Poslovni broj: 6 Us I-1028/2022-17

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u
upravnom sporu tužitelja Ž. T. iz S.,
protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na
kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 7. lipnja 2023. u nazočnosti tužitelja
i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva
financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni
postupak, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. i
utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi
T., površine 100,24 m2, položen na nekretnini
označenoj kao kat. čest. …, Z.U. …, K.O. T., kao i podredni tužbeni zahtjev
za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04-22-2
od 10. ožujka 2022. i utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za
objekt na adresi T., površine 100,24 m2, položen na
nekretnini označenoj kao kat. čest. …, Z.U. …, K.O. T..

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04-
22-2 od 10. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Knin,
Klasa: UP/I-410-15/2019-01/25, Urbroj: 513-07-15-02-2019-1 od 13. lipnja 2019.,
kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2019. za kuću na adresi na

2

Poslovni broj: 6 Us I-1028/2022-17

adresi T., površine 100,24 m2, u iznosu od 1.002,40 kuna za 2019.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne
povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodi kako su porezna rješenja utemeljena
na članku 25. Zakona o lokalnim porezima te da je prvostupanjsko porezno tijelo
podatak o vlasništvu objekta utemeljilo samo na informaciji Upravnog odjela za
prostorno uređenje i gradnju, Ispostave D. da je ishodio rješenje o izvedenom
stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-
03/14-01/43187, URBROJ: 403-02-4-1/0261-15-15 od 21. prosinca 2015., odnosno
legalizaciju nadogradnje (1. kat) konkretnog objekta u površini od 23,46 m2, a iz
kojeg da je razvidno da on ima stan (kuću za odmor) na adresi …, površine 100,24 m2. Smatra da se postupak izdavanja rješenja o izvedenom
stanju izdaje na zahtjev stranke koji može biti vlasnik ili ne biti vlasnik, te da rješenje
o izvedenom stanju nije ikakav dokaz prava vlasništva na nekretnini. Navodi kako
plaća komunalnu naknadu kao korisnik, a ne vlasnik predmetne nekretnine. Ističe
kako se vlasništvo nekretnine stječe upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, da
porez na kuću za odmor plaćaju isključivo vlasnici, a ne i korisnici takvih kuća, da se
kuća za čije je korištenje utvrđen porez nalazi na nekretnini označenoj kat. čest. zem.
…, Z. U. …, K. O. T., a on nije jedan od upisanih 15 suvlasnika predmetne
nekretnine. Nadalje, navodi kako proizlazi da čitav niz vlasnika kuća na području
Grada D., koji nisu podnosili zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju
(legalizaciju) objekta i koji prebivaju na drugim adresama izvan Grada D., nisu
obveznici plaćanja spornog poreza na kuće za odmor. Nastavno, poziva se na
povredu članka 14. stavka 2. Ustava RH. Tužbenim zahtjevom traži oglašavanje
ništavim rješenja tuženika i da se utvrdi da nije obveznik poreza na kuću za odmor, te
podredno traži poništenje rješenja tuženika i da se utvrdi da nije obveznik poreza na
kuću za odmor.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje
kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja.
Dodaje kako za utvrđenje poreza nije bitna činjenica upisa prava vlasništva, jer može
postojati i vanknjižno vlasništvo, obzirom da se vlasnik ne mora upisati svoje
vlasništvo u zemljišne knjige. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u
sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 7. lipnja 2023. čime je dana mogućnost
strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne
novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. dalje u tekstu ZUS-a)
očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku
utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi
T., …, površine 100,24 m2, za 2019., na temelju članka

2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj:
115/16. i 101/17.) i Odluke o gradskim porezima Grada D. („Narodne novine,
broj: 100/17. i 28/17., u daljnjem tekstu: Odluka).

3

Poslovni broj: 6 Us I-1028/2022-17

8. Među strankama nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće. Nije
sporna visina poreza. Nije sporna niti činjenica kako tužitelj konkretnu kuću koristi
povremeno.

9. Sporno je je li tužitelj u obvezi plaćati porez na kuću za odmor obzirom da u
zemljišnoj knjizi nije upisani vlasnik predmete kuće. Također, sporno je može li se
stare kuće smatrati kućama za odmor.

10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona lokalnim porezima kuća
za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski,
a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj
poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

11. Odredbom članka 25. Zakona lokalnim porezima propisano je da porez na
kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog
rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom
postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena
materijalnog prava.

13. Prema ocjeni ovog Suda, obveznici plaćanja poreza na kuću za odmor su
vlasnici nekretnina, ali i izvanknjižini vlasnici koji nekretninu koriste povremeno.
Naime, Zakon o lokalnim porezima ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu
knjigu kao posebni uvjet nastanka i opstanka porezne obveze, međutim, može se
zaključiti da zakonodavac za nastanak obveze poreza na kuću za odmor nije
zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na
nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. Stoga, tumačenje i
ocjene tužitelja vezano za primjenu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne
mogu se prihvatiti osnovanim u konkretnom predmetu, jer nemaju utemeljenje za
primjenu u mjerodavnom Zakonu o lokanim porezima. Jednako pravno shvaćanje
zauzeo je i Visoki upravi sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-
1811/2018-2 od 9. svibnja 2018.

14. Prigovor tužitelja kako se stara kuća ne može smatrati kućom za odmor, ovaj
Sud ne može uvažiti osnovanim, obzirom da citirani Zakon ne radi razliku između
stare i nove kuće, a iz sadržaja spisa predmeta i navoda tužitelja nedvojbeno
proizlazi kako tužitelj predmetnu nekretninu koristi, a upravo se obveza plaćanja
poreza na kuću za odmor temelji na korištenju objekta. Dakle, u konkretnom slučaju
ne možemo govoriti o situaciji propisanoj u članku 27. stavku 1. Zakona o lokanim
porezima, zbog čega se navedeni prigovor ne može uvažiti osnovanim.

15. U skladu sa navedenim, obzirom na izvedene dokaze i stanje spisa predmeta
upravnog tijela, a uzimajući u obzir tužbene navode, ovaj Sud ocjenjuje nesporno
utvrđenim kako je tužitelj predmetnu kuću koristio povremeno tijekom 2019., a što on
i ne osporava. Stoga, pravilno je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor, za 2019.
za kuću na adresi T., …, površine 100,24 m2, u iznosu od

1.002,40 kuna.

16. Dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka, ovlaštenih osoba
prvostupanjskog poreznog D. V. i A. T. na okolnost načina i izvora
informacija na temelju kojih tuženik od 2018. utvrđuje vlasnike koji su obveznici
plaćanja poreza na kuće za odmor na području Grada D. i način donošenja
poreznih rješenja te na okolnost diskriminirajućeg postupanja poreznih tijela prema
građanima koji su Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava D.
podnijeli zahtjeve za donošenje rješenja o izvedenom stanju (legalizaciji) objekta, a
koji imaju prebivalište izvan područja Grada D., te da se zatraže obavijesti od

4

Poslovni broj: 6 Us I-1028/2022-17

gradova S., I., K., B., O., G., O., od Općine G.,
M. i susjednih općina U., P.-O. i drugih gradova i općina u ruralnim
područjima na iste okolnosti, Sud je raspravnim rješenjem od 7. lipnja 2023. odbio
kao nepotrebnim, obzirom da činjenica je li se vlasnicima ili vanknjižnim vlasnicima
drugih gradova i općina utvrđuje predmetna obveza ne utječe na obvezu tužitelja, za
kojeg je utvrđeno da kao vanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, istu povremeno
koristi.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje
zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen
zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti
tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.

U Splitu, 14. lipnja 2023.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66.
ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju Ž. T. iz S.

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko
bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana