Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 546/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C., OIB …, M., kojeg zastupa punomoćnica J. V., odvjetnica u R., protiv tuženika Z. M., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o., u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2309/2020-2 od 14. listopada 2021. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-86/18 od 24. siječnja 2020., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2309/2020-2 od 14. listopada 2021. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-86/18 od 24. siječnja 2020. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Može li se u predmetnom parničnom postupku, u odnosu na pravno pitanje početka tijeka zastarnog roka, primijeniti sporno Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020 godine, budući su Ugovori o zajmu nastali i prvostupanjska presuda donesena prije donošenja spornog Pravnog shvaćanja?
2. Je li primjenom Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020 godine, u predmetnom parničnom postupku, povrijeđeno tuženikovo Ustavno jamstvo da svi zakoni moraju biti usuglašeni sa Ustavom a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom?
3. Je li primjenom Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020 godine, u predmetnom parničnom postupku, povrijeđeno tuženikovo Ustavno jamstvo jednakosti sviju u Republici Hrvatskoj, a što uključuje i jednakost sviju pred sudom, kada je na osnovu spornog Pravnog shvaćanja suđeno drugačije nego što se sudilo do tada u pravno istim parničnim postupcima?
4. Je li primjenom Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020 godine, u predmetnom parničnom postupku, povrijeđeno tuženikovo Ustavno jamstvo da zakoni i drugi propisi, a što uključuje i sporno Pravno shvaćanje koje je po pravnoj snazi ispod Zakona, ne mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje?
5. Je li povratna (retroaktivna) primjena Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine, u suprotnosti sa odredbama članka 215. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze?
6. Je li trenutak primjene Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine trebalo tumačiti i primjenjivati sukladno odredbi članka 1163. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine, neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja istoga na snagu?
7. Može li se Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine primjenjivati i na pravne odnose koje su nastali prije njegovog donošenja?
8. Može li se Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine primjenjivati u parničnim i drugim postupcima u kojima je prvostupanjska presuda donesena prije donošenja spornog Pravnog shvaćanja?
9. Je li primjenom Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine došlo do povratnog djelovanja materijalnog prava u predmetnom parničnom postupku i je li time povrijeđeno Ustavno jamstvo tuženika da zakoni i drugi propisi ne mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje?
10. Je li primjenom Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine u predmetnom postupku, na način da je primijenjen materijalni pravni propis donesen nakon donošenja prvostupanjske presude, povrijeđeno ustavno jamstvo tuženika na pravično suđenje, budući se isti nije mogao očitovati na primjenu spornog prava?
11. Je li primjena Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine u predmetnom parničnom postupku, u suprotnosti sa odredbama o početku tijeka zastarnih rokova iz članka 215. Zakona o obveznim odnosima i ranijih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojima je zauzet pravni stav o početku roka zastare kod ništetenih ugovora??
12. Može li se Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine primijeniti u predmetnom parničnom postupku, budući da tužitelj nije posebnim tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje ništetnosti predmetnih Ugovora?
13. Ako ništetnost predmetnih Ugovora proizlazi iz samog teksta i odredbe zakona, da li to isključuje primjenu spornog Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine, budući da ono što je zakonom izričito propisano ne treba posebnom sudskom odlukom deklaratorno utvrđivati?
14. Može li Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020. godine isključiti primjenu pravnih propisa i sudske prakse koji su bili na snazi u trenutku nastanka predmetnih Ugovora o zajmu?
15. Je li u predmetnom postupku počinjena povreda odredbi iz članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je zakonskom odredbom propisano da za proširenje tužbe na novog tuženika, potreban pristanak osobe na koju se tužba proširuje?
16. Je li u predmetnom postupku počinjena povreda odredbi iz članka 191. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da za objektivnu preinaku tužbe, potrebna suglasnost tuženika?
17. Ukoliko je tužitelj tužbeni zahtjev koji glasi na „utvrđuje se“, promijenio u „nalaže se isplatiti“, da li se radi o objektivnoj preinaci tužbe za čiju je izmjenu potrebna suglasnost tuženika?
18. Ukoliko je tužba odbačena u odnosu na ranijeg I tuženika, zbog procesnih nedostataka, da li je u tom slučaju bilo potrebno odbaciti i tužbu i u odnosu na tuženika, tada II tuženika, budući je tužba preinačena i kojoj se preinaci tuženik protivio?
19. Da li je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredbi Zakona o parničnom postupku iz članka 354.stavak 2. točka 11. a u vezi članka 385. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, kada u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedene odlučne činjenice koje se odnose na utvrđenje tko je stvarni korisnik iznosa iz ništetenih ugovora o zajmu?“ navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u odnosu na pitanja pod rednim brojem 1.-14. i to Rev 1666/2011 od 6. svibnja 2015., Rev x 183/2011 od 16. listopada 2013., te presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1324/2017 od 28. lipnja 2017.).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. U odnosu na pitanja pod rednim brojem 1.-14. istima se sadržajno osporava ocjena suda drugog stupnja da potraživanje tužitelja za povratom stečenog bez osnove temeljem ništetnog pravnog posla nije zastarjela.
3.1. Riječ je o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) zauzetog na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:
„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“.
3.2. U odnosu na pitanja kojima se osporava primjena ovog prethodno citiranog pravnog shvaćanja u odnosu na pravne poslove koji su sklopljeni prije donošenja ovog pravnog shvaćanja ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje (odluke Rev 2052/2014-2 od 12. veljače 2020., Rev 3130/2016-2 od 11. siječnja 2022.), kao i Ustavni sud (odluka U-III-1409/2021 od 17. svibnja 2023.) a pobijana odluka je u skladu sa ovim pravnim shvaćanjima iz citiranih odluka. Stoga je pozivanje tuženika na drugačiju sudsku praksu (odluke citirane u toč. 1. obrazloženja) a koje odluke su donijete prije prihvaćanja prethodnog citiranog pravnog shvaćanja neutemeljeno.
3.3. S obzirom na to da zastara tužiteljeve tražbine nije nastupila prema navedenom pravnom shvaćanju, nije riječ važnim pitanjima po čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
4. U odnosu na pravna pitanja pod citirana pod rednim brojem 15.-19. tuženik nije iznio razloge važnosti u smislu čl. 385. i 385.a ZPP niti je naveo da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Slijedom navedenog, temeljem čl. 392. st. 6. ZPP a u svezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.