1

 

Poslovni broj: Kž-155/2022-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-155/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Čengije kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. S., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem 19 K-33/2023-34 od 7. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog A. S. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A. S. za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci s time da mu se na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u ovako preinačenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. kolovoza 2022.  pa nadalje.

 

II. U preostalom dijelu žalba optuženog A. S. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi A. S. je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

2. Na temelju odredbe članka 54. stavak 1. KZ/11 optuženom A. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 9. kolovoza 2022. pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 270. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 i 80/22. – dalje: ZKP/08) osobni automobil marke "C. B.", poljskih nacionalnih reg. oznaka …, prometna dozvola ser. broj … te knjižica vozila ser. broj … za isto vozilo te 1 (jedan) originalni ključ s privjeskom za navedeno vozilo, privremeno oduzeti od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 9. kolovoza 2022. ser. broj …, vratit će se optuženiku po pravomoćnosti presude.

 

3.1. Na temelju članka 270. stavak 1. i 2. ZKP/08 mobilni telefon marke "S. G.", model .. s pripadajućom SIM karticom, mobilni telefon marke "S. G.", model .. c. s pripadajućom SIM karticom i mobilni telefon marke "H. ..", svi pobliže opisani te privremeno oduzeti od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 9. kolovoza 2022. ser. broj …, vratit će se optuženiku po pravomoćnosti presude.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) / 15.069,00 kuna (petnaesttisućašezdesetdevetkuna), time da se nalaže računovodstvu suda, sukladno članku 181. stavak 6. ZKP/08, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude iznos 176,55 eura (stosedamdesetšesteuraipedesetpetcenti) / 1.330,18 kuna (tisućutristotrideset-kunaiosamnaestlipa) uplatiti u korist Državnog proračuna na ime paušalne svote, te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

 

5. Protiv navedene presude pravodobno se žali optuženik putem braniteljice po službenoj dužnosti M. P., odvjetnice u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 3., 7., 9 i 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08 kao i zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, te troškovima kaznenog postupka. U žalbi je optuženik predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

 

6. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

7. Optuženik pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08, obzirom da je rasprava održana bez osobe čija je prisutnost na raspravi po zakonu obvezna. Na raspravnom zapisniku od dana 22. ožujka 2023. godine, a koja rasprava je započela u 12,00 sati, evidentno je da je navedenog dana nastavljen dokazni postupak, te da je navedena rasprava dovršena u 12,59 sati. Na navedenom dijelu rasprave braniteljica, te okrivljenik bili su prisutni da bi navedeni zapisnik braniteljica zaprimila putem e-maila dana 23. ožujka 2023. godine, a u koji raspravni zapisnik od dana 22. ožujka 2023. godine je prvostupanjski sud intervenirano, na način da je na stranici 6. istog zapisnika „dodan“ nekakav nastavak rasprave koji je po navodima prvostupanjskog suda nastavljen u 14,00 sati, čime je prvostupanjski sud donio rješenje o preotvaranju rasprave. Ovakvim postupanjem održana je rasprava bez osoba čija je prisutnost na istoj po zakonu obvezna, a kojim postupanjem je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. u svezi s članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

7.1. Prvostupanjski sud je po optuženiku počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, obzirom da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nakon provedenog dokaznog postupka ostalo je otvoreno pitanje koje osobe je optuženik prevozio i da li su te druge osobe ilegalno ili možda legalno boravile u Republici Hrvatskoj, pa opet prvostupanjski sud nema jasan temelj za presuđenje, odnosno nije jasno da li je optuženik ostvario obilježja terećenog kaznenog djela.

 

7.2. Također je presuda nerazumljiva pa i neobrazložena u djelu u kojem se objašnjava navodno preciziranje bez zadiranja u identitet optužbe. Ako u optužbi stoji riječ pomagao, onda to suštinski upućuje na sudioništvo, a ne supočiniteljstvo. Izbacivanjem riječi pomagao, optuženiku se stavlja na teret veća kriminalna količina pa ovo nije preciziranje, nego povreda članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08 vezano uz čl. 449. st. 2. ZKP/08. Naime, ovakvu izmjenu optužbe prvostupanjski sud nije niti obrazlagao pobijanom presudom, već je samo izbacio iz opisa optužbe riječi „pomagao“ i „boraviti“ a da isto nije obrazložio, što presudu jednako tako čini nerazumljivom.

