1           Poslovni broj: Gž-423/2023-2                           

 

 

Poslovni broj: Gž-423/2023-2

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to  Antuna Dominka, kao predsjednika  vijeća,  suca  mr. sc. Alena  Goluba,  kao  suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak, kao člana   vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: V. V., D. S., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Č. K., odvjetnik u O., protiv tuženice: Agencije, Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog  građanskog  suda u Zagrebu poslovni  broj P-1810/2019-55 od 21. srpnja 2022.,  

 

 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog  građanskog  suda u Zagrebu poslovni  broj P-1810/2019-55 od 21. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''1. Nalaže se tuženiku Agenciji, OIB:…, Z., da tužiteljici V. V., iz D. S., OIB:…. plati iznos od 299.315,41 kn. s zakonskom zateznom kamatom koja

teče od dana presuđenja pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u roku od 8

dana po prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv ove presude pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica, kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, povodom žalbe tužiteljice u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a niti u podnesenoj žalbu tužiteljica određeno ne ukazuje na koju prethodno naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a niti u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

 

6. Između stranaka parničnog postupka nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. P-506/12 od 2. rujna 2013. i u tom dijelu potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-8743/13-2 od 28. veljače 2018. tuženici Agenciji naloženo isplatiti tužiteljici ugovoreni iznos 545.022,40 kn u roku 15 dana. Naznačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj P-506/12 od 2. rujna 2013., postala je pravomoćna 28. veljače 2018., a ovršna 6. travnja 2018.

 

7. Nadalje,  nije sporno da je dosuđeni iznos 545.022,40 tuženica isplatila tužiteljici 11. travnja 2018., dakle uplata je izvršena unutar paricijskog roka od 15 dana, sukladno odredbi čl. 334. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da prema strankama presuda ima učinak tek od dana kada im je dostavljena, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije bila u obvezi  platiti dosuđeni iznos prije nego što za takvu svoju obvezu uopće sazna, tj. prije zaprimanja drugostupanjske presude. Osim toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije došla u zakašnjenje prije nego je odluka kojom je utvrđena obveza uopće postala pravomoćna i ovršna pa stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno činjenično utvrđenje da je tuženica u cijelosti postupila po pravomoćnoj sudskoj presudi te da nije bila u zakašnjenju kada je dosuđeni iznos isplatila tužiteljici  11. travnja 2018., odnosno petnaestog dana paricijskog roka s obzirom da je naznačenu  drugostupanjsku presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-8743/13-2 od 28. veljače 2018., primila 27. ožujka 2018.

 

8. Osim toga, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 25. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i  114/22 dalje: OZ), kojom je propisano je glede ovršnosti odluke da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, dok rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

9. Budući da je tuženica predmetnu novčanu obvezu ispunila unutar roka za dobrovoljno ispunjenje, tuženica doista nije pala u zakašnjenje, pa primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. dalje: ZOO), kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenje novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate proizlazi kako tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni novčani iznos od 545.022,40 kuna. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženica došla u zakašnjenje s plaćanjem dosuđene novčane tražbine, a u vezi toga i žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 183. st. 2. ZOO-a, jer tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem novčane tražbine, a rok za ispunjenje je određen u ovršnoj ispravi od petnaest dana u kojem je tuženica tražbinu ispunila. U vezi navedenog neosnovano se tužiteljica u podnesenoj žalbi poziva na sudsku praksu koja uopće nije primjenjiva na sporni pravni odnos stranaka jer činjenična osnova spora nije bitno istovjetna činjeničnoj osnovi ovoga spora.

 

10. S tim u vezi neodlučno je činjenično utvrđenje prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Z. R., prema kojemu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 545.022,40 kuna temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu posl. br. P-506/12 od 2. rujna 2013., i u tom dijelu potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-8743/13-2, za razdoblje od 3. rujna 2013. do uplate 11. travnja 2018., iznose ukupno 299.315,41 kn, ukoliko se primijeni stopa zakonskih zateznih kamata iz trgovačkih ugovora  odnosno 238.706,15 kn ukoliko bi se primijenila opća stopa zateznih kamata.

 

11. Prema tome, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pravilno je primijenjeno materijalno prava iz članka 25. stavka 1. OZ-a, kao i članka 29. stavka 1. ZOO-a, kada je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti budući je tuženica dosuđenu novčanu tražbinu isplatila tužiteljici unutar roka za dobrovoljno ispunjenje, pa stoga tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem, zbog čega nije dužna platiti utužene zatezne kamate. Ovome valja dodati kako pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu posl. br. P-506/12 od 2. rujna 2013., tuženici nije naložena isplata zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos pa su stoga neosnovani žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe valjalo je odbiti kao neosnovana na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, budući je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

13. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu budući nisu osnovani žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u podnesenoj žalbi, a niti su ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kako je presuđeno u izreci ove presude.

 

14. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

                                                                                                                              Antun Dominko, v.r.