- 1 -              Poslovni broj: I Kž-119/2023-4

Poslovni broj: I Kž-119/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim.,Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Đ. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 91. točka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. i 71/06., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2022., broj: Kv-I-123/2022 (K-27/2010) u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog Đ. Đ. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2022., broj Kv-I-123/2022 (K-27/2010) pod točkom I./ izreke na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), preinačene se u odluci o kazni pravomoćne presude i to presuda Županijskog suda u Puli – Pola, broj: K-27/10, od 27. listopada 2010., koja je potvrđena presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-1090/10, od 10. ožujka 2011., te broj III Kž-8/11 od 9. studenog 2011., pravomoćna od  9. studenog 2011., kojom je osuđeni Đ. Đ. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 (dvadeset i jedne) godine, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 1. KZ/97. i u koju je uključena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj K-51/06 od dana 21. studenog 2006., te presuda Općinskog suda u Puli – Pola, broj K-218/2010., od 6. veljače 2012., pravomoćna od  2. ožujka 2012., kojom je osuđeni Đ. Đ. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 209. stavka 2. u vezi stavka 1. istog članka KZ/97., pa je na temelju članka 498. stavak 2. ZKP/08., uz primjenu članka 53. i članka 51. stavak 2. KZ/11., osuđeni Đ. Đ. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadeset dvije) godine.

1.1. Pod točkom II./ izreke presude na na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadeset dvije) godine osuđenom Đ. Đ. uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 20. svibnja 2010., do 9. studenog 2011., po presudi Županijskog suda u Puli – Pola, broj: K-27/10, vrijeme lišenja slobode i pritvora po presudi Općinskog suda u Puli – Pola broj K-581/06, od 11. rujna do 21. studenog 2006., te vrijeme do sada provedeno na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Puli – Pola, broj: K-27/10., od 10. studenog 2011., pa nadalje.

2. Protiv presude žalbu je podnio osuđeni Đ. Đ. po branitelju, odvjetniku M. B., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da osuđenom Đ. Đ. „bitno smanji utvrđenu jedinstvenu kaznu zatvora koja ne bi nikako smjela premašivati već utvrđenu kaznu od 21 godinu zatvora koju osuđenik već služi u trajanju više od 12 godina“.

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući prvostupanjsku presudu osuđenik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 53. i članka 51. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), jer je osuđeniku trebao izreći kaznu koja nije viša od 21 godine.

5.1. Međutim, iako je prvostupanjski sud u skladu s Zaključkom br. 3 sa sastanka predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s predsjednicima vijeća i Službom evidencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2016., broj Su-IVk-21/2016 jedinstvenu kaznu zatvora trebao izreći prema odredbi članka 60. KZ/97., jer je za oba kaznena djela u stjecaju primijenjen KZ/97. (iako prvostupanjski sud očitom omaškom u pisanju uz kazneno djelo iz članka 209. navodi KZ/11. umjesto KZ/97.), taj propust u konkretnom slučaju nije rezultirao izricanjem kazne zatvora protivno odredbama za odmjeravanje kazne zatvora za djela u stjecaju jer i prema odredbi članka 60. stavak 2. točka a) KZ/97. i članka 51. stavka 2. KZ/11. jedinstvena kazna zatvora se na jednaki način odmjerava. Stoga je prvostupanjski sud s pravom osuđenom Đ. Đ. izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 22 godine.

5.2. Nadalje u odnosu na tvrdnju osuđenog Đ. Đ. da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti iz presuda koje preinačio u odluci o kazni a podcijenio olakotne okolnosti, valja istaknuti da je prvostupanjski sud u postupku tzv. neprave obnove, pri odmjeravanju jedinstvene kazne, dužan vrednovati olakotne i otegotne okolnosti kako su one utvrđene pravomoćnim presudama koje su predmet objedinjenja, pri čemu ostale okolnosti koje osuđenik navodi u žalbi ne mogu biti predmet razmatranja u postupku „neprave obnove“ iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08, već mogu predstavljati zakonsku osnovu za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odnosno predstavljaju okolnosti odlučne pri odlučivanju o uvjetnom otpustu

5.3. Pri takvom stanju stvari cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u pojedinim presudama te ocjenjujući ličnost počinitelja i počinjena djela i to da je ranije osuđivan zbog kaznenih djela i prekršaja na štetu svog maloljetnog sina kojeg je lišio života gušenjem, ocjena je i drugostupanjskog suda da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, ostvariti upravo jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora u trajanju 22 godine.

6. Slijedom navedenoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije dovedena u pitanje osnovanost pobijane presude niti je ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena koja povreda na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. lipnja 2023.