- 1 -              Revd 1137/2023-2

Broj: Revd 1137/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo ..., Zagreb, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-93/2019-3 od 10. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-344/2016-50 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja M. P. u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja M. P. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-93/2019-3 od 10. studenoga 2022., u dijelu kojim je za iznos 16.453,44 EUR bruto (123.968,48 kn) djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-344/2016-50 od 17. prosinca 2018. i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li pravilno shvaćanje suda po kojemu je u svrhu dokazivanja trajanja radnog vremena na terenima izvan sjedišta poslodavca (konkretno izvan sjedišta postrojbe) radnik (konkretno djelatna vojna osoba) prije pokretanja parnice protiv poslodavca za isplatu razlike plaće za neobračunati prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, noću, blagdanima odrađen na terenima, u slučaju spora oko sadržaja evidencija radnog vremena koje vodi poslodavac, bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u za to odgovarajućem postupku i dokazati da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke ili se pak treba smatrati kako je radnik ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisao u evidenciji radnog vremena?

2. Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko iskazuje sate prekovremenog rada za radno vrijeme koje odgovara samo redovnom radnom vremenu, ukoliko ne prikazuje ili iskazuje manje sati noćnog rada u odnosu na upisano radno vrijeme te je li slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na iskaze tužitelja i svjedoka koji su iskazivali o prosječnom trajanju radnog vremena na terenima jer nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj točno radnih sati pojedinih dana proveo radeći, ili pak takvu situaciju treba prosuđivati primjenom odredaba čl. 131. st. 4. Zakona o radu/09, odnosno 135. st. 4. Zakona o radu/14 koje propisuju da u slučaju spora u svezi s radim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu?“.

2.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. U prijedlogu je tužitelj naveo da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 6. i 11. ZPP povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2011, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na ta pitanja ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog pojedinog slučaja.

5.1. Osim toga navedena pitanja nisu važna (u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP) ni zbog toga što je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava-valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Tužitelj je naveo da mu je zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 6. i 11. ZPP drugostupanjski sud povrijedio temeljna prava i to pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i čl. 13. Konvencije.

7.1. Međutim, tužitelj nije obrazložio u čemu bi se očitovale eventualne teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 6. i 11. ZPP, niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojale povrede spomenutih Ustavom zajamčenih prava. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.