- 1 -

Broj: Ppž-5144/2023

                                          

                Broj: Ppž-5144/2023

 

             

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. B., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. travnja 2023., broj: 52. Pp-11517/22, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

              Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2023., broj: 52. Pp-2333/19 na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. V. B. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.              Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. Policijska postaja Zagreb pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

 

              3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je činjenično stanje u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

5.              Opravdano tužitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

 

              6.               Žalbom se iznosi tijek ovog prekršajnog postupka, ističe da je u istom predmetu rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Jž-2346/2019 već ukinuta prvostupanjska presuda naslovnog suda od 24. listopada 2019., broj 52.PpJ-2333/19 te da je u ponovljenom postupku, sada pobijanom presudom, okr. V. B. ponovno oslobođen optužbe za prekršaj činjenično opisan u optužnom aktu, pravno označen kao prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Tužitelj smatra da je uređujućeg suca na temelju čl. 104. st. 1. Prekršajnog zakona trebalo isključiti od obavljanja sudačke dužnosti, budući je u ponovljenom postupku donio identičnu odluku. Naime, u ponovljenom postupku okrivljenik je, po mišljenju žalbe priznao objektivni učin prekršaja, a Udruga simpatizera HOS-a grada Zagreba-Dubrava, čiji je okrivljenik predsjednik, na što se okrivljenik u svojoj obrani poziva, osnovana je 20. svibnja 2021., dakle, u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenika 23. lipnja 2019., navedena udruga nije ni postojala. Tužitelj ističe da su materijalni dokazi u koje je sud izvršio uvid – zahtjev Autohtone–Hrvatske stranke prava, Statut stranke u kojem se opisuje pečat stranke, činjenica da je okrivljenik predsjednik udruge koja je upisana u registar nakon počinjenja prekršaja 29. lipnja 2021., kao i djelatnost same udruge – irelevantni za samo biće prekršaja. Nadalje, žalbom se analizira sadržaj pobijane presude i zaključci prvostupanjskog suda te tužitelj smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i izveo krive zaključke na temelju kojih je donesena pobijana presuda. Tužitelj smatra nedvojbeno utvrđenim da je okr. V. B. kritične prigode u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića noseći crnu majicu s istaknutim hrvatskim grbom i natpisom „Za dom spremni“, dok je u ruci držao zastavu povijesne postrojbe HOS-a na kojoj je također pisalo „Za dom spremni“ ostvario zakonska obilježja prekršaja iz čl. 5. zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pozivajući se na sudsku praksu prvostupanjskih sudova, odluku Ustavnog suda broj U-III-1296/2016 i presudu ovog drugostupanjskog suda broj Jž-188/2016, uz reprodukciju djela obrazloženja iste.

 

7.               U odnosu na navode žalbe da je uređujućeg suca trebalo u ovom predmetu isključiti iz obavljanja sudačke dužnosti treba navesti da su čl. 104. st. 1. Prekršajnog zakona propisani razlozi za isključenje suca od obavljanja sudačke dužnosti, pri čemu razlog koji navodi tužitelj (donošenje identične odluke u ponovljenom postupku), svakako nije niti jedan od razloga navedenih u toj zakonskoj odredbi. Osim navedenog, u žalbi od 6. studenog 2019. tužitelj niti nije predložio da se predmet u ponovljenom postupku dodijeli drugom sucu u rad, a razlozi ukidbene odluke broj Jž-2346/2029 nisu takve prirode da bi ovaj sud na temelju ovlaštenja iz čl. 206. st. 2. Prekršajnog zakona naložio da se glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred drugim sucem.

