Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucupojedincu toga suda Studenku Vuleti, u
upravnom sporu tužiteljice Ž. C. iz Z., B. .., OIB:
………….., zastupane po opunomoćeniku B. J., odvjetniku u Z.,
C. ., protiv tuženika, Zadarska županija, Upravni odjel za financije i
proračun, Božidara Petranovića 8, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne
rasprave zaključene 06. lipnja 2023. godine u prisutnosti zamjenice
opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 14. lipnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Zadarske
županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/II-410-07/22-01/76,
URBROJ: 2198-12-03/1-23-4 od 16. ožujka 2023. godine i rješenja Grada P., Upravni
odjel za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA:UP/I-410-15/20-01/461,
URBROJ:2198/24-03/04-22-6 od 24. svibnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA:
UP/II-410-07/22-01/76, URBROJ: 2198-12-03/1-23-4 od 16. ožujka 2023.godine
tužiteljica je u bitnom navela: da se prvostupanjskim rješenjem tužiteljici utvrđuje
obveza poreza na kuće za odmor jer da je ona vlasnica prostora korisne površine
72,00 m2, ali da je to netočno, zbog čega je rješenje nezakonito; da iz Zk izvatka
Z.U. 4101 k.o. P. je vidljivo da je tužiteljica suvlasnica nekretnine na adresi u
P., U. b. J. J. …., čest. …/3 za ½ suvlasničkog dijela
nekretnine, pa da je nejasno kako je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljičina
obveza utvrđena u odnosu na površinu od 72,00 m2; da tužiteljica nadležnim
tijelima Grada P. (ili drugim tijelima i pravnim osobama pružateljima javnih
usluga) nikada nije očitovala volju iz koje bi proizlazilo njezino vlasništvo nekretnine
u površini od 72,00 m2; da je navedenu informaciju (podatak) tuženiku mogao dati
jedino M. M., ujak tužiteljice i suvlasnik u drugoj polovici dijela
nekretnine, što je neovlašteno učinio i prema pravnim osobama pružateljima javnih
usluga koji su zbog toga tužiteljici ispostavljali račune za isporučenu uslugu u
odnosu na navedenu površinu; da je predmetna nekretnina podijeljena u dva
idealna dijela, u naravi da se u nekretnini nalaze tri stambene cjeline – stana; da

