- 1 -              III Kr 17/2023-3

Broj: III Kr 17/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 4. lipnja 2021. broj K-437/2017. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 15. lipnja 2022. broj Kž-80/2022-6, u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. I. B. je zbog počinjenja kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 119. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv obje citirane presude osuđenik je putem branitelja I. C., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i čl. 517. st. 3. (ispravno: čl. 517. st. 1. toč. 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude preinači pravomoćnu presudu koju čine obje uvodno citirane presude i osuđenika oslobodi od optužbe, odnosno, „podredno predmet vrati na ponovi postupak.“

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u dijelu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji se odnosi na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 (str. 5.-6.) iznosi tvrdnje da je u pitanju postupanje u nužnoj obrani te da se stoga u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu jer je isključena protupravnost (pri čemu se pogrešno navodi da je postupanje u nužnoj obrani okolnost koja isključuje i krivnju). Iako na taj način osuđenik sugerira da je u pitanju povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, sadržajno se radi o činjeničnim prigovorima zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

6.1. Naime, tvrdnjama osuđenika da je kritične zgode bio zajedno s kolegom zaštitarem izložen bez svoje krivnje protupravnom napadu od strane alkoholiziranog oštećenika, te ga je u obrani odgurnuo, pri čemu se poziva na iskaze svjedoka R. R., A. T. i D. D., osuđenik želi dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što ne može biti predmetom odlučivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Djelo koje je opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude za koje je osuđenik proglašen krivim sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11, a to što osuđenik smatra da je trebao biti oslobođen, jer da je postupao u nužnoj obrani, je prigovor koji se odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Isto se odnosi na daljnje prigovore koji su sadržani u ovom dijelu zahtijeva u kojem se prigovara utvrđenju da je on postupao s neizravnom namjerom te da se radilo o slučajnom ozljeđivanju oštećenika koji je pao uslijed ranijeg udarca i alkoholiziranosti, tako da pad i ozljeda glave oštećenika nisu bili obuhvaćeni osuđenikovom krivnjom. I tu se radi o prigovorima pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koja osnova ne ulazi u krug taksativno propisanih osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08.

7. Nadalje, i u odnosu na prigovor osuđenika da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene tvrdnje vezano za spornu dinamiku događaja i za utvrđeni oblik krivnje, te da je na taj način u žalbenom postupku počinio povrede odredbe kaznenog postupka iz čl. 459. st. 4. i 5. te čl. 487. ZKP/08 koje su u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 utjecale na presudu, odnosno da mu je i povrijeđeno pravo na obranu, suštinski se također radi o činjeničnim prigovorima.

7.1. Naime, protivno ovim tvrdnjama iz zahtjeva drugostupanjski sud je osuđeniku na opširan način (toč. 13., 16-16. obrazloženja) odgovorio na žalbene prigovore kojima je osuđenik nastojao dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje V. Š.. Radi se o prigovorima da iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je osuđenik oštećenika udario šakom u bradu, a što da je u proturječju s činjenicom koja proizlazi iz materijalnih tragova i medicinskog vještačenja, da je oštećenik zadobio ozljede nosnih kostiju bez pomaka i krvni podljev donje usnice, te je utvrđeno da nema ozljeda na bradi i podbratku. Drugostupanjski se sud na ove prigovore očitovao ukazujući, u sažetom, da je svjedokinja Š. vjerodostojno opisala ono što je u noćnim uvjetima mogla vidjeti da nije mogla s potpunom preciznošću opisati točnu mjesto udarca, te da stoga njen iskaz nije ni u kakvom u proturječju s lokacijom ozljeda koje je zadobio oštećenik jer su one mogle nastati jednim udarcem šakom na način kako to svjedokinja opisuje.

7.2. Neosnovna je i tvrdnja osuđenika iz zahtjeva da se drugostupanjski sud nije očitovao niti na prigovore vezane sz pitanje utvrđenja neizravne namjere kao oblika krivnje kojim je počinio predmetno kazneno djelo, jer se drugostupanjski sud i na to pitanje detaljno očitovao (toč. 9. i 10. obrazloženja), a to što osuđenik takvo obrazloženje i dalje ne prihvaća nije relevantno pri odlučivanju o ovom izvanrednom pravnom lijeku.

7.3. Prema tome, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio naprijed citirane postupovne povrede jer drugostupanjska presuda sadrži sve propisane sastavnice iz čl. 459. ZKP/08 i u njoj je osuđeniku odgovoreno na sve žalbene navode, tako da nema govora o tome da je počinjena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

7.4. Jednako tako, drugostupanjski sud nije utvrđivao drugačiju dinamiku događaja od one utvrđene po prvostupanjskom sudu, kako to neosnovano tvrdi osuđenik, zbog čega je promašena i tvrdnja o tome da mu je u žalbenom postupku povrijeđeno pravo na obranu jer da mu je onemogućeno da takva utvrđenja pobija, odnosno da su mu zbog toga povrijeđena ustavna i konvencijska prava, pri čemu se u zahtjevu niti ne citiraju koja su mu to prava zaštićena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), odnosno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) povrijeđena.

8. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.