REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 641/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc.
Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja,
Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i
Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika
Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747,
kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica iz Odvjetničkog društva
Grgić & partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5298/2020-3 od 25.
listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-767/2019-41 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-5298/2020-3 od 25. listopada 2021. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci
poslovni broj P-767/2019-41 od 23. listopada 2020. i predmet se vraća sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.924,38 kn
(šesnaesttisućadevetstodvadesetčetiri kune i tridesetosam lipa) sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po
stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%
godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.
srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017.
do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca

- 2 - Rev 641/2022-2

2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od
7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 %
godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.
srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020.
do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, te od 1. srpnja 2020. do isplate po
stopi od 5,89 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema stopi
koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 8 (osam) dana.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd-562/2022-2 od 9. veljače 2022. podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:

„1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine
mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme
nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je nastao
obveznopravni odnos između stranaka?

2. Je li prilikom odlučivanja o osnovu tužbenog zahtjeva odluka
drugostupanjskog i prvostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koji nije
podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev-
x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-
1067/12-2 od 05. prosinca 2017., Rev-454/08-2 od 14. siječnja 2009. i Rev-1061/03-
2 od 23. rujna 2004. godine u kojim odlukama je revizijski sud zauzeo stajalište da su
za odluku o sporu relevantne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?“.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovom postupku sudovi su tuženika obvezali na isplatu iznosa na ime priznatog
prava na isplatu obiteljske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog
osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatili Ruži Simčić
supruzi osiguranika Maria Simčića.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-
proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu
ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog
kojeg je dopuštena.

- 3 - Rev 641/2022-2

8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne
tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se u biti svode na isto materijalnopravno
pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima
presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi
mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku
mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja.

9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:

„Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata
iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za
mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne
zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne
nezgode).

Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.

10. Dakle, prvo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima
procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo
drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na
konkretno potraživanje tužitelja na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom
mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je
bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom
reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.

11. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti.

12. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove
zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o
osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi
liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom
osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine
obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom
osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju
povrede na radu.

- 4 - Rev 641/2022-2

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na
subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene
na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove
zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s
odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

13. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP
društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove
zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o
osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se
osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za
osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o
osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, kako je to određeno st. 2.
i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske
mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila
ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja
stvarnog štetnika.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne
činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa
je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

16. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi
bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu
odredbe čl. 27. st. 3., postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom
donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-3085a-23e63

Kontrolni broj: 0e30c-6c4ad-3aa8c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.