- 2 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

tužiteljica ne koristi ni jednu stambenu cjelinu tj. ne boravi u nekretnini; da
nekretninu u cijelosti koristi M. M. koji u njoj živi, okupiravši nekretninu
u cijelosti na način da on osobno živi u prizemlju, njegov sin na prvom katu a kći
na drugom katu/potkrovlju, a da tužiteljica samo dođe provjeriti stanje, kratko obiđe
nekretninu; da je nejasno na koji način je tuženik utvrdio podatke na kojima temelji
rješenje, posebno stoga što oni ne odgovaraju onome što proizlazi iz javnih isprava
(zemljišnoknjižnog izvatka); da o navedenom nije zatraženo tužiteljičino očitovanje
niti je proveden očevid na licu mjesta; da tuženik spominje zapisnik komunalnog
redara o provedenom očevidu prilikom kojeg da je utvrđeno da je M. M.
vlasnik obiteljske kuće koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, da on koristi
kat i potkrovlje, a da je internim dogovorom između njega i tužiteljičine majke
dogovoreno da se tužiteljica koristi prizemljem; da se korištenje prizemlja ne može
smatrati posebnom cjelinom sukladno Zakonu o gradnji i Zakonu o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, već jednu od etaža kuće kako je i prikazano na
fotografijama vanjskog pročelja predmetne kuće koje su priklopljene u Zapisnik; da
iz Zapisnika proizlazi da komunalni redar nije ulazio u prizemlje kuće, pa se
uzimajući tu činjenicu u obzir nameće pitanje: 1. Iz kojeg razloga M. M.
komunalnom redaru nije omogućio da u potpunosti provede inspekcijski pregled tj.
pregled unutrašnjosti stambene zgrade, 2. Kako se rješenje uopće moglo temeljiti
na spomenutom Zapisniku obzirom da komunalni redar vanjskim pregledom
zgrade ni na koji način nije mogao utvrditi bitne činjenice za rješavanje ove upravne
stvari; da inspekcijskom pregledu tužiteljica nije bila prisutna niti je imala priliku
izjasniti se o utvrđenima upravnog tijela i izjavama suvlasnika M. M.,
što joj je kao suvlasnici trebalo biti omogućeno. Poziva se na članak 2. Zakona o
lokalnim porezima, te u vezi sa time navodi da predmetna nekretnina nije kuća za
odmor tužiteljice, iz razloga što u istoj živi i koristi je samo M. M. sa
svojom obitelji kroz cijelu godinu. Tužbom je predloženo da se sasluša tužiteljicu i
svjedoka-komunalnog redara L. A. te da se provede očevid na licu
mjesta. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika
i prvostupanjsko rješenje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga
navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je u prethodnom postupku tužiteljici
rješenjem Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno uređenje Grada P.
od 29. siječnja 2020. godine bio utvrđen porez na kuću za odmor površine 107,53
m2 u iznosu od 1.612,95 kn; da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela
žalbu pa da je tuženik rješenjem KLASA:UP/II-410-15/21-01/7, URBROJ:2198/1-
12-03/1-21-2 od 02. rujna 2021. godine poništilo navedeno rješenje i predmet
vratilo na ponovni postupak u kojem je naloženo provođenje ispitnog postupka i
ispravno utvrđivanje stanja obavljanjem očevida na terenu, uzimanjem izjava,
utvrđivanjem korisne površine mjerenjem i svim drugim raspoloživim dokazima; da
je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo tužiteljicu zadužilo porezom na kuću
za odmor površine 72,00 m2 u iznosu od 1.080,00 kn, a temeljem niza novih
dokaza, koji nisu bili dostavljeni u ranijem spisu predmeta; da je u obrazloženju
navedenog rješenja utvrđeno da se temeljem rješenja o izvedenom stanju odnosno
snimke izvedenog stanja koja je sastavni dio rješenja, predmetna nekretnina sastoji
od prizemlja bruto površine 90 m2, prvog kata bruto površine 90 m2 s balkonom
bruto površine 17,10 m2 i drugog kata bruto površine 90 m2 s balkonom bruto
površine 10,80 m2; da se porez na kuću za odmor plaća po metru kvadratnom
korisne površine kuće za odmor. Kako je tužiteljica vlasnica stana u prizemlju,

- 3 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

godišnji iznos poreza da je izračunat na način da se bruto površina od 90 m2
umanjila za širinu zidova koji je prekrivaju, što iznosi 20%, tako da je tužiteljica
ispravno zadužena porezom na kuću za odmor površine 72,00 m2. Tuženik nadalje
ističe da je tužiteljica dana 23. listopada 2017. godine u 15,16 sati elektroničkim
putem (mail) dostavila dopis Gradu P., koji dopis je priložen spisu, a u kojem je
navela da iz Zk. izvatka proizlazi da su M. M. (njezin ujak) i ona
suvlasnici nekretnine, svaki za ½ dijela, ali da navedeno stanje ne odgovara
stvarnom stanju, budući da je ona vlasnica stana u prizemlju a on stanova na I. i II.
katu. Radi razjašnjenja navedenih pravnih odnosa i upisa stvarnog stanja da su
suglasno dali izraditi etažni elaborat, ali da je u istom pogrešno navedene mjere
stana u prizemlju, tako da isti umjesto naznačenih 107 m2, ima cca 94 m2. Prema
navodima same tužiteljice da je nesporno da je ona vlasnica stana u prizemlju, a
da je iz dokumantacije spisa predmeta dodatno utvrđeno da stan ima posebne
odvojene priključke za vodu i električnu energiju, koji glase na tužiteljicu, da je
nedvojbeno da je ona stvarna vlasnica i korisnica predmetnog stana, odnosno
dijela kuće (prizemlje); da je temeljem stanja brojila za vodu po mjesecima
utvrđeno da je potrošnja vode sezonskog odnosno povremenog karaktera, jer je
tijekom 2020. godine evidentirana samo u lipnju 26 m2, srpnju 4 m2 i kolovozu 12
m, a svih preostalih 9 mjeseci navedene godine da potrošnje vode nema, što
nedvojbeno ukazuje na sezonsko odnosno povremeno korištenje predmetnog
dijela nekretnine; da potrošnja vode u kontinuitetu nije zabilježena od kolovoza

