1                             Poslovni broj: I Kž-208/2023-4

 

Poslovni broj: I Kž-208/2023-4

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. veljače 2023., broj K-41/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi B. O. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi B. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje u pokušaju iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci presude, te je, na temelju članka 153. stavka 2. u vezi članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), oštećena T. O. s imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i plaćanje nagrade i nužnih izdataka za braniteljicu koja mu je postavljena po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju.

 

3. Optuženik je, po svojoj braniteljici S. O., odvjetnici u Č., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika te je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, osudivši optuženog B. O. za inkriminirano kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, mu izrekao preblagu kaznu.

 

7. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud, kao olakotno, optuženiku je cijenio priznanje kaznenog djela, čime je iskazao određenu kritičnost prema djelu i svom ponašanju te je doprinio bržem okončanju postupka, zatim činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju, kao i činjenicu da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola. Također, kao olakotne, sud je cijenio i optuženikove osobne i obiteljske prilike  odnosno činjenicu njegova invaliditeta, zatim činjenicu da prima socijalnu pomoć te ima jedno maloljetno dijete o kojem je dužan brinuti i uzdržavati ga, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da je do sada pet puta pravomoćno osuđivan i to u tri navrata za kaznena djela protiv imovine, a u dva navrata zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

 

7.1. S pravom državni odvjetnik ističe da je pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud optuženiku precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a istodobno nije u dovoljnoj mjeri cijenio i dao primjereni značaj utvrđenim otegotnim okolnostima, odnosno činjenici da je optuženik višestruko kažnjavana osoba koja je, prema nespornim podacima iz kaznene evidencije (stranica 206. spisa), počevši od 2007. pa na dalje, osuđivan za istovrsno ali i druga kaznena djela, pa je, između ostalog, presudom Općinskog suda u Čakovcu od 21. travnja 2015., broj K-272/13, pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro, a presudom istog suda od 16. svibnja 2018., broj Kzd-9/16, je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170 stavka 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, koja mu je također zamijenjena radom za opće dobro.

7.2. Prema tome, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima koje je prvostupanjski sud  optuženiku uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, naprijed iznesene otegotne okolnosti upućuju na to da optuženik kroz duže vremensko razdoblje kontinuirano čini kaznena djela, iz čega se nameće zaključak da kazne koje su mu za ta djela izrečene, nisu pozitivno na njega utjecale i odvratile ga od daljnjih kriminalnih radnji, pače, isti je počinio istovrsno kazneno djelo. Dakle, s obzirom na to da se radi o specijalnom povratniku, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije bilo mjesta da se optuženi B. O., za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. (za koje djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina), primjenom instituta ublažavanja kazne iz članka 48. i 49. KZ/11., osudi na kaznu zatvora u tako kratkom vremenskom trajanju od jedne godine, nego upravo suprotno, ta činjenica, kako to državni odvjetnik ispravno navodi u žalbi, opravdava izricanje strože kazne.

 

7.3. Zbog svega naprijed iznesenog valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te optuženog B. O. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

7.4. Mišljenje je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je naprijed izrečena kazna zatvora adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom postići sve one svrhe specijalne i generalne prevencija u kažnjavanju predviđene u članku 41. KZ/11. - da se utječe na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela, pri čemu je ovaj drugostupanjski sud imao u vidu i način počinjenja djela koji upućuje na optuženikovu izrazitu upornost budući da je inkriminirano kazneno djelo isti počinio koristeći fizičku inferiornost žene kao žrtve, a djelo je počinjeno u stanu i u prisutnosti treće osobe (S. O.).

 

8. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

 

U Zagrebu, 14. lipnja 2023.