- 1 -              Rev 4202/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4202/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. Z. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji stranaka protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1149/2018-2 od 28. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-1334/2015 od 5. srpnja 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1149/2018-2 od 28. ožujka 2019.:

 

- u toč. 1. njezine izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1334/2015 od 5. srpnja 2018. u toč. 2. njezine izreke i

 

- u toč. 3. njezine izreke,

 

kao neosnovana.

 

II. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1149/2018-2 od 28. ožujka 2019. u toč. 2. njezine izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1334/2015 od 5. srpnja 2018. u toč. 1. njezine izreke, kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o    j e:

 

 

              Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1149/2018-2 od 28. ožujka 2019. u toč. 1. njezine izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1334/2015 od 5. srpnja 2018. u toč. 3. njezine izreke, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu koji glasi:

 

              "1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 234.274,38 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana donošenja ove presude, tj. od dana 5. srpnja 2018. pa do isplate, a koja visina stope zakonske zatezne kamate će se do isplate određivati za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za pet postotnih poena odnosno na način određen člankom 29 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

 

2. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 234.580,38 kuna iz točke 1. izreke ove presude, a do utuženog iznosa od 476.160,00 kuna, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu gdje je isti tražio da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos iz točke 1. izreke presude teče od dana 1. siječnja 2001. pa do 4. srpnja 2018.

 

3. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

 

Prvostupanjska presuda je u toč. 1. izreke preinačena za iznos od 306,00 kn (od iznosa od 234.274,38 kuna do iznosa od 234.580,38 kuna) sa zateznim kamatama te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Među ostalim navodi da je zatezna kamata pogrešno dosuđena od dana donošenja presude i da je prvo vještačenje, izrađeno po vještaku N. C., bilo najbliže stvarnom stanju stvari. Pobija i odluku o trošku te i obrazlaže taj dio revizije. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

             

3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.

 

4. Reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP podnosi i tuženik, također zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava aktivnu legitimaciju na strani tužitelja. Navodi, među ostalim, da je dio radova izveden po nalogu obitelji K., da je društvo A. C. platilo dio izvedenih radova, te, kao i tužitelj, osporava nalaz i mišljenje vještaka O. J. pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka N. C. Ističe kako tužitelj i tuženik nikada nisu sklopili usmeni ugovor o građenju. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je revizija tuženika neosnovana u cijelosti.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 476.160,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2001., a za izvedene radove na rekonstrukciji zajedničkih dijelova zgrade u Z., u ulici ...

 

7. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

 

- je 19. srpnja 1999. sklopljen Kupoprodajni ugovor između Z. M., I. M., M. M. i K. K. kao prodavatelja s jedne strane, te I. V., N. Z. i N. K. kao kupaca s druge strane, predmet koje kupoprodaje je bila nekretnina koja u naravi predstavlja stambenu zgradu i dvorište u ... u Z., upisana u zk. ul. ..., k.č.br. ... k.o. Z., veličine 53,7 hvati i 193 m2,

 

- je između stranaka ovog postupka, te N. K. postignut usmeni dogovor oko podjele predmetne stambene zgrade na način da podrumske prostorije budu zajedničke, da visoko prizemlje bude vlasništvo N. K., prvi kat da bude vlasništvo tužitelja, a drugi kat vlasništvo tuženika, te da je među njima postignut dogovor da će tužitelj izvršiti adaptaciju cijele stambene zgrade, uključujući sva tri stana i zajedničke prostorije,

 

- je tuženik izdao tužitelju specijalnu punomoć od 10. rujna 1999., kojom ga opunomoćuje da ga zastupa u svim poslovima kod izgradnje njegove kuće u Z., ..., da može ishoditi potrebnu dokumentaciju, ugovarati poslove oko izgradnje kuće, obaviti potrebne priključke i svega ostalog u vezi s time,

 

- tuženik nije tužitelju platio bilo koji iznos u novcu za izvedene radove na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine, a niti da je tužitelj primio bilo koji iznos za iste od tuženika,

 

- iz iskaza kojeg je tuženik kao stranka dao na ročištu održanom 15. ožujka 2005. proizlazi da on ne spori da nije ništa platio, ali da razlog tome leži u ponašanju tužitelja koji mu nije htio izdati račune, a da pritom tuženik ne spori da je V. neke radove obavio, da je prema dogovoru svatko trebao dati oko 106.000 DEM za kupnju kuće i još oko 78.000 DEM za potpuni dovršetak,

 

- je tuženik kao stranka na ročištu održanom 20. siječnja 2009. između ostalog iskazivao da je tužitelj za njega u predmetnoj kući u Z. izveo grube radove bez ikakvih cijena, s tim da je tuženikova ponuda bila da tužitelju isplati 113.000,00 kuna prema tadašnjim cijenama, te da je tužitelj na njegovom suvlasničkom dijelu predmetne kuće izgradio konstruktivne zidove i krovište predmetne kuće,

 

- se za izvedene radove na uređenju predmetne zgrade 2/3 dijela vrijednosti izvedenih od strane tužitelja odnosile na investitore N. Z. i N. K., svakog za po 1/3 dijela,

 

- je nakon provedenih građevinskih vještačenja po stalnim sudskim vještacima N. C. i M. Č., provedeno kontrolno vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke O. J. dipl. ing. građ., koji je nakon provedenog očevida na licu mjesta i radova utvrđenih sudskim zapisnikom nakon očevida na licu mjesta od 2. prosinca 2016., te sačinjenog nalaza i mišljenja (listovi spisa 1000-1018), kao i temeljem njegovih usmenih očitovanja s ročišta od 23. ožujka 2017. i 20. prosinca 2017., kao i pisanih očitovanja od 7. lipnja 2017. (listovi spisa 1091-1092) i 30. listopada 2017. (list spisa 1105), utvrdio da vrijednost izvedenih radova na zajedničkim dijelovima zgrade, a bez vrijednosti radova koji su bili izvedeni samo za tuženika po trećim osobama, iznosi 703.741,15 kuna, odnosno u odnosu na samog tuženika u iznosu od 234.274,38 kuna, koji iznos predstavlja 1/3 iznosa ukupno izvedenih radova utvrđenih od strane stalnog sudskog vještaka O. J.,

 

- usmeni ugovor o građenju sklopljen između tužitelja, tuženika i N. K. predstavlja građevinski poduhvat, odnosno ugovor o građenju iz čl. 630. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO), koji da je ništav temeljem odredbe čl. 70. st. 1. ZOO, te da kao takav ne proizvodi pravne učinke, a da je tuženik, temeljem odredbe čl. 104. st. 1. ZOO, dužan tužitelju vratiti iznos od 234.274,38 kuna, na ime 1/3 dijela ukupnog iznosa od 703.741,15 kuna, za izvedene radove na zajedničkim dijelovima zgrade u Z., u ulici ..., budući da tužitelj, kao izvođač radova, nije primio ništa po osnovi usmenog Ugovora o građenju, a da tuženik, kao naručilac nije ništa platio za izvedene radove.

 

8. Neosnovan je revizijski navod tužitelja da je zatezna kamata pogrešno dosuđena od dana donošenja presude jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom čl. 104. st. 1. ZOO dosudili zateznu kamatu od tog datuma.

 

9. Neosnovano se obje stranke pozivaju na nalaz i mišljenje vještaka N. C. i tumače ga svaka na svoj način, pored činjenice da je u konačnici provedeno vještačenje po vještaku O. J. koji je otklonio sve prigovore stranaka usmenim očitovanjima na ročištima od 23. ožujka 2017. i 20. prosinca 2017., kao i pisanim očitovanjima od 7. lipnja 2017. i 30. listopada 2017., a nakon čega su obje stranke predložile zaključenje glavne rasprave.

 

10. Neosnovani su tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, zatim da je plaćen dio izvedenih radova, te da tužitelj i tuženik nikada nisu sklopili usmeni ugovor o građenju, budući da iz iskaza samog tuženika kojeg je dao na ročištu održanom 15. ožujka 2005. i isprave nazvane ''specijalna punomoć'' od 10. rujna 1999., proizlazi suprotno. Što se pak tiče prigovora na visinu tužbenog zahtjeva, sam tuženik je na tom ročištu iskazao i da je prema dogovoru svatko trebao dati oko 106.000 DEM za kupnju kuće i još oko 78.000 DEM za potpuni dovršetak.

 

11. I konačno, nevažan je za ishod ovoga spora revizijski navod tuženika da je dio radova izveden po nalogu obitelji K., pored nesporne činjenice da se 1/3 vrijednosti izvedenih radova odnosila na tuženika, što su se kupci te zgrade, prethodno tome, i usmeno dogovorili.

 

12. Zbog svega navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, primjenom čl. 393. u vezi s čl. 392.a ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.

 

14. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena (obrazložena) revizija tužitelja protiv odluke o trošku.

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.