2020. godine do lipnja 2021. godine, kada je utrošen 1 m2 vode; da navedeno
potvrđuje i potrošnja električne energije, za koju također postoji odvojeno mjerno
mjesto 0573051, koje glasi na tužiteljicu. Temeljem energetske kartice E.
Z. da je utvrđeno da iz godine u godinu potrošnja električne energije mala i
sezonskog karaktera a da je tijekom zimskog perioda od 16. 10. 2019. do 01. 05.

2020. godine utrošeno samo 42 kWh električne energije, u razdoblju od 01. 05.

2020. do 01. 11. 2020. godine utrošeno je 298,00 kWh električne energije, a u
razdoblju od 01. 11. 2020. do 30. 04. 2021. godine utrošeno je 36,00 kWh
električne energije; da je tuženik poništio rješenja o porezu na kuću za odmor
tužiteljici za 2018., 2019. i 2020. godinu, jer je rješenjima prvostupanjskog tijela
utvrđen porez na kuću za odmor veće površine; da je osporenim rješenjem utvrđen
porez na kuću za odmor površine 72 m2, što ide u prilog tužiteljici, jer je utvrđena
manja površina od svih prethodnih. S obzirom da je potrošnja vode i struje u
predmetnom stanu u 2020. godini bila sezonskog odnosno povremenog karaktera,
da je tužiteljica pravilno utvrđena obveznicom poreza za kuću za odmor. Predložio
je da se tužba odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Grada
P., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, rješenja Grada
P., Upravni odjel za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA:UP/I-410-
15/20-01/461, URBROJ:2198/24-03/04-22-6 od 24. svibnja 2022. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je za 2020. godinu
razrezan porez na kuću za odmor u P., B. J. J. …, površine 72,00
m2 u iznosu od 1.080,00 kn.

4.Na ročištu zakazanom za 06.lipnja 2023.godine nije pristupio tuženik iako
je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu
rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice iskazala je
da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, posebno kod dokaznih

- 4 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

prijedloga za saslušanje tužiteljice i svjedoka te uviđaja na licu mjesta. Popisala je
trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od 250
bodova izraženo u eurima (po 497,71 euro), sve uvećano za PDV-a od 25%.
Sud je odbio prijedlog da se u sporu sasluša tužiteljicu i svjedok L.
A. - komunalni radar koji je postupao u postupku, te da se provede očevid
na licu mjesta, kako je tužbom predloženo, jer je ocijenjeno da je saslušavanje
tužiteljice i navedenog svjedoka, te provođenje očevida, nepotrebno i da se s
obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i
zakonita odluka bez saslušanja svjedoka.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od

16.ožujka 2023. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis,
kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u
obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika,
odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužiteljici za 2020. godinu
utvrđen porez na kuću za odmor u P., na adresi B. J. J. …, korisne
površine od 72,00 m2, u iznosu od 1.080,00 kuna.

Među strankama je prvenstveno sporna površina predmetne nekretnine,
način utvrđivanja površine za koju je određen porez ali i način korištenja.

7.Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima ("Narodne
novine", broj: 115/16 i 101/17) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i
pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor na području Općine B..

Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je kuća
za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
Visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko
tijelo jedinice lokalne samouprave-Odluka o gradskim porezima Grada P.
("Službeni glasnik Grada P.", broj: 13/19, dalje: Odluka), na način da se porez
plaća u iznosu od 5 do 15 kn/m2 korisne površine kuće za odmor.

8.Prema Izvatku iz zem. knjige priloženom u spisu proizlazi da predmetna
kuća ima oznaku kat. čest. …/3 i da je njezina tlocrtna površina 127 m2, a da su
suvlasnici iste M. M. za ½ dijela te tužiteljica za ½ dijela, što je tužiteljica
stekla temeljem Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog dana 10. lipnja 2015.
godine između F. V. iz P., kao darovateljice i tužiteljice, kao
obdarenice.

9.Nesporno je da se radi o istoj nekretnini (dijelu nekretnine kojeg tužiteljica
koristila prethodnih godina nakon što je darovan predmetni dio kuće u P., na
adresi B. J. J. ….

10.Nesporno je da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu dana 23. listopada

2017. godine u 15,16 sati elektroničkim putem (Mail) dostavila dopis Gradu P.,
koji dopis je priložen spisu, a u kojem je navela da iz Zk. izvatka proizlazi da su
M. M. (njezin ujak) i ona suvlasnici nekretnine, svaki za ½ dijela, ali da
navedeno stanje ne odgovara stvarnom stanju, budući da je ona vlasnica stana u
prizemlju a on stanova na I. i II. katu. Radi razjašnjenja navedenih pravnih odnosa

- 5 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

i upisa stvarnog stanja da su suglasno dali izraditi etažni elaborat, ali da je u istom
pogrešno navedene mjere stana u prizemlju, tako da isti umjesto naznačenih 107
m2 ima cca 94 m2.

Dakle, tužiteljica sama navodi da je vlasnica stana u prizemlju označene
nekretnine – kuće u P., na adresi B. J. J. ..,a isto tako navodi da dio
kuće kojeg je ona vlasnica (prizemlje kuće) ima bruto površinu cca 94 m2.

11.Predmetna kuća u P., na adresi B. J. J. … je legalizirana
(uplanjena u prostornom planu) tako što je Zadarska županija, Upravni odjel za
provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava P., dana 24.
kolovoza 2015. godine donijela Rješenje o izvedenom stanju, KLASA:UP/I-361-
03/13-11/2024, URBROJ:2198/1-11-5/3-15-15-ZV,u prilogu kojeg je Elaborat –
Snimka izvedenog stanja. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno i izvršno dana

11. listopada 2015. godine, što je vidljivo iz klauzule pravomoćnosti-izvršnosti
stavljene na rješenje.

12.Prema Elaboratu – Snimku izvedenog stanja tužiteljici pripada stan u
prizemlju površine 107,53 m2 a M. M. pripada stan na I. katu površine
103,69 m2 i stan na II katu površine 101,32 m2.

Navod tužiteljice da površina stana u prizemlju kojeg je ona vlasnica nije
točno iskazana i Snimku izvedenog stanja jer da se ne radi o površini od 107,53
m2 već površini cca 94,00, za sada nije od utjecaja, dok se eventualno
pravomoćno rješenje o izvedenom stanju i Snimka izvedenog stanja-Elaborat, ne
izmjeni.

13.Kako se porez na kuću za odmor utvrđuje prema korisnoj površini stana
u postupku je iskazana bruto površina odnosno površina koju navodi u e-malu
tužiteljica umanjena za površinu koja otpada na zidove, te je na taj način utvrđena
korisna površina tužiteljičinog stana u prizemlju kuće na navedenoj adresi, u iznosu
od 72,00 m2, što ni u kojem slučaju nije na štetu tužiteljice, te na ovako utvrđenu
korisnu površinu stana utvrđen je porez na kuću za odmor.

Stoga, nije osnovan navod tužiteljice da je nejasno na koji način je utvrđena
korisna površina od 72,00 m2, kao i navod da se navedena površina nije mogla
utvrditi temeljem ni jednog dokaza u spisu.