 

7.3. Optuženik u svojoj žalbi navodi i da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. KZ/11 obzirom da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Optuženik svoju tvrdnju obrazlaže je dokazna radnja ispitivanja svjedoka T. H. izvršena bez odgovarajućeg naloga budući u izreci naloga je naznačeno da se dokazna radnje provodi u odnosu na okrivljenika M. A. a ne u odnosu na optuženika što čini zapisnik o ispitivanju svjedoka T. H. nezakonitim te taj zapisnik nije smio pročitati u dokaznom postupku a kamoli da se na njemu isključivo temelji osuđujuća presuda. Navedeni nezakoniti dokaz prvostupanjski sud je analizirao sadržaj istoga ne dovodeći ga u svezu s ostalom materijalnom dokumentacijom koja prilaži spisu, niti uočavajući oprečnosti iste dokumentacije. Slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., te članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

8. Optuženik pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona navodeći da je odlukom o oduzimanju imovinske koristi počinjena povreda iz članka 469. stavak 1 točka 5. ZKP/08, jer je odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po Zakonu. Navodi se da u činjeničnom opisu kaznenog djela sadržanog u izreci pobijane presude nije navedeno da bi počinjenjem tog kaznenog djela optuženik i pribavio kakvu imovinsku korist, slijedom čega je odlukom o oduzimanju imovinske koristi u novčanom iznosu od 176,55 EUR/1.330,18 kuna koji je pronađen kod optuženika evidentno prekoračena ovlast koju prvostupanjski sud ima po zakonu u pogledu oduzimanja imovinske koristi. Nadalje, u žalbi optuženik navodi i da se njemu stavlja na teret da je iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, dok se upravo Rješenjem o povratku imenovanima daje mogućnost kretanja teritorijem Europskog gospodarskog prostora, a što je nedvojbeno i Republika Hrvatska zbog čega je upitno postoji li uopće obilježje predmetnog kaznenog djela s obzirom da je kretanje stranim osobama iz činjeničnog opisa bilo dozvoljeno.

 

9. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su prevoženi upravo ljudi koje je optužba identificirala te ne želi prihvatiti da se ovdje očigledno radi o nekim drugim ljudima. Gore navedeni zaključak optuženik temelji na nepouzdanim iskazima policijskih službenika D. V. i L. T. koji su ispitani u svojstvu svjedoka na raspravi i iz čijih iskaza se nikako nije mogao izvesti zaključak o tome koliko je osoba kritične zgode prevoženo kao ni identitet tih osoba.

 

10. U konačnici optuženik pobija presudu i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka navodeći da je očigledno sud precijenio ono što bi mogle biti otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti. Prvenstveno se to odnosi na raniju prekršajnu osuđivanost optuženika zbog istovrsnog protupravnog ponašanja kao i isticanje geografskog položaja Republike Hrvatske kao otegotne okolnosti.

 

11. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

12. Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08 jer je ponovno otvorio raspravu bez nazočnosti stranaka imajući u vidu sadržaj odredbe članka 448 ZKP/08 iz koje proizlazi da sud može tijekom vijećanja ponovno otvoriti raspravu radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih pitanja. Iz zapisnika s rasprave od 22. ožujka 2023. jasno je vidljivo da je rasprava zaključena te da je uređujuća sutkinja odluku o ponovnom otvaranju rasprave donijela nakon zaključenja rasprave u fazi vijećanja koja je počela nakon zaključenja rasprave i u kojoj fazi postupka je dopušteno donijeti odluku o ponovnom otvaranju rasprave bez nazočnosti stranaka.

 

12.1. Iako optuženik A. S. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, koju nalazi ostvareni time jer se pobijana presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, on tek dijelom parafrazira zakonsku formulaciju te žalbene osnove, a već iz citiranog teksta razvidno je da žalitelj spomenute povrede vezuje uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalazeći argumentaciju pobijane presude nedostatnom. Prvenstveno ovdje ističe nedostatak obrazloženja i kritizira po prvostupanjskom sudu iznesene razloge zbog kojih su prihvaćeni iskazi svjedoka T. H., D. V. i L. T. u dijelovima gdje su oni u suprotnosti s obranom optuženika. No, protivno mišljenju optuženika, takva povreda nije počinjena, a prvostupanjski sud je, reproduciravši detaljno sadržaj svakog od izvedenih dokaza, iste prvo analizirao, a potom i iznio ocjenu tih dokaza, naročito pažnju poklanjajući analizi i ocjeni iskaza svjedoka…te obrani optuženika, pa se nikako ne može reći da nisu izneseni razlozi kojima se prvostupanjski sud pritom rukovodio. Druga je stvar što optuženik ne prihvaća argumente prvostupanjskog suda niti tako izvedene zaključke, no time se ne ostvaruje istaknuta bitna postupovna povreda, a prigovori optuženika suštinski se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12.2. Nadalje, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio izostavljanje izraza ''pomogao'' i ''boraviti'' iz zakonskog opisa optužnice iako iz točke 12. obrazloženja presude jasno proizlazi obrazloženje zbog čega je prvostupanjski sud izostavio navedene izraze iz zakonskog opisa, a samim izostavljanjem tih izraza nikako nije povećana kriminalna količina na štetu optuženika te u ni kojem slučaju se ne može govoriti o povredi iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08.

 

12.3. Neosnovani su navodi iz obrane optuženika da je prvostupanjski sud zanemario prijedlog obrane da se u dokaznom postupku kao dokaz pročita iskaz svjedoka A. K. s obzirom da iz stranice 8. zapisnika s rasprave održane 4. travnja 2023. proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za čitanjem zapisnika o ispitivanju tog svjedoka te je svoju odluku i obrazložio te ne može obrana govoriti o zanemarivanju dokaznog prijedloga kad je o istome odlučeno i kad je prvostupanjski sud obrazložio zašto odbija navedeni dokazni prijedlog.

12.4. Neosnovani su i navodi optuženika da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima i to zapisnicima o ispitivanju svjedoka A. K. i T. H. te kao razloge za svoje tvrdnje navodi iste one navode koji su izneseni u žalbi na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog obrane da se kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanje svjedoka A. K. i T. H.. Navedeno rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem KŽ-73/2023-4 od 2. ožujka 2023. na koje razloge radi nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj sud.

 

12.5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima obrane, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na obranu optuženika time što je odbio sve dokazne prijedloge obrane jer pravu stranke na predlaganje dokaza ne korespondira nužno obveza suda da sve dokazne prijedloge prihvati, niti je moguće brojčano ili razmjerno odrediti koliko bi to prvostupanjski sud dokaznih prijedloga neke stranke trebao prihvatiti kako bi osigurao pravično suđenje, odnosno jednakost oružja. Odluku suda o tome koje će dokazne prijedloge prihvatiti, osim osiguranja provedbe načela jednakosti oružja, određuje i činjenično stanje, odnosno obrazloženje pojedinih dokaznih prijedloga i do tada u tom smislu prikupljene dokazne građe. Pri odlučivanju o prihvaćanju pojedinog dokaznog prijedloga, sud mora utvrditi je li takav prijedlog dovoljno obrazložen, je li važan za predmet optužbe, može li ojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja, te je li dosadan ili tegoban. Dakle, čak ni sama činjenica da su baš svi dokazni prijedlozi obrane odbijeni ne znači automatski povredu ravnopravnosti oružja imajući u vidu ostale dokaze izvedene u dokaznom postupku.

 

12.6. Suprotno tvrdnji optuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, nisu u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika, pa nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Neosnovani su i netočni navodi optuženika da je odlukom o oduzimanju imovinske koristi počinjena povreda iz članka 469. stavak 1 točka 5. ZKP/08 imajući u vidu da pobijana prvostupanjska odluka u sebi uopće ne sadrži odluku kojom je optuženiku oduzeta imovinska korist.

 

13.1. U odnosu na navode optuženika da ne postoje obilježja kaznenog djela za koje je oglašen krivim jer je izostao element koristoljublja budući je stranim državljanima koje je prevozio dana rješenjem o povratku dana mogućnost kretanja teritorijem Europskog gospodarskog prostora isti su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno optuženika proglasio krivim za djelo koje je kvalificirao kao kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, o čemu je naveo valjane razloge u točki 10.3. obrazloženja pobijane presude koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je činjenično stanje prvostupanjski sud u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da prvostupanjski sud u postupku nije sa potpunom sigurnošću identitet osoba koje je optuženik prevozio radi koristoljublja.

 

14.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, iz iskaza svjedoka T. H. proizlazi da je on zajedno sa svojom obitelji legalno ušao na područje Europske unije tj. ilegalno je sa drugim osobama prešao državnu granicu i ušao na područje Republike Hrvatske nakon čega je bio priveden te mu je izdana dokumentacija za napuštanje Republike Hrvatske. Od agenta koji im je organizirao ilegalni prelazak granica dobio je poruku da se uputi prema Zagrebu gdje će ih na nepoznatoj lokaciji čekati prijevoz do Njemačke koja im je bila krajnje odredište. Postupajući po uputama došli su do vozila plave boje te se njih osmero ukrcalo u to vozilo da bi nakon bili zaustavljeni od strane policijskih službenika. Iz iskaza službenika policije Dražena Vukovića proizlazi da su on i kolega L. T. zaustavili plavi C. B. kojim je upravljao optuženik a u kojem vozilu se nalazilo 8 državljana Iraka i Irana. Iz dokumentacije koju je dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a koja je pročitana u dokaznom postupku, nedvojbeno proizlazi da je optuženik u prostor osobnog automobila marke C. B., poljskih nacionalnih registarskih oznaka … preuzeo i smjestio 5 državljana Iraka (T. M., T. H., N. H., V. H. i B. H.) te 3 državljana Irana (F. A., F. A. i A. A.), koje osobe su nezakonito prešle državnu granicu te su se na teritoriju Republike Hrvatske nalazile u nezakonitom boravku.

 

14.2. Iz ovakvih utvrđenja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je optuženik bio svjestan da prevozi osam osoba koje su ilegalno ušle na područje Republike Hrvatske i na taj način im je pomogao u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj, a to je učinio s namjerom pribavljanja imovinske koristi. Navedenom radnjom optuženik je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio, kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti, te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je u potpunosti i ispravno utvrdio i analizirao činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

 

14.3. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Optuženi A. S. nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime cijeneći imovinske prilike optuženika, činjenicu da se do trenutka kad mu je oduzeta sloboda uspješno bavi preprodajom automobila kroz koju ostvaruje zaradu i da nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjene su pretpostavke iz članka 148. stavak 1. ZKP/08 da optuženik se obveže na snošenje troškova ovog kaznenog postupka na način kako je to naznačeno u izreci pobijane presude.

 

16. U pravu je međutim žalitelj kad ističe da je osuđen na prestrogu kaznu.

 

16.1. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio njegove osobne, obiteljske i imovinske prilike, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik prekršajno kažnjen za isto protupravno ponašanje pa ga je za kazneno djelo iz člana 236. stavak 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine

 

16.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

 

16.3. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, te okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu kad ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

 

16.4. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju u odnosu na predmetno kazneno djelo primjerena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 9 (devet) mjeseci. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerene težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, osobnim prilikama okrivljenika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

 

16.5. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika u odnosu na odluku o kazni i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

17. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva  povreda nije utvrđena, a žalba je djelomično osnovana, valjalo je temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Dubrovniku 14. lipnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Zoran Čengija v.r.