- 1 -              III Kr 35/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 35/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 3. u svezi sa st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenog T. Š. i osuđenog B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2022., broj K-5/2021-298, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., broj I Kž-187/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbijaju se zahtjevi osuđenog T. Š. i osuđenog B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2022., broj K-5/2021-298, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., broj I Kž-187/2022-12, T. Š. i B. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 3. u svezi sa st. 1. i 2. KZ/11. Primjenom citirane zakonske odredbe T. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina, a B. B. u trajanju devet godina. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to T. Š. od 25. lipnja 2020. pa nadalje, a B. B. od 22. rujna 2020. pa nadalje.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik T. Š. putem branitelja R. R., odvjetnika iz O. društva S. i R. j.t.d., sa sjedištem u V., i to zbog „... povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.468. st. 2. ZKP-a) ...“.

 

2.1. Zahtjev je podnio i osuđenik B. B. putem braniteljice Ž. M., odvjetnice iz V., zbog razloga navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 2. u svezi s čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.).

 

2.2. U oba se zahtjeva, suglasno, predlaže preinačiti presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na T. Š. i B. B. te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a „... podredno ukinuti prvo i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje (suđenje) ...“.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovore na zahtjeve s prijedlogom odbiti zahtjeve kao neosnovane.

 

4. Zahtjevi za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani.

 

5. Ističući povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., oba podnositelja zahtjeva tvrde kako je zbog ukidanja prvostupanjske presude samo u odnosu na optuženog R. B., povrijeđeno načelo beneficium cohaesinis iz čl. 479. ZKP/08. Ovo stoga što su podnositelji zahtjeva, kao i optuženi R. B., prvostupanjskom presudom proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 3. KZ/11., pri čemu je svaki od njih imao svoju ulogu u počinjenju djela koje su, kako podnositelji tvrde, bile međusobno isprepletene.

 

5.1. Stav podnositelja zahtjeva je da prihvaćanjem žalbe samo jednog od njih i posljedično tome ukidanja prvostupanjske presude samo u odnosu na jednog supočinitelja, preostaloj je dvojici povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni  tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), te pravo na pravično (pošteno) suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija).

 

5.2. Prije svega, treba poći od odredbe čl. 479. ZKP/08. kojom je propisano ukoliko drugostupanjski sud, u povodu bilo čije žalbe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

 

5.3. U ovom predmetu su, kako podnositelji zahtjeva osuđ. T. Š. i osuđ. B. B. tako i optuženi R. B., podnijeli žalbe na prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da izvedeni dokazi ne čine zatvoreni krug indicija koji svakog od njih, nedvojbeno, povezuje s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

 

5.4. Podnositelji nisu u pravu kada tvrde da su razlozi zbog kojih je sud donio odluku u korist jednog od optuženika bili od koristi i za njih, odnosno da je povrijeđeno načelo beneficium cohaesinis iz čl. 479. ZKP/08.

 

5.5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, svestrano je analizirao žalbene navode u kontekstu izvedenih dokaza i utvrđenja prvostupanjskog suda. Detaljno je ocjenjivao posredne dokaze za svakog ponaosob, procjenjujući da li doista čine zatvoreni krug indicija koji ukazuje na zaključak da bi svaki od njih sudjelovao u počinjenju kaznenog djela, na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

 

5.6. Drugostupanjski je sud (u odlomcima 6. – 6.6.), ocjenjujući žalbene navode osuđenog T. Š., zaključio kako svi izvedeni dokazi čine zatvoreni krug i nedvojbeno ukazuju da je upravo on jedan od počinitelja predmetnog kaznenog djela. Slična je činjenična i pravna situacija i u odnosu na osuđenog B. B., na čije se žalbene navode sud drugog stupnja očitovao (u odlomcima 7. – 8.1.), sa zaključkom kako je „... u počinjenju kaznenog djela sudjelovao optuženi B. B. ...“.

 

6. Nasuprot tome, u odnosu na optuženog R. B., utvrđeno je da posredni dokazi ne čine zatvoreni krug iz kojeg se može, nedvojbeno, zaključiti da je upravo on osoba koja je sudjelovala u počinjenju kaznenog djela u kojem su, nesporno, sudjelovale četiri osobe od kojih je jedna sjedila u automobilu a trojica su ušli u kuću. Drugostupanjski sud je bio jasan kako su okolnosti u odnosu na T. Š. i B. B. „... dokazane sa potpunom sigurnošću ...“, dok je „... preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da bi takvi indiciji, barem za sada, nedvojbeno i pouzdano ukazivali da je optuženik R. B. počinitelj ovog kaznenog djela ...“.

 

7. Prema tome, u konkretnoj situaciji ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 479. ZKP/08., jer iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da su navodi žalbe, koji su od koristi za optuženog R. B. bili od koristi i za osuđ. T. Š. i osuđ. B. B..

 

7.1. Kako ni za prvostupanjski niti za drugostupanjski sud nije bilo sporno da su počinitelji kaznenog djela osuđenici T. Š. i B. B., niti je sporan ukupan broj počinitelja, eventualno utvrđenje da jedan od počinitelja nije optuženi R. B., nije od odlučujućeg utjecaja na činjenični opis djela u odnosu na podnositelje zahtjeva. Stoga, drugostupanjski sud osnovano nije smatrao da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo ukidati prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

8. Protivno izričitoj i jasnoj odredbi čl. 517. st.1. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelji osporavaju i utvrđeno činjenično stanje. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima. Tvrdnje podnositelja zahtjeva su, neizravno, usmjerene i na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja protivno zakonskoj odredbi i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9. Podnositelji, svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, potpuno promašeno, kvalificiraju teškom povredom prava na pravično suđenje. Naime, nema dvojbe da su bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Niti u jednom segmentu postupka osuđenicima nije bilo povrijeđeno pravo na obranu. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima. Naposljetku, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni.

 

10. Stoga, a kako to proizlazi iz navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena povreda koje se ističe u zahtjevima za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

11. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

              Ileana Vinja, v.r.