14.S obzirom na naprijed navedeno, te stanje spisa i dokaza priloženih u
spisu pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo postupilo kada nije provelo ispitni
postupak niti saslušalo tužiteljicu, svjedoka-komunalnog redara i provelo očevid
na nekretnini.

Točno je da je u obrazloženju rješenju kojim je poništio ranije prvostupanjsko
rješenje naveo da se provede ispitni postupa, provede očevid i da se površina
tužiteljičinog stana pravilno utvrdi.

Međutim, u odnosu na vrijeme kada je tuženik dao navedenu uputu
prvostupanjskom tijelu za postupanje u ponovnom postupku, situacija po pitanju
raspoloživih dokaza pribavljenih u spis, temeljem kojih se moglo na pravilan način
riješiti ova upravna stvar se je promijenila, tako što je prvostupanjsko tijelo u
ponovljenom postupku raspolagalo novim dokazima koji ranije nisu bilo dostupni
niti korišteni.

Naime, budući da se način korištenja kao i korisna površina stana u prizemlju kuće koji je u vlasništvu tužiteljice, u ponovljenom postupku, mogao

- 6 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

utvrditi temeljem dokaza u priloženih u spisu i to: u odnosu na način korištenja
temelje pribavljenih podataka o potrošnji vode i struje u predmetnom stanu (koji
ima odvojene priključke), a u odnosu na površini istog stana temeljem podataka iz
rješenja o izvedenom stanju i Snimke izvedenog stanja-Elaborata, te e-maila kojeg
je tužiteljica dostavila prvostupanjskom tijelu u kojem je navela podatke bitne za
utvrđenje poreza, nije bilo potrebe provoditi očevid kod predmetne nekretnine, niti
saslušavati tužiteljicu i svjedoka.

15.Iz podataka o potrošnji vode i struje u 2020. godini proizlazi da je
mjesečna potrošnja vode i struje u istoj godini neujednačena tj. različita po
mjesecima, odnosno da u nekim mjesecima i većem broju mjeseci nema potrošnje,
isti podaci potvrđuju da je potrošnja vode i struje u predmetnom stanu tijekom

2020. godine bila sezonsko odnosno povremenog karaktera. Navedeno ukazuje
da se isti stan nije koristio za stalno stanovanje, pa je slijedom toga zakonito
tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor.

16.Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj:
115/16, 106/18 i 121/19, dalje OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi
porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice
koje smanjuju ili ukidaju porez.

Prvostupanjsko tijelo je obvezu utvrdilo temeljem pribavljenih podataka, dok
tužiteljica ničim nije upitnim da je utvrđenje prvostupanjskog tijela nezakonito, te u
tom smislu nije dostavila nikakve dokaze. Tužiteljica samo ponavlja navode iz tužbi
koje su se odnosile na obvezu poreza na kuće za odmor istog stana za ranije
godine, a koji navodi su odbijeni sudskim odlukama.

17.Istaći je da je ovaj sud donio presudu poslovni broj: 8 UsI 3556/21-12 od

28. ožujka 2022. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u upravnoj stvari
utvrđenja obveze poreza na kuću za odmor na istoj adresi (isti stan), a da je žalba
tužiteljice izjavljena protiv označene prvostupanjske presude odbijena presudom
Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2611/22-2 od 21.
srpnja 2022. godine.

Dakle, u činjenično istoj pravnoj stvari već postoji sudska odluka u kojoj je iznijet stav o obvezi poreza na kuću za odmor za predmetnu nekretninu.

18.Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na
temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne
novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni
zahtjev, tj. odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

19.Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen,
sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen, pa je odlučeno
kao pod II. izreke.

U Splitu, 14. lipnja 2023. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

- 7 - Poslovni broj: 8 UsI-1118/23-6

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1.
ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).
DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice, B. J., Z., C. .,
- tuženiku, Zadarska županija, Upravni odjel za financije i proračun,
Zadar, Božidara Petranovića br. 8,

- u spis.