- 1 -              Revd 2172/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2172/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB … , Z., protiv tuženika I. M., OIB … , vlasnik obrta za turizam i graditeljstvo G., M., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5994/2021-4 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2543/2017 od 11. studenog 2021., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5994/2021-4 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2543/2017 od 11. studenog 2021. postavljajući slijedeća pitanja:

 

„1. Je li sud u predmetnom parničnom postupku vezan aktom kojeg je donijelo nadležno upravno tijelo, u konkretnom slučaju Inspektorat rada pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Područni ured S., Ispostava Š., u pravomoćno okončanom upravnom postupku, a kojim aktom je, u skladu s propisanim nadležnostima, prethodno riješeno pravno pitanje o provođenju mjera zaštite na radu u događaju koji je rezultirao ozljedom na radu osiguranika tužitelja, i kojim je utvrđen isključivo propust tuženika, ne i propust osiguranika tužitelja u primjeni mjera zaštite na radu, a osnovom kojeg akta je osiguraniku tužitelja od strane tužitelja priznata ozljeda na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu? S tim u vezi:

2. Je li u konkretnom slučaju mjerodavna primjena članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14), na kojoj žalbeni sud temelji svoju odluku, a s obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja iz članka 139. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/14 i 137/13) i regresni karakter potraživanja tužitelja?“.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke U-III-3/2014 od 23. svibnja 2014., U-III-1581/2018 od 11. listopada 2018., U-III-204/2016 od 9. srpnja 2020.), te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 947/2017-2 od 11. rujna 2018., Revr 127/2006 od 9. svibnja 2006., Revr 160/2008 od 4. veljače 2009, Revr 501/2008 od 25. studenog 2009, Revr 1547/2010 od 26. siječnja 2011, Revr 196/2010 od 21. veljače 2012, Revr 14047/2009 od 22. siječnja 2013), kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-7631/2018-3 od 11. rujna 2019. te Pž-4118/2020-2 od 6. svibnja 2021.).

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što tužitelj zapisnik inspektora zaštite na radu (pogrešno) tumači na način da istome daje pravni značaj upravnog akta. Ovakvo pravno shvaćanje nije iznijeto niti u jednoj od odluka (Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske) na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj poziva. 

 

4.1. Naime, nižestupanjski sudovi su prilikom odlučivanja zapisnik inspektora zaštite na radu cijenili zajedno sa ostalim provedenim dokazima (vještačenje po vještaku zaštite na radu) a u skladu sa čl. 8. ZPP.

 

4.2. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje valja odgovoriti da se nižestupanjske odluke ne temelje isključivo na primjeni čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/141, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR), već i čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13 - dalje: ZOZO). Također tužitelj u postavljenom pitanju pogrešno polazi od tvrdnje da je njegovo potraživanje regresnog karaktera, jer iz sadržaja članka 139. st. 1. ZOZO jasno proizlazi da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od odgovorne pravne ili fizičke osobe  ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

 

 

5. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.