- 1 -              Rev 257/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 257/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja F. Ć., OIB ..., iz Z., kojega zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika M. I., OIB ..., iz M., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i V. d.o.o. iz S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-172/2020-2 od 17. srpnja 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-597/2020 od 28. svibnja 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o j e:

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i slijedom toga ukidaju se rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-172/2020-2 od 17. srpnja 2020. i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-597/2020 od 28. svibnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja F. Č.

 

2. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-687/2021 od 15. ožujka 2022. podnosi ovrhovoditelj zbog pitanja koje glasi:

 

„Stječe li nasljednik nasljeđivanjem iza ostavitelja prava koja je ostavitelj imao glede nekretnine u odnosu na koju je u korist ostavitelja ishođen upis fiducijarnog prijenosa prava vlasništva (tj. prijenos prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine) samo takvo/ fiducijarno vlasništvo nekretnine ili nasljednik time stječe i novčanu tražbinu koju je ostavitelj imao prema trećoj osobi svom dužniku (potonjem vlasniku nekretnine) a koja novčana tražbina je osigurana fiducijom?“.

 

3. Na reviziju je ovršenik odgovorio.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

6. U ovoj fazi postupka utvrđeno je:

 

- Ugovorom o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine kojega su sklopili 6. lipnja 2012. M. Ć. kao zajmodavac, odnosno predlagatelj osiguranja i M. I. kao zajmoprimac, odnosno protivnik osiguranja proizlazi da je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu 16.000,00 EUR (članak 2. ugovora), da se zajmoprimac obvezuje vratiti pozajmljeni novčani iznos određenom dinamikom (članak 3. ugovora) i da protivnik osiguranja ovlašćuje predlagatelja osiguranja da može bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja i privole protivnika osiguranja, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru i drugim javnim upisnicima (registrima) zatražiti ishoditi uknjižbu prijenosa prava vlasništva glede naprijed navedene nekretnine na svoje ime, ali uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja (članak 6. ugovora). Navedeni ugovor, dakle, bio je temeljem stjecanja vlasništva kč.br. 954/3 upisane u zk.ul. 3419 k.o. S.

 

- Prema odredbi članak 11. Ugovora radi osiguranja povrata tražbine iz članka 2. tog Ugovora zajmoprimac je suglasan te potpisom ugovora daje svoju izričitu suglasnost da zajmodavac može, po dospijeću tražbine, a neposredno temeljem tog ugovora protiv njega zatražiti i provesti neposrednu prisilnu ovrhu na predmetnoj nekretnini, kao i na zajmoprimčevoj cjelokupnoj ostaloj imovini, radi prisilne naplate tražbine iz članka 2. ugovora, uvećane za eventualne kamate po dospijeću i troškove prinudne naplate.

 

- Iz priloženih rješenja o nasljeđivanju M. Ć. proizlazi da je predlagatelj F. Ć. stekao pravo vlasništva nekretnine obuhvaćene ugovorom o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine što znači i pravo radi naplate tražbine ovrhom na nekretnini protivnika osiguranja.(točka I,3. Rješenja o nasljeđivanju od 25.svibnja 2018., list 19.-28. spisa).

 

7. Dakle u ovom ovršnom postupku ovrhovoditelj kao nasljednik izvornog vjerovnika-ovrhovoditelja traži prisilnu naplatu novčane tražbine pljenidbom, procjenom, oduzimanjem, otpremom i prodajom pokretnina ovršenika, kako je to utvrđeno ovršnom ispravom sadržanom u članku 11. Ugovora zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi namirenja tražbine od 6. lipnja 2012. (list 8. do 13. spisa.)

 

8. Prije svega prema ocjeni ovog suda ovlaštenje iz čl. 11. citiranog ugovora kojim se daje vjerovniku, ovdje predniku ovrhovoditelja, pravo i da radi namirenja tražbine provede ovrhu i na drugom predmetu i sredstvu ovrhe treba razumjeti kao ugovor o zajmu sa tzv. klauzulu exequendi (izričitu izjavu ovršenika da se na temelju samog ugovora ovrhe može radi tražbine utvrđene Ugovorom nakon dospjelosti provesti neposredna ovrha na ugovorenom predmetu i sredstvu ovrhe) gdje se pored osiguranja tzv. fiducijarnim prijenosom prava vlasništva na nekretnini vjerovnik može naplatiti i na drugom predmetu ovrhe.

 

9. Stoga ključno je dati tumačenje odredbi čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ) u kojoj stoji:

 

„(1) Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

(3) Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje i ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene dužnika.“

 

10. Prema ocjeni ovog suda dio odredbe čl. 32. st. 3. OZ-a „Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla“ treba tumačiti na način da ispravu kojom ovrhovoditelj koji je ujedno i nasljednik vjerovnika  dokazuje svoju aktivnu legitimaciju postojanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju kojim je utvrđen nasljednikom vjerovnika (ovrhovoditelja) pa i kada tražbina koja je predmet ovrhe nije izričito navedena u rješenju o nasljeđivanju kojom je ovrhovoditelj utvrđen nasljednikom vjerovnika, jer uostalom i čl. 129. st. 1. do 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN.) propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, te u  istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi, a nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).

 

11. U takvoj procesnoj situaciji kada nema spora o univerzalnom pravnom sljedništvu vjerovnika  zahtijevati dodatne isprave iz kojih bi ovrhovoditelj morao dokazivati da je na njega prešla tražbina prethodnog ovrhovoditelja, predstavljala bi posve nepotreban i ekstenzivan formalizam koji bi ovrhovoditelju nalagao nepotreban i nerazmjeran teret koji je osim toga u suprotnosti sa svrhom i ciljem iz čl. 1. OZ-a („ ….provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak…..“).

 

12. S obzirom na izloženo točkama 10. i 11. ovog obrazloženja odgovoreno je na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrđivali sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovom postupku, a prije svega postoji li tražbina ovrhovoditelja, je li ovrhovoditelj namiren u svojoj tražbini eventualnim prijenosom prava vlasništva na založenoj nekretnini te će utvrdili druge činjenice koje se u nastavku postupka učine odlučnim za donošenja odluke u ovoj stvari i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

14. Zato je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

 

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.