiv ovdje tuženice G. I. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Ovr-4168/2015, kada je tuženica stekla vlasništvo predmetnih nekretnina iza pok. M. B.,

- da su tuženici A. M. i G. I. sklopili sporazum o subrogaciji i podmirenju duga od 12. prosinca 2014., kojim su riješili sva sporna potraživanja i nakon kojeg je i sklopljen ugovor o darovanju nekretnina istog dana te je povučen prijedlog za ovrhu i obustavljena ovrha na naznačenim nekretninama,

- da prema upisu u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama nema podataka o tome da je tužitelj bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina,

- da je tuženik A. M. platio porez na promet nekretnina prilikom stjecanja predmetnih nekretnina,

- da je tuženica G. I. predala posjed predmetnih nekretnina tuženiku A. M..

 

8. Međutim, prvostupanjski sud nije imao u vidu da je tuženica G. I. prethodno predmetne nekretnine prodala tužitelju prema ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 28. veljače 2014., koji je javnobilježnički ovjeren kod javne bilježnice M. Č. istoga dana, ali da se tužitelj nije uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama na temelju navedenog ugovora o kupoprodaji, da bi potom ugovorom o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014. predmetne nekretnine darovala tuženiku A. M., koji se je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. B. donijetog kod javne bilježnice Z. B. Š. poslovni broj O-793/2012 (UPP/OS-93/2012) od 30. rujna 2013. i javnobilježnički ovjerenog ugovora o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014. uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina.

 

9. Stoga, na sporni pravni odnos višestrukog ugovaranja iste nekretnine valja primijeniti materijalno pravo iz članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV), kako to uostalom proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-93/2018-2 od 8. rujna 2020.

 

10. Prema odredbi članka 125. stavak 1. i 3. ZV-a propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva.

 

11. Uknjižba prava vlasništva u korist tuženika A. M. provedena je temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama broj Z-4055/2014 od 19. prosinca 2014., dok je tužitelj tužbu podnio 13. lipnja 2017., dakle u roku od 3 godine iz članka 125. stavak 2. ZV-a.

 

12. Uvidom u sporazum o subrogaciji i podmirenju duga od 12. prosinca 2014. koji je sklopljen između tuženice G. I. i tuženika A. M., između ostalog proizlazi da tuženica G. I. potpisom naznačenog sporazuma pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje i potvrđuje da su svi do sada sklopljeni ugovori o raspolaganju predmetnim nekretninama upisanim u zk.ul.br. 445 k.o. … i to čk.br. 381/1 kuća broj 37 …sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 te upisanim u zk.ul.br. 7918 k.o. … i to čk.br. 381/2 dvorište … sa 278 m2, s njene strane fiktivni te da stjecatelji u tim ugovorima nemaju pravo upisa u zemljišnu knjigu i stjecanje prava vlasništva na temelju tih ugovora bez obzira da li su isti formalno raskinuti ili nisu.

 

13. Nadalje, prema iskazu tuženice G. I. na ročištu kod prvostupanjskog suda 12. listopada 2020., proizlazi kako je prilikom sklapanja ugovora tuženiku A. M. rekla da je sve ranije ugovore sklopila fiktivno, te da je punomoć u pogledu raspolaganja predmetnim nekretninama potpisala na nagovor tužitelja, ali također je odgovorila da ne razumije pitanje da li je prilikom sklapanja ugovora o darovanju upozorila tuženika A. M. da postoji kupoprodajni ugovor između tužitelja i tužene G. I. u pogledu kupoprodaje istih nekretnina, pa stoga proizlazi da tuženik A. M. nije postupao u dobroj vjeri u trenutku sklapanja ugovora o darovanju nekretnina s tuženicom G. I., jer je s obzirom na sadržaj sporazuma o subrogaciji i podmirenju duga od 12. prosinca 2014. te s obzirom na iskaz tuženice G. I. znao da je predmetna nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalni posjed, dok je na temelju iskaza tuženice G. I. jasno da je prethodno potpisala punomoć radi raspolaganja istim nekretninama. Pitanje upućeno tuženici G. I. na ročištu 12. listopada 2020. da li je tuženika A. M. upozorila da postoji kupoprodajni ugovor između tužitelja i tuženice G. I. potpuno je jasno i razumljivo, a odgovor 2. tuženice G. I. na navedeno pitanje, da ne razumije navedeno pitanje, zapravo ukazuje da tuženica ne želi odgovoriti na navedeno pitanje. Međutim, kako je navedeno, iz sadržaja sporazum o subrogaciji i podmirenju duga od 12. prosinca 2014. jasno proizlazi da tuženica G. I. potpisom naznačenog sporazuma pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje i potvrđuje da su svi do sada sklopljeni ugovori o raspolaganju predmetnim nekretninama upisanim u zk.ul.br. 445 k.o. … i to čk.br. 381/1 kuća broj 37 …sa 49 m2 i dvorište sa 251 m2 te upisanim u zk.ul.br. 7918 k.o. … i to čk.br. 381/2 dvorište … sa 278 m2, s njene strane fiktivni te da stjecatelji u tim ugovorima nemaju pravo upisa u zemljišnu knjigu i stjecanje prava vlasništva na temelju tih ugovora bez obzira da li su isti formalno raskinuti ili nisu, dok iz iskaza tuženice G. I. proizlazi kako je tuženiku A. M. bilo poznato i da je tuženica G. I. potpisala punomoć za raspolaganje predmetnim nekretninama, tada proizlazi kako mu je već priliko sklapanja ugovora o darovanju od 12. prosinca 2014. bilo poznato da je tuženica raspolagala predmetnom nekretninom jer u protivnom ne bi sklapala ugovore o otuđenju predmetnih nekretnina, niti izdala punomoć radi raspolaganja predmetnim nekretninama.