 

8.     U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud ispitao okrivljenika i izvršio uvid u materijalne dokaze navedene u odjeljku 5. pobijane presude, koji su, po mišljenju žalitelja, kao i po ocjeni ovog suda, irelevantni za ovaj prekršajni predmet. Iz obrane okrivljenika razvidno je da i u ponovljenom postupku ne poriče objektivni učin prekršaja, međutim osporava svoju prekršajnu odgovornost navodeći da je obilježavao dan godišnjice HOS-a noseći majicu i zastavu s isignijama HOS-a, koje javno okupljanje je prijavljeno nadležnim službama. Smeta ga kada ga povezuju s kvislinškom tvorevinom NDH jer s njom nema nikakve veze, rodio se nakon što je postojala i nestajala, on osobno je ponosan na svoje ratne suborce iz Domovinskog rata koji su svoje živote ugradili u temelje modrene neovisne lijepe naše I čije živote komemorira.

             

9.               U pravu je tužitelj kada navodi u žalbi da je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio pogrešne i irelevantne razloge.

 

10.               Prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno zaključuje da nema dokaza da bi okrivljenik kritične zgode širio nacionalnu mržnju već navedenu majicu i stijeg nosio u spomen na ratnu postrojbu pravednog, obrambenog i legitimnog Domovinskog rata I da svojim postupanjem nije ostvario biće prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda I mira. Međutim, ovaj drugostupanjski sud u odluci od 28. travnja 2022., broj Jž-2346/2019 jasno je iznio svoje stavove o upotrebi izraza korištenog kao službeni pozdrav, odnosno krilaticu Ustaškog pokreta i totalitarnog režima NDH, bilo u svom izvornom obliku „Za dom i poglavnika spremni“, ili u njegovim skraćenim oblicima „Za dom spremni“ ili „Za dom“, kojim su završavali dokumenti kojima se pripadnike nearijevskih naroda lišavalo građanskih prava, nalagalo premještalo u logore i oduzimala imovina i neodvojiv je od zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu te kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije i u tom kontekstu potrebno je sagledati njegovo isticanje kao remećenje javnog reda i mira, a ne vezati ga uz obranu Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, posebice kroz insignije HOS-a. U izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske jasno se navodi da se Republika Hrvatska kao samostalna i nezavisna, suverena i demokratska država, između ostalog, temelji u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.)

 

11.              Ovaj drugostupanjski sud ponavlja da nije od značaja da se događaj zbio tijekom javnog (mirnog) okupljanja u organizaciji „Hrvatske autohtone stranke prava“, jer prijavljivanje javnog okupljanja od strane organizatora, čime organizator ispunjava svoju zakonsku obavezu iz Zakona o javnom okupljanju, ne ekskulpira sudionike skupa za možebitna protupravna postupanja tijekom odvijanja javnog okupljanja, a nošenje navedenih simbola od strane okrivljenika ne opravdava činjenica da se radilo o javnom okupljanju u organizaciji „Hrvatske autohtone stranke prava“, niti obilježavanje godišnjice i uspomene na dr. Ante Starčevića ne opravdava nošenje simbola totalitarnog režima. Potrebno je naglasiti i da je čl. 18. st. 2. Zakona o javnom okupljanju ("Narodne novine" br. 128/99., 90/05., 139/05., 150/05., 82/11., 78/12.) propisano da je sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda zabranjeno nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druga obilježja kojima se poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

 

              12.              Iznošenjem povijesnog pregleda osnivanja i djelovanja Hrvatske stranke prava i osnivanja Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) na čijoj službenoj ratnoj zastavi  se nalazi pozdrav „Za dom spremni“, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pogrešno zaključuje da u konkretnom slučaju isticanjem navedenog pozdrava nije narušen javni red i mir građana, već da je, bez obzira što sporni natpis ujedno predstavlja i službeni pozdrav iz vremena Nezavisne države Hrvatske (dalje:NDH), u opisanom kontekstu, putem Hrvatske stranke prava i HOS-a, izraz nacionalne samobitnosti i državne opstojnosti hrvatskog naroda ostvarenih na način opisan u Izvorišnim osnovama Ustava RH.

 

13.              U odnosu na načelo zakonitosti i određenosti, koje se ističe u obrazloženju pobijane presude, navodi se da je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u Republici Hrvatskoj na snazi, dio