- 1 -              III Kr 55/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 55/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članove vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 15. ožujka 2021., broj K-138/22, i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2022., broj Kž-281/2022, u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se zahtjev osuđenog M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 15. ožujka 2021., broj K-138/22, i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2022., broj Kž-281/2022, M. T. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem odvjetničkog društva Lj.-V. iz S.. Zahtjev je podnesen na temelju čl. 515. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08., 76/09.,80/11.,91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12.,56/13.,145/13.,152/14.,70/17., 126/19 i 88/22 – dalje: ZKP/08), a u zahtjevu se poziva na „sve razloge navedene u odredbi čl. 517. ZKP/08.“. Predlaže ukidanje pravomoćne presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te odgoditi izvršenje kazne zatvora.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.

 

4. Odgovor na zahtjev je dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

 

6. Kako to propisuje odredba članka 517. stavak 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti zbog određenih, zakonom jasno propisanih, povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se može podnijeti i zbog određenih, zakonom jasno propisanih, povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

6.1. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

7. Podnositelj, ponavljajući tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodi kako je ostvarena povreda zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. st.1.- 5. ZKP/08., zatim bitna povreda odredaba kaznenog postupka  iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., te  povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku a koja povreda je utjecala na presudu.

 

8. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada, potpuno neobrazloženo i olako, tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1.- 4. ZKP/08. To što smatra da u postupcima osuđenika nije bilo svih obilježja kaznenog djela za koja je pravomoćno proglašen krivim, i pri tome osporava valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava navodnu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom kojem bi sa motrišta podnositelja bilo ispravno. Kako su u izreci pravomoćne presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

8.1. Jednako tako, ne postoji povreda kaznenog zakona koju je podnositelj označio odredbom iz čl. 469. toč 5. ZKP/08. i tvrdnjom da „... kaznena sankcija nije utemeljena ...“. Podnositelj zahtjeva, grubo, zanemaruje da je kazna na koju je osuđenik pravomoćno osuđen, utemeljena na zakonskim odredbama i unutar je zakonom propisane kazne za ovo kazneno djelo, pa ovlast koju sud ima po zakonu, očito, nije bila prekoračena u smislu čl. 469. toč 5. ZKP/08., na koju se odredbu pogrešno poziva podnositelj.

 

9. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je sud trebao izdvojiti, kao nezakonit dokaz, službenu zabilješku iz koje slijedi da je policijski službenik osjetio „... jak, intenzivan miris benzina ...“. Pravilno je drugostupanjski sud, očitujući se na žalbeni navod o nezakonitom dokazu, jasno istaknuo kako konkretna službena zabilješka „ ... evidentno ne predstavlja obavijest koju su policijski službenici, povodom postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prikupili od građana ...“, jer bi se u suprotnom morala izdvojiti iz spisa.

 

9.1. Nema dvojbe kako iz službene zabilješke Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje K., u dijelu koji se odnosi na neposredno opažanje, proizlazi da je policijski službenik, došavši u stan ošt. I. T., osjetio intenzivan miris benzina. Opažanje mirisa je proces koji se sastoji od svjesnog doživljaja okoline putem osjetnih receptora. Radi se o rezultatu zakonitog postupanja policije tijekom provođenja izvida. Jak miris benzina, koji je osjetio policijski službenik prilikom službenog postupanja, bio je od interesa za kazneni postupak i zato je, u smislu čl. 207. st. 3. ZKP/08., službena zabilješka i bila sastavljena. Stoga, nije bilo razloga za izdvajanjem te i takve zabilješke. S tim povezano, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, kako je miris benzina „vrlo karakterističan i prepoznatljiv“, pa ga prosječna osoba lako može prepoznati, a što je svakako mogao i policijski službenik.

 

9.2. Podnositelj zahtjeva ignorira i procesnu situaciju tijekom koje je pročitana službena zabilješka. Naime, na raspravi se obrana nije protivila čitanju ovakve zabilješke, obrana nije imala prigovora na pročitano, niti je predložila neposredno ispitivanje policijskog službenika.

 

10. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada, paušalno, tvrdi da je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom „... i međunarodnim pravom i zakonom ...“.

 

10.1. Sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). U tom smislu, pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.).

 

10.2. Podnositelj zahtjeva, svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, potpuno promašeno, kvalificira teškom povredom prava na pravično suđenje. Naime, nema dvojbe da su bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti.

 

10.3. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može postupati i njezin protivnik. Niti u jednom segmentu postupka osuđeniku nije bilo povrijeđeno pravo na obranu. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima. Naposljetku, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni.

 

11. U zahtjevu se, bez specificiranja razloga, navodi i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu.

 

11.1. Suprotno takvim, općenitim, tvrdnjama nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom osuđenika i iz osnova iz kojih se pobija. Analizirao je žalbene razloge, te je jasno izložio zašto smatra da žalba nije osnovana. U svojoj presudi dao je ocjenu svih olakotnih i otegotnih okolnosti odlučnih za izbor vrste i visine kazne. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarene ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Iz daljnjeg podnositeljevog navoda može se iščitati kako smatra da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Podnositelj zahtjeva osporavajući, neizravno, činjenična utvrđenje prvostupanjskog suda tvrdi kako se ne može djelomično vjerovati iskazu svjedoka, uslijed čega je „... presuda nerazumljiva ...“, odnosno „... nema zaključka o važnim okolnostima na kojima se zasniva presuda ...“.

 

12.1. Prvostupanjski sud je, međutim, logično, jasno i razložno obrazložio zašto samo u jednom segmentu vjeruje iskazu supruge okrivljenika.

 

12.2. Neovisno o navedenom, ovaj se izvanredni pravni lijek, primjenom citirane zakonske odredbe iz čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti zbog, navodno, nerazumljive presude, odnosno zbog navodnog izostanka razloga (“zaključaka“) o odlučnim činjenicama, dakle zbog razloga iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

13. Podnositelj zahtjeva, naposljetku, neizravno osporava utvrđeno činjenično stanje (glede ocjene iskaza svjedokinje), a izravno osporava izrečenu kaznu zatvora, tvrdeći kako je osuđenik „... neosuđivana osoba, iznimno narušenog zdravlja ...“.

 

13.1. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek, primjenom citirane odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti ni zbog prigovara činjeničnim utvrđenjima niti zbog odluke o kazni.

 

14. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.