 

14. Okolnost da je predmetna nekretnina tužitelju predana u samostalni posjed prije nego je predana u samostalni posjed tuženiku A. M. proizlazi iz iskaza svjedoka I. G. koji iskazuje da je razgledao predmetnu kuću negdje 2012. ili 2013., kada mu je tužitelj ponudio predmetnu kuću na prodaju, zatim iz iskaza svjedoka T. G. u dijelu u kojem iskazuje da je dvije do tri godine dolazio na nekretninu i tamo odlagao višak materijala i alat u podrumu kuće u dogovoru s tužiteljem, njegovim sinom, kao i svjedoka A. I. koji je jednom prilikom s tužiteljem išao na predmetnu nekretninu po alat koji se nalazi u podrumu kuće, što potkrepljuje iskaz svjedoka T. G. da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine i omogućio svjedoku da na istoj odlaže svoj materijal.

 

15. Stoga su, s obzirom na navedene činjenice, ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 125. stavak 2. ZV-a radi brisanja upisa vlasništva tuženika A. M. na predmetnim nekretninama i uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, a s obzirom da je tužitelju predmetna nekretnina valjano otuđena ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 28. veljače 2014. koji sadrži sve podatke koje ugovor o kupoprodaji nekretnina treba sadržavati pa tako i tzv. tabularnu izjavu te je potpis tuženice G. I. kao prodavateljice na predmetnom ugovoru javnobilježnički ovjeren kod javne bilježnice M. Č. 28. veljače 2014.

 

16. Također, prema naznačenom ugovoru o kupoprodaji nekretnina (točka 5.) proizlazi da kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina odmah potpisom ugovora, što potkrjepljuje iskaze prethodno naznačenih svjedoka koji su iskazali da se je tužitelj nalazio u posjedu predmetne nekretnine nakon sklapanja naznačenog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Navedena okolnost jasno upućuje kako je tuženica G. I. predala predmetne nekretnine u posjed tužitelju nakon sklapanja naznačenog ugovora o kupoprodaji nekretnine, a što također proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka I. G., T. G. i svjedoka A. I..

 

17. Činjenica je da tužitelj nije koristio predmetne nekretnine za stanovanje, niti se je na navedenim nekretninama svakodnevno nalazio te da su predmetne nekretnine bile u zapuštenom stanju kada je tuženica G. I. predmetne nekretnine nakon sklapanja ugovora o darovanju nekretnine 12. prosinca 2014. s tužiteljem, predala u samostalan posjed tuženiku A. M., ali takva okolnost nije od utjecaja na ispunjenje zakonskih pretpostavaka iz članka 125. stavka 2. ZV-a za brisanje prava vlasništva tuženika A. M. na predmetnim nekretninama, već je od utjecaja, odnosno odlučno to što je tuženica G. I. predmetne nekretnine prethodno predala u samostalan posjed tužitelju, kao i to da tuženik A. M. nije bio u dobroj vjeri jer je s obzirom na sadržaj sporazuma o subrogaciji i podmirenju duga od 12. prosinca 2014., ali i s obzirom na iskaz tuženice G. I. jasno da mu je bilo poznato da je tuženica G. I. prethodno raspolagala predmetnom nekretninom.

 

18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 125. stavak 1. i 2. ZV-a valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te u navedenom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev, a s obzirom da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 125. stavak 2. ZV-a za brisanje prava vlasništva tuženika A. M. i uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

 

19. Što se tiče iskaza preostalih svjedoka saslušanih tijekom ovog parničnog postupka i to I. M., A. L., pa čak i D. I., iz njihovih iskaza ne proizlazi da tužitelj ne bi stupio u posjed predmetnih nekretnina, već naznačeni svjedoci potvrđuju da je u posjedu bio tuženik A. M., a što nije niti sporno jer je tuženica, nakon što je prodala i predala sporne nekretnine u posjed tužitelju iste nekretnine naknadno predala u posjed i tuženiku A. M., pri čemu svjedok D. I., suprug tuženice G. I. iskazuje kako ne zna koliko je tužitelj bio u posjedu, a što upućuje da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine.

 

20. Prema članku 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji, prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je prema članku 377. ZOO-a propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. S obzirom da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. veljače 2014. sadrži podatke o nekretninama kao stvari koja je predmet prodaje, a također i ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te je sklopljen u pisanom obliku, proizlazi da je takav ugovor po sadržaji i formi sukladan članku 376. stavak 1. i članku 377. ZOO-a.

 

21. Osim toga, predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina sadrži i tzv. tabularnu ispravu te je na predmetnom ugovoru javnobilježnički ovjeren potpis prodavateljice, čime su ispunjene formalne pretpostavke za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i vidljiv pravni temelj stjecanja prava vlasništva, odnosno pravni posao kupoprodaja, pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 376. stavak 1. i članka 377. ZOO-a, kada je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je pravno valjan kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženice G. I. kao prodavateljice i tužitelja M. G. kao kupca od 28. veljače 2014. koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. Č. broj OV-2403/14 istoga dana, kojim je tužitelj kupio predmetne nekretnine.

 

22. Pri tome nije prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda prema izloženim razlozima (točka 25.) da se radi o fiktivnom ugovoru te da nije isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena, a s obzirom da je tužitelju moralo biti poznato da je u tijeku ovršni postupak na predmetnim nekretninama ovdje tuženika A. M., a koja je okolnost sprječavala uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, jer takve okolnosti nemaju nikakav utjecaj na valjanost predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina, a zaključak prvostupanjskog suda da se radi o fiktivnom ugovoru je paušalan i neutemeljen na činjenicama utvrđenim tijekom postupka te izvedenim dokazima tijekom postupka.

 

23. Naime, prema članku 285. stavak 2. ZOO-a, propisano je da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi među strankama, dok iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi se radilo o prividnom odnosno fiktivnom ugovoru, a niti prvostupanjski sud obrazlaže zbog čega bi se radilo o prividnom odnosno fiktivnom ugovoru u razlozima pobijane presude, a niti prikriva li predmetni kupoprodajni ugovor neki drugi ugovor između tužitelja i tužene G. I..

 

24. U preostalom dijelu žalba tužitelja nije osnovana jer okolnost da je tuženica G. I. raspolagala istim nekretninama u korist tužitelja ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 28. veljače 2014., a potom ugovorom o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014. u korist tuženika A. M., ne predstavlja razlog ništetnosti u smislu članka 322. stavak 1. ZOO-a.

 

25. Također, predmetni ugovor o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2014. nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, a niti moralu društva, niti tužitelj tijekom postupka naznačuje ijednu ustavnu ili zakonsku odredbu kojoj bi predmetni ugovor o darovanju bio protivan, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II. izreke presude, te je u navedenom dijelu valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu u navedenom dijelu i potvrditi točku II. izreke pobijane presude.

 

26. Osim toga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi točku III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik A. M. dužan trpjeti upis prava vlasništva opisanih nekretnina temeljem ove presude na ime i u korist tužitelja, a s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o višestrukom otuđenju nekretnina iz članka 125. stavak 2. ZV-a, kako je to prethodno obrazloženo u kojem slučaju se pravno zaštitni cilj ostvaruje istovremenim brisanjem upisa vlasništva stjecatelja koji nije postupao u dobroj vjeri i uknjižba u korist osobe koja je postupala u dobroj vjeri, kako je to prethodno obrazloženo.

 

27. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. gdje je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik A. M. dužan trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnim nekretninama, jer za uknjižbu nije dostatno da je pravno valjan kupoprodajni ugovor, već je potrebno i ispunjenje posebnih pretpostavki propisanih zakonom, a kod višestrukog ugovaranja otuđenja, ispunjenje pretpostavi iz članka 125. stavak 2. ZV-a, a sve s obzirom na načela zemljišnoknjižnog prava i pravilo da su upisi u zemljišnim knjigama dopušteni samo protiv knjižnog prednika, a prema predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina knjižni prednik tužitelju u pogledu spornih nekretnina nije tuženik A. M., pa je u konkretnom slučaju neosnovan tužbeni zahtjev da je tuženik A. M. dužan trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja temeljem prvostupanjske presude, već je prethodno potrebno ishoditi brisanje upisa prava vlasništva tuženika A. M. i uknjižiti pravo vlasništva tužitelja, pod pretpostavkama iz članka 125. stavak 2. ZV-a, kako je prethodno obrazloženo.

 

28. Iz izloženih razloga valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu te na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a djelomično preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, dok je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, kako je pobliže presuđeno u izreci presude.

 

 

 

 

29. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 14. lipnja 2023.