1              Poslovni broj Gž-1295/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1295/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.) V. V., OIB: ... i 2.) A. N. V., OIB: ..., oboje tužitelja na adresi u K., oboje tužitelja zastupani po punomoćniku M. T., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. T. K. i M. T. u K., protiv tuženika: V. V. iz K., OIB: ..., trenutno na adresi u Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica A. R. B., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu A. R. B. i S. G. iz R., radi utvrđenja ništetnim ugovora i predaje u suposjed nekretnina, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku P-899/2021.-15 od 20.ožujka 2023., u sjednici vijeća dana 14. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e 

 

i 

 

r i j e š i o     j e

 

I. Žalba tužitelja se u cijelosti uvažava kao osnovana, dok se žalba tuženika djelomična uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana  te se presuda Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku P-899/2021.-15 od 20.ožujka 2023:

- potvrđuje pod točkom II.

- ukida se pod točkom I. i III., a s tim u svezi ukida se i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. i u tom opsegu predmet se vraća sudu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak koji će se provesti pred drugim sucem pojedincem.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.) Utvrđuje se ništetnim Darovni ugovor od 25. kolovoza 1986., zaključen između Đ. V., kao darodavatelja i V. V. kao daroprimatelja, a predmet kojeg ugovora je darovanje prava korištenja 1/2 idealnog dijela nekretnine gruntovne oznake: k.č. 3412/1 k.o. K. G., a koja odgovara nekretnini zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/1 gromača i voćnjak, upisanoj u z.k.ul. 2644 k.o. K.

II.) Nalaže se tuženiku V. V., predati tužiteljima V. V. i A. N. V., u suposjed nekretninu gruntovne oznake: k.č. 3412/1 k.o. K. G., a koja odgovara nekretnini zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/1 gromača i voćnjak, površine 3224 m2, upisanoj u z.k.ul. 2644 k.o. K.

III.) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

“Nalaže se tuženiku V. V., predati tužiteljima V. V. i A. N. V., u suposjed nekretninu zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/3, put, površine 81 m2, a koja je upisana u z.k.ul. 1369 k.o. K.

IV.) Nalaže se tuženiku: V. V., OIB: ..., naknaditi trošak ovog postupka tužiteljima V. V., OIB: ... i A. N. V., OIB: ..., u iznosu od: 6.000,17 EUR / 45.208,28 HRK, u roku od 15 dana.“.

 

2.Protiv toč. III. pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a s tim u svezi i odluke o troškovima postupka pod točkom IV. žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navodeći kako u istoj nije navedeno na temelju čega je sud napravio razliku između dvije utužene nekretnine, kako je sud odbio dokazni prijedlog radi saslušanja svjedokinje M. B. a nije obrazložio zaključak o tome da odgovor na pitanje posjeda ta svjedokinja ne bi dala te nije obrazložio zašto je odbio dio tužbenog zahtjeva upravljenog na predaju posjeda k.č. 1495/3 k.o. K. Žalbeni je prijedlog ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1.Protiv toč I. i II. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev prihvaćen i toč. IV. kojom je obvezan na naknadu troškova postupka, presudu pobija tuženik, također iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi kako je sud temeljio odluku isključivo na nalazu i mišljenju vještaka V. D. koji zaključuje kako potpis darovatelja na Darovnom ugovoru od 25. kolovoza 1986. vrlo vjerojatno nije potpis darovatelja, a ni nakon dostave izvorne isprave nije to izričito potvrdio, kako je bez ikakvog osnova svjedokinja K. B. u razlozima optužena za kaznena djela krivotvorenja isprave i davanja lažnog iskaza, kako je vještačenje obavljeno korištenjem potpisa koji nisu učinjeni nespornim, što je tužitelj isticao u podnesku od 16. listopada 2012., čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, ZPP) jer se presuda temelju na spekulacijama i pretpostavkama te ima nedostataka u dijelu koji se odnosi na nesporne potpise, te se ne može ispitati. Nadalje ističe kako dokazi nisu ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP-a, jer odluka nije temeljena na jasnom i nedvosmislenom iskazu svjedokinje K. B. već na nalazu i mišljenju koje sa sigurnošću ne daje osnova zaključivanju, a nije uzeto u obzir da je darovanje izvršeno 1986., Đ. V. preminuo 1988. a niti on sam te njegova supruga R. V. koja je preminula 2005. a ni njihovi nasljednici darovanje nisu osporavali iako su o istome imali saznanja, pa tako i prednik tužitelja, a brat tuženika A. V. koji je preminuo 2008., dakle 22 godine nakon darovanja, pok. sestra tuženika M. D. koja je preminula tijekom ovog postupka a isto nije osporavala, a tuženikov brat V. je tužbu povukao, a braća i sestre za života roditelja bili su u dobrim odnosima. Ujedno navodi i kako tužitelji uz deklaratorni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti ugovora, nisu postavili i zahtjev na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa da stoga za deklaratorni nemaju pravnog interesa što drži bitnom povredom iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 187. ZPP-a, radi koje je sud trebao odbaciti tužbu. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3.Žalba tužitelja je osnovana.

 

3.1.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4.Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Darovnog ugovora od 25. kolovoza 1986. zaključenog između Đ. V., kao darovatelja i V. V. (ovdje tuženika) kao daroprimatelja, a predmet kojeg ugovora je darovanje prava korištenja 1/2 idealnog dijela nekretnine gruntovne oznake: k.č. 3412/1 k.o. K. G., koja odgovara nekretnini zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/1, gromača i voćnjak, upisanoj u z.k.ul. 2644 k.o. K., te kondemnatorni vlasnički zahtjev nalaganjem tuženiku predaje tužiteljima V. V. i A. N. V., u suposjed nekretnine oznake: k.č. 3412/1 k.o. K. G., a koja odgovara nekretnini zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/1 gromača i voćnjak, površine 3224 m2, upisanoj u z.k.ul. 2644 k.o. K. kao i k.č. 1495/3, put, površine 81 m2, a koja je upisana u z.k.ul. 1369 k.o. K.

 

5.U provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio:

 

-kako je prema Darovnom ugovoru od 25. kolovoza 1986. isti zaključen između Đ. V., kao darovatelja i V. V. (ovdje tuženika) kao daroprimatelja, s potvrdom o suglasnosti Općinskog javnog pravobraniteljstva Općine K. od 27. kolovoza 1986., ovjeren u potpisu darovatelja pred tadašnjim Općinskim sekretarijatom za opću upravu Općine K. dana 28. kolovoza 1986., a predmet kojeg ugovora je darovanje prava korištenja 1/2 idealnog dijela nekretnine gruntovne oznake: k.č. 3412/1 k.o. K. G., a koja odgovara nekretnini zemljišnoknjižne oznake: k.č. 1495/1 gromača i voćnjak, upisanoj u z.k.ul. 2644 k.o. K.,

-kako je na temelju navedenog ugovora tuženik upisan kao suvlasnik za ½ darovane nekretnine,

-kako je sad pok. Đ. V. bio otac ovdje tuženika V. V. a tužitelji nasljednici tužiteljevog pok. brata A. V.,

-kako je svjedokinja K. B., koja je kao djelatnica tadašnje Općine K., obavljala radnje ovjere a poznavala je sad pok Đ. V. i članove obitelji, izjavila kako je sad pok. Đ. V. pred njom potpisao darovni ugovor,

-kako je provedenim grafološkim vještačenjem po sudskom vještaku za rukopis, dokumente, vrijednosne papire i novčanice V. D. utvrđeno kako sporni potpis darovatelja na Darovnom ugovoru vrlo vjerojatno nije pisan rukom darovatelja Đ. V.,

-kako je nekretnina koja je bila predmet darovanja oznake k.č.1495/1 u posjedu tuženika kao maslinik koji on čisti i održava,

-kako glede nekretnine k.č.1495/3, put, površine 81 m2 z.k. ul. 1369 k.o. K., uknjižene na zajedničkog prednika stranaka u suvlasničkom dijelu od 3/4 a na tuženika za 1/4 dijela, tužitelji nisu tijekom postupka ali niti u tužbi konkretizirali na koji način im je oduzet posjed, kao ni tuženik, odnosno saslušani svjedoci.

 

6.Slijedom navedenog, utvrđujući kako provedeni dokazi odnosno mišljenje V. D., stalnog sudskog vještaka za rukopis, dokumente, vrijednosne papire i novčanice, potvrđuju navode tužitelja o tome kako pok. Đ. V. ne bi potpisao darovni ugovor od 25. kolovoza 1986., prvostupanjski je sud zaključio kako je spomenuti ugovor ništav sukladno odredbi čl. 103. stavak 1. i 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: ZOO/91), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22 dalje: ZOO/05), radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I.

 

6.1.Istovremeno je iskaz svjedokinje K. B. koja je vršila ovjeru potpisa i potvrdila da je pok Đ. V. pred njom potpisao ispravu, ocijenio očekivanim obzirom je takvim navodima otklonila bilo kakve nepravilnosti u svojem postupanju te imajući u vidu da je poznavala tuženika i cijelu obitelj smatrao "kako se nerijetko u malim mjestima čine usluge poznanicima i prijateljima, na način da se pravila službe i zakonski propisi ako ne već zaobilaze, onda u najmanju ruku kreativnije tumače a obzirom da pravi tijek događaja i je li pok Đ. V. osobno došao do djelatnika Općine 1986. nikada neće biti moguće nedvojbeno utvrditi", te kako je vještak sporni potpis iz kolovoza 1986. smatrao “predobrim“ da bi pripadao Đ. V., ocijenio je kako glede ništetnosti darovnog ugovora “mora odbiti navode tuženika kao neosnovane i pokloniti vjeru navodima tužitelja“.

 

6.2.Ujedno je tuženika obvezao na predaju u suposjed tužiteljima k.č. 1495/1 k.o. K. koja je bila predmetom darovnog ugovora i glede koje je tuženik, već u odgovoru na tužbu, učinio nespornim da bi bio u posjedu, a to pozivom na članak 37. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV).

 

6.3.U odnosu na predaju u suposjed nekretnine oznake k.č. 1495/3, put, površine 81 m2, a koja je upisana u z.k.ul. 1369 k.o. K., glede koje se zajednički prednik stranaka vodi uknjižen kao suvlasnik na 3/4 suvlasnička dijela, tužbeni zahtjev je kao neosnovan odbijen pozivom na pravila o teretu dokaza iz čl. 221. a. ZPP-a jer „tužitelji nisu tijekom postupka, ali niti u tužbi, konkretizirali na koji način im je oduzet suposjed te nekretnine“.

 

7.Osnovano tuženik, prema shvaćanju ovoga suda, ističe kako u pobijanoj presudi nisu izneseni jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama pa se pobijana presuda ne može ispitati. Stoga je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7.1.Naime, u obrazloženju odredbe materijalnog prava čl. 103. st. 1. u svezi sa čl. 72. st. 1. ZOO/91, koje su primijenjene odlučujući o zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud se nije izjasnio jasno i određeno u mjeri koliko je to potrebno, kao ni o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima odnosno dani razlozi za prihvaćanje zahtjeva su međusobno proturječni.

 

7.2.Naime, s jedne strane se zaključuje kako nalaz i mišljenje vještaka za rukopis glede potpisa darovatelja potvrđuju kako pok. Đ. V. nije potpisao darovni ugovor, a s druge strane, kada se ocjenjuje iskaz svjedokinje K. B., koja je kategorična u tvrdnji da je ovjere potpisa obavljala u nazočnosti stranke koja je ispravu pred njom potpisala a ona potpis ovjerila, ne vrši se ocjena dokaza po procesnim pravilima, već se iznose spekulacije o zamišljenim mogućim situacijama uz zaključak kako “Pravi tijek događaja i da li je pokojni Đ. V. osobno došao do djelatnika općine 1986., nikada neće biti moguće nedvojbeno utvrditi“, iz čega bi se dalo zaključiti kako je moguće darovatelj ugovor potpisao sukladno izjavi svjedokinje, a što je u proturječju sa zaključkom o krivotvorini pozivom na mišljenje vještaka.

 

7.3.Inače, u tužbi je isticano i kako je ugovor ništetan zbog nedostatka forme jer da nije izvršena ni prava predaja darovane nekretnine, već da je tuženik u odsutnosti braće posljednjih godina zauzeo spornu nekretninu, o čemu se u odluci prvostupanjski sud nije izjašnjavao, iako je na razloge ništetnosti sud dužan paziti po službenoj dužnosti (čl. 109. ZOO/91 koji odgovara čl. 327. st. 1. ZOO/05)

 

7.4.Proizlazi kako je sporno je li uopće zaključen ugovor o darovanju a ako je zaključen je li isti valjan, pri čemu tužitelji ustraju u tvrdnji kako je isprava o tome krivotvorina te da nije izvršena prava  predaja, što tuženik poriče pozivom na iskaz svjedokinje koja je vršila ovjeru te suviše tvrdeći kako je u samostalnom posjedu od darovanja, odnosno da je ugovor realiziran.

 

7.5.Pri tome je, prvostupanjski sud propustio cijeniti sve okolnosti slučaja koje je trebao imati u vidu, pa ako je u pitanju krivotvoren potpis jedne strane ugovornice, radi li se o ništetnom ili nepostojećem ugovoru bez pravnih učinaka jer mu nedostaju bitne pretpostavke u smislu suglasnosti volja za njegov nastanak (odluka Vrhovnog suda broj Rev-x 455/13-2 od 19. studenoga 2013. i Rev-207/2010-2 od 24. veljače 2010.).

 

8.Pri tome je navesti kako na temelju čl. 479. st. 1. ZOO/05 ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

 

8.1.Institut darovanja reguliran je pozitivnim propisima tek odredbama ZOO/05.

 

8.2.Stoga je sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. ZOO, a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1991. („Narodne novine“, broj 73/91) pitanje valjanosti ugovora o darovanju koji je predmet ovog postupka valjalo raspraviti suglasno pravnim pravilima paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika (OGZ).

 

8.3.Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOO/91 ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo, a prema čl. 73. ZOO/91 ugovor za čije se sklapanje traži pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana proizlazi što drugo.

 

8.4.Prema pravnom pravilu paragrafa 943. bivšeg OGZ-a za ugovor o darovanju bez prave predaje darovane stvari bila je propisana pisana isprava, dok je usmeno darovanje bilo valjano samo uz obavljenu predaju stvari, a prema odredbama Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje bilo je potrebno da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Ako ugovor ne bi bio sastavljen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari (tako Rev-215/2021 od 12. travnja 2022.).

 

8.5.Pri tome se pod pravom predajom podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja a ne “fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako VS RH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.).

 

8.6.Osim toga prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari (tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-1372/2017-2 od 6. srpnja 2021.).

 

9.Tuženik je tijekom postupka i u žalbi ustrajao u tvrdnji kako je bio uveden u posjed te kako su svi članovi obitelji bili upoznati s darovanjem, nisu ga osporavali sve do 2010. kada su tužbu podnijeli nasljednici tuženikova brata Antuna i brat mu Vladimir koji ju je povukao, iako je darovatelj Đ. V. preminuo 1988., njegova supruga 2005., brat tuženika A. V. a prednik tužitelja 2008. i sestra tuženika M. tijekom ove parnice, a nije sporno da je u posjedu predmetne nekretnine kao maslinika upravo tuženik, pri čemu je sporno je li u posjed stupio predajom darovane nekretnine, kako on tvrdi, ili samoinicijativno 2005. u odsutnosti braće, kako je to iskazivao tužitelj A. N. V. na raspravi od 11. listopada 2021. (list 168 do 170).

 

9.1.Imajući u vidu navedeno, pa tako činjenicu kako je tuženik po darovanju ostvario uknjižbu suvlasništva na svoje ime (31. listopada 1986. Z-2151/86, list 105), a darovana nekretnina, kako bi iz spisa proizlazilo nije ušla u ostavinsku masu prednika stranaka, kako je pok Đ. darovanjima raspolagao i drugim nekretninama u korist nasljednika (darovni ugovor od 8. srpnja 1971. u korist A. V. i M. V.; darovni ugovor u korist ovdje tuženika od 29. svibnja 1981.), kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2010., dakle 24 godine nakon darovanja, odnosno 22 godine nakon smrti pok. Đ. V., činjenicu nespornog sadašnjeg tuženikova posjeda, što sve sud prvog stupnja nije cijenio, s osnovom se postavlja pitanje je li time, promatrajući konkretne okolnosti, moguće razmatrati i usmeno darovanje koje je realizirano,  jer prema odredbi paragrafa 943. OGZ-a koja se ovdje primjenjuje kao pravno pravilo ima pravni učinak i usmeni ugovor o darovanju kada je učinjena prava predaja darovane stvari.

 

10.Navedenim postupanjem, ne ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP-a, kako osnovano navodi tuženik kao žalitelj, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl.  8. ZPP-a, uslijed koje nije utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pod točkom I., pri čemu izraženo uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, za sada, nema pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, radi čega se činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti kao potpuno i pravilno utvrđen, što čini upitnim i pravilnost primjene materijalnog prava.

 

10.1.Stoga je u dijelu pod točkom I. kojom je Darovni ugovor od 25. kolovoza 1986. utvrđen ništetnim, uvažavanjem tuženikove žalbe kao osnovane, pobijanu odluku valjalo ukinuti (čl. 369. st.1. ZPP-a), time da uz otklanjanje bitne povrede na koju je ukazano, provedenim dokazima, a eventualno i drugim predloženim a neprovedenim imajući u vidu izložene upute, prvostupanjski sud dopuni činjenično stanje na način da utvrdi je li na Darovnom ugovoru potpis darovatelja, odnosno i radi li se o darovanju s pravom predajom ili darovanju bez prave predaje, nakon čega će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva upravljenog na utvrđenje ništetnosti ugovora.

 

11.Glede tužbenog zahtjeva na predaju u suposjed pod točkom II. ukratko je reći kako suvlasništvo u smislu odredbe čl. 36. ZV obuhvaća vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari, a prema odredbi članka 46. st.1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, slijedom čega je svaki suvlasnik neposjednik vlasničkom tužbom iz čl. 161. st. 1. ZV-a ovlašten tražiti predaju stvari u suposjed od suvlasnika posjednika.

 

11.1.Prema sadržaju spisa u vrijeme tužbe tuženik je bio upisan kao suvlasnik darovane nekretnine (k.č.1495/1) za 1/2 dijela, a pok. Đ. V. za 1/2 dijela, koji suvlasnički omjer među strankama nije bio sporan.

 

11.2.Uvidom u zemljišnu knjigu izvršenim putem javno dostupnih stranica Ministarstva pravosuđa i uprave i Državne geodetske uprave, u vrijeme ove odluke, utvrđeno je kako je brisan upis Đ. V. te upisani njegovi nasljednici, tako da je tuženik, pored upisa za 1/2 dijela, upisan i za daljnju 1/8 dijela, dok je  ovdje tužiteljica V. V. upisana za 2/24 i A. N. V. za 1/24 (nasljednici A. V. pok Đ.), I. D. za 1/8 (nasljednica M. D. pok. Đ.) i V. V. (sin pok. Đ.) za 1/8 dijela.

 

11.3.Budući je tuženik nesporni posjednik nekretnine k.č 1495/1 koja je predmet darovanja, a radi se o suvlasništvu stranaka, pri čemu tuženik kao nesporni posjednik ne tvrdi niti dokazuje da je darovani suvlasnički dio materijalno odijelio tako da predstavlja samostalnu stvar, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na predaju tužiteljima u suposjed predmetnu nekretninu (čl. 46. st. 1 i čl.161. i 162. st.1. ZV-a), radi čega je u tom dijelu tuženikovu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 368. ZPP-a).

 

12.Glede odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva na predaju k.č.1495/3 k.o. K., suvlasnosti ostavitelja Đ. V. za 3/4 i tuženika za 1/4 dijela, kakav je upis i u vrijeme ove odluke, za sada se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjske odluke jer je uslijed pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

12.1.Primjena pravila o teretu dokazivanja obvezuje sud da izvede predložene dokaze, a tek ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu sud može koristiti ovlaštenja iz čl. 221.a ZPP.

 

12.2.U ovoj procesnopravnoj situaciji kada su tužitelji u tužbi naveli kako je tuženik u isključivom posjedu k.č. 1495/3 k.o. K. i tužbenim zahtjevom zatražili kao suvlasnici predaju u suposjed, a tuženik činjenicu posjeda svojim navodima tijekom postupka nije osporio te kada je prvostupanjski sud dokaz saslušanjem stranaka ograničio isključivo na pribavljanje saznanja o okolnostima vezanim za darovanje k.č.1495/1 k.o. K., primjenjujući pravila o teretu dokazivanja na način koji je prethodno izložen, po stavu ovog suda, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio pravila o teretu dokazivanja i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 219. i 221.a. ZPP-a na koje sadržajno žalba upućuje, radi čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

13.Stoga je, uvažavanjem žalbe tužitelja kao osnovane, u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu kako bi u ponovljenom suđenju pred drugim sucem pojedincem otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te ponovnim saslušanjem stranaka, a eventualno i provođenjem drugih dokaza utvrdio je li tuženik, kao suvlasnik u isključivom posjedu cijele k.č.1495/3 k.o. K., a nakon toga, imajući u vidu odredbe iz čl. 46. st. 1. te čl. 161. i 162. ZV-a, o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva ponovo odlučio (čl. 369. i 371.  ZPP-a.).

 

13.1.Uputiti je prvostupanjski sud i na primjenu odredbe čl. 108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22 dalje: ZIDZPP/22) o održavanju pripremnog ročišta (strankama uputiti pozive za pripremno ročište uz upozorenja po ZPP-u) na kojem će se zaključiti prethodni postupak.

 

14.O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

U Splitu 14. lipnja 2023.