REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1982/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane
Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka
Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja Stipana
Radoša, OIB: 35511399964 iz Porata, Porat 40 A, kojeg zastupa punomoćnik
Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice-protivnice osiguranja Gordane
Škegro, OIB: 80575841362 iz Bjelovara, Matice Hrvatske 18, koju zastupa
punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu
stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022., kojima su
preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-
114/2018-51 od 6. srpnja 2021., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi
na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
IV. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi
na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca
2022., kojima su preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru
poslovni broj P-114/2018-51 od 6. srpnja 2021. u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen i kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. „da li okolnost što je u vrijeme sklapanja pravnih poslova račun društva s
ograničenom odgovornošću u blokadi, može za posljedicu imati proboj pravne
osobnosti zbog koje bi postojala odgovornost člana društva za obveze tog društva“?
2. „u situaciji kada je otvoren stečajni postupak nad društvom s ograničenom
odgovornošću, da li je vjerovnik ovlašten voditi parnični postupak protiv člana društva
zbog zloporabe okolnosti da kao član društva ne odgovara za obveze društva“?
3. „da li je pravilnim tumačenjem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) prilikom donošenja odluke o
parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti
uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici
ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev“?
Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na rješenje Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6395/17 od 3. siječnja 2020. godine, presudu
Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-499/20 od 29. ožujka 2022. godine, presudu
Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1469/2021 od 9. prosinca 2021. godine,
rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4905/21 od 23.
studenoga 2021. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-
842/2010 od 29. rujna 2010. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske
posl. br. Rev-1687/2009 od 8. travnja 2010. godine i presudu Vrhovnog suda
Republike Hrvatske posl. br. Rev-868/2004 od 10. studenoga 2004. godine.
Uz pitanja koja postavlja i u povezanosti s njime poziva se i na zaštitu temeljnih
prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i to jamstva vladavine prava, prava
na sud, jednakost pred zakonom i pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP),
revizijski sud je u odnosu na prijedlog tužitelja ocijenio slijedeće. Prva dva pitanja su
pitanja isključivo činjeničnopravne naravi koja ovise o okolnostima svakog pojedinog
slučaja. Stoga niti sudska praksa priložena kao razlog važnosti nije od utjecaja. U
odnosu na treće pitanje koje se odnosi na trošak valja naglasiti da odgovor na to
pitanje jasno proizlazi iz ZPP-a pa niti razlozi važnosti nisu od utjecaja.
4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP,
pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke
ovog rješenja.
5. Tužitelj se u odnosu na postavljeno pitanje poziva i na zaštitu temeljnih prava
zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i to jamstva vladavine prava, prava na sud,
jednakost pred zakonom i pravično suđenje. Međutim, svojim navodima, a s obzirom
i na postavljena pitanje, nije učinio vjerojatnim postojanje takve povrede.
6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja valjalo je u dijelu u
kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl.
389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
7. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca
2022. kojima su preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni
broj P-114/2018-51 od 6. srpnja 2021. u dijelu u kojem nije uspjela.
7.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. „je li parnični sud ovlašten utvrditi visinu koristi u smislu odredbe cl. 165.
ZV-a („Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj
odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za
vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“)
samoinicijativno tj. bez postojanja tužiteljevog (strankinog) prijedloga za dokazivanje
visine navedene koristi, i to osobito na način da visinu te vrste koristi glede
nekretnine drugostupanjski parnični sud utvrdi svojom (drugostupanjskom) presudom
iz visine zakupnine ugovorene u nesporno raskinutom ugovoru o zakupu nekretnine?
2. „je li parnični sud ovlašten samoinicijativno promijeniti pravni temelj
tužbenog zahtjeva te donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju
određeni novčani iznos temeljem pravne osnove koju tužitelj nikada tijekom
prvostupanjskog postupka nije bio spomenuo (npr. donijeti presudu kojom nalaže
tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos temeljem instituta naknade koristi nepoštenog
posjednika prema vlasniku iz čl. 165. st. 1. ZV-a umjesto presude kojom nalaže
tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos temeljem instituta naknade štete zbog proboja
pravne osobnosti)?
Kao razlog važnosti ističe ranije ukidno rješenje suda drugoga stupnja kojim da je u ovoj odluci odstupio od njega.
Pored postavljenih pitanja tuženica ističe i da su joj u prvostupanjskom i
drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog
postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska pravo
zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda prepisujući u tom dijelu zakonski tekst odnosne
odredbe ZPP-a.
8. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a ZPP-a, revizijski sud je
u odnosu na prijedlog tuženice ocijenio da se postavljena pitanja odnose dijelom na
činjenice, a dijelom na nezadovoljstvo primjenom materijalnog prava što ne
predstavlja pravna pitanja. Stoga niti razlog važnosti u vidu navodno drugačijeg
pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u istom postupku nije od utjecaja.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP,
pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. III. izreke
ovog rješenja.
10. Tuženica se prepisujući zakonski tekst poziva i na razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP-
a. Međutim, ne ukazuje niti navodi koji bi joj pravo i zbog čega bilo povrijeđeno, pa
time nije učinila vjerojatnim postojanje takve povrede.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tuženice valjalo je u dijelu u
kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl.
389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. IV. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 04b89-a97e7-0ef2e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
