- 1 -              Rev 994/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 994/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. M., S., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1203/2020-2 od 21. travnja 2021. u dijelu u kojem je njome preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2136/19-66 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   je:

 

              I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Nalaže se tuženiku Z. M. iz S., OIB: ..., isplatiti tužitelju A. B. iz Z., OIB: ..., na ime naknade štete iznos od 34.601,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2013.g. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku Z. M. iz S., OIB: ..., isplatiti tužitelju A. B. iz Z., OIB: ..., na ime naknade štete iznos od 55.547,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.10.2013.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.11.2013.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.12.2013.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.01.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.02.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.03.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.04.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.05.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.06.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.07.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.08.2014.g.

- na iznos od 4.668,97 kn tekućom od 15.09.2014.g.

po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u visini od 1.778,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 30. ožujka 2020.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

"I. Žalba tužitelja prihvaća se kao osnovana, a žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2020. poslovni broj Pn-2136/19-66;

 

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 59,99 kn (pedeset i devet kuna i devedeset i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku Z. M. iz S., OIB: ..., isplatiti tužitelju A. B. iz Z., OIB: ..., na ime naknade štete iznos od 55.387,73 kn (pedeset i pet tisuća tristo osamdeset i sedam kuna i sedamdeset i tri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 4.668,97 kn (četiri tisuće šesto šezdeset i osam kuna i devedeset i sedam lipa) tekućom od 15.10.2013.

- na iznos od 4.668,97 kn (četiri tisuće šesto šezdeset i osam kuna i devedeset i sedam lipa) tekućom od 15.11.2013.

- na iznos od 4.668,97 kn (četiri tisuće šesto šezdeset i osam kuna i devedeset i sedam lipa) tekućom od 15.12.2013.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.01.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.02.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.03.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.04.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.05.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.06.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.07.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.08.2014.

- na iznos od 4.608,98 kn (četiri tisuće šesto osam kuna i devedeset i osam lipa) tekućom od 15.09.2014.

po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u toč. III. izreke prvostupanjske presude te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak prvostupanjskog postupka u visini od 57.466,00 kn (pedeset i sedam tisuća četiristo šezdeset i šest kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 30. ožujka 2020.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.845,00 kn (pet tisuća osamsto četrdeset i pet kuna) u roku od 15 dana.

 

IV. Trošak odgovora na žalbu tužitelju se ne dosuđuje.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4443/2021-2 od 22. prosinca 2021., zbog pravnoga pitanja: „Je li osoba ima pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi radi nemogućnosti najma stana koji u trenutku nastanka štetnog događaja nije bio u takvom stanju da bi se moglo očekivati sklapanje Ugovora o najmu u redovnim okolnostima?“ i predložio je ovome sudu da preinači drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je njome preinačena prvostupanjska presuda.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbije kao neosnovanu i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

 

5. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija i kako je ona i dopuštena, i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora u njegovu revizijskom stadiju zahtjev je tužitelja za naknadu štete u visini izmakle koristi utemeljen na tvrdnji da je onemogućen u iznajmljivanju stana zbog tuženikove štetne radnje iz kolovoza 2013., kada je tuženik u svome, tužitelju susjednome stanu, izvodio radove na hidroizolaciji i tom prilikom je došlo do izlijevanja vode u tužiteljev stana, uslijed čega se on određeno vrijeme nije mogao koristiti.

 

8. U postupku nije sporno da je tuženik odgovoran za nastanak štetnoga događaja, zbog čega je tužitelju pravomoćno već dosuđena naknada štete u vidu obične štete, dok je u revizijskome stadiju zahtjev za naknadu izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana.

 

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na ovaj zahtjev obrazloživši

 

- da iz izvedenih dokaza, iskaza samog tužitelja te svjedokinje Ines Bing, sestre tužitelja, a u vezi s ostalim provedenim dokazima, proizlazi osnovanim zaključak da bi prema redovnom tijeku stvari tužitelj iznajmljivao navedeni stan koji bi da nije bilo štetnog događaja bio podoban za iznajmljivanje bez obzira što bi mu prema ocjeni svjedoka D. trebala sanacija, jer ga je do štetnog događaja iznajmljivao,

 

- da je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, izvedenim dokazima koji su pogrešno ocjenjeni kao nedostatni i nevjerodostojni, tužitelj dokazao pretpostavke za naknadu štete u obliku izmakle koristi, a to je najamnina koju bi za svoj stan prema redovnom tijeku stvari dobivao jer se radi o stanu na atraktivnoj lokaciji, za koji je vještak izračunao očekivanu najamninu od 4.668,97 kn za 2013. godinu odnosno 4.608,98 kn za 2014. godinu te da spisu prileži ugovor o najmu sklopljen 27. ožujka 2012. između tužitelja kao najmodavca te G. T. kao najmoprimca za najamninu od 550 eura na mjesec uz dužnost najmoprimca da plaća sve režije, a taj je ugovor prestao sporazumom stranaka tog ugovora, a što slijedi i iz iskaza samog tužitelja, dakle, da slijedi kako je tužitelj stan kontinuirano iznajmljivao petnaestak godina te da je imao namjeru stan renovirati i ponovno iznajmljivati,

 

- da tužitelj zato ima pravo na naknadu štete na temelju čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO).

 

10. U reviziji postavljeno pitanje, kako je to citirano u t. 3. obrazloženja ove presude, polazi od činjenice da tužiteljev stan „nije bio u takvom stanju da bi se moglo očekivati sklapanje Ugovora o najmu u redovnim okolnostima“. Pritom je, i iz revizije i iz nižestupanjskih presuda, jasno da se misli na situaciju prema kojoj bi tužiteljev stan bio neprikladan za iznajmljivanje neovisno o štetnome događaju (prodora vode u stan), dakle, pitanje polazi od situacije u kojoj tužitelj neovisno o štetnome događaju, ionako ne bi mogao iznajmljivati stan, jer se s obzirom na njegovo stanje, neovisno o štetnome događaju, ne bi moglo očekivati da bi ga uspio iznajmiti.

 

11. Drugostupanjski sud je, međutim, pošao od drukčije utvrđenih činjenica, obrazloživši, kako je to opisano u t. 9. obrazloženja ove presude, da je tužitelj uspijevao iznajmljivati stan u onome njegovu stanju koje je bilo prije štetnoga događaja te da bi to uspijevao i dalje, da nije bilo štetnoga događaja.

 

12. Dakle, premda je odgovor na postavljeno pitanje taj da nema pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti najma stana osoba čiji stan u trenutku nastanka štetnog događaja nije bio u takvom stanju da bi se moglo očekivati sklapanje Ugovora o najmu u redovnim okolnostima, koji odgovor je rezultat logičnog zaključka da kad nema mogućnosti ostvarenja koristi nema ni naknade štete izmakle koristi (kao vida štete prema čl. 1046. ZOO), tuženikova revizija ipak nije osnovana, jer je u postupku utvrđeno činjenično stanje od kojeg postavljeno pitanje ne polazi, odnosno, utvrđeno je da je tužitelj imao mogućnost iznajmljivati stan i tako ostvarivati korist koja mu je, zbog događaja za koji je odgovoran tuženik, izmakla.

 

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojega je dopuštena, odlučeno je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP kao u izreci.

 

14. Tužitelju nije dopuštena naknada troška odgovora na reviziju (točka II. izreke) jer se prema ocjeni ovog suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u reviziji.

 

Zagreb, 14. lipnja 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Renata Šantek, v.r.