-1-

                                                                                                                    Broj: Jž-222/2020

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A. G., zbog prekršaja iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/08 i 69/17), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. siječnja 2020., broj: 73. Pp J-1083/2019, na sjednici vijeća 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

              Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom okrivljenik je u fazi ispitivanja optužnog akta oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da ponašanje opisano u optužnom aktu nije po propisu prekršaj, s obzirom da nije navedeno po kojem bi osnovu vrijeđao svoju bivšu djevojku, odnosno po kojoj osnovi je došlo do diskriminacije.

2.              Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu ističući u bitnom, da je u optužnom aktu jasno navedeno da je oštećenica zamolila okrivljenika da joj vrati posuđeni novčani iznos, a da je tada došlo do vrijeđanja i fizičkog nasilja koje ispunjava sva obilježja djela jer se kao muška osoba obraćao ženi, a u navedenom vrijeđanju su se očitovali elementi straha i stvaranja ponižavajućeg okruženja upravo zbog spolne razlike. Sud je trebao svakako zakazati glavnu raspravu i ispitati žrtvu te utvrditi činjenično stanje, a ne donositi presudu po čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, pa predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.              Nadalje, prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak da ponašanju okrivljenika kako je opisano u činjeničnom opisu djela ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja, te je zadovoljavajuće obrazložio svoju odluku.

              Naime, djelo iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova čini onaj „tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu, ili spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo…“

Dakle, za postojanje zakonskog bića navedenog prekršaja nužno je da je djelo počinjeno s namjerom („s ciljem…“), te navedeni konstitutivni element djela prekršaja mora biti naveden u činjeničnom opisu, odnosno jasno proizlaziti iz njega.

Također, iako se u činjeničnom opisu djela ne prepisuje i ne navodi doslovno tekst zakonskog opisa djela - dakle „na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu, ili spolnoj orijentaciji …“, ipak bi uneseni činjenični supstrat trebao sadržavati barem minimalne činjenice i okolnosti životno i konkretno opisane iz kojih bi bila vidljiva namjera počinitelja da povrijedi dostojanstvo osobe upravo po nekoj od navedenih osnova (razlika u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu, ili spolnoj orijentaciji), da bi se radilo o djelu iz Zakona o ravnopravnosti spolova.

6.              Iako je nedvojbeno da je upućivanje navedenih izraza a potom i udarci nogom i rukom, svakako uvredljivo i neprihvatljivo u civiliziranom društvu i da je način i oblik postupanja koji predstavlja ponižavanje i iskazivanje neprijateljstva koji prelazi granice obične nepristojnosti, ipak takvo ponašanje ne predstavlja diskriminaciju u smislu odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova, ukoliko nedostaje neki od konstitutivnih elemenata prekršaja, odnosno ako nije navedeno da je djelo počinjeno s namjerom stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja te na temelju koje osnove.

Dakle, činjenični navodi iz optužnog prijedloga ne ostvaruju bitna obilježja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, pa ga valjalo osloboditi optužbe.

7.              Dodaje se da je sud ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis djela ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu), ali nije ovlašten dodavati konstitutivne elemente da bi omogućio da se činjenični opis podvede pod pravnu oznaku prekršaja iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, jer takva izmjena predstavlja prekoračenje optužbe.

Također, iako sud nije vezan pravnom ocjenom djela, nije dopušteno dodavati elemente koji nisu obuhvaćeni optužnim prijedlogom da bi iz Zakona ravnopravnosti spolova djelo „prešlo“ i dobilo obilježja prekršaja iz nekog drugog zakona koji štiti drugo zaštićeno dobro.

8.              Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku.

                                           U Zagrebu, 14. lipnja 2023.

         Zapisničar:                                                                  Predsjednica vijeća:

    Robert Završki, v. r.                                                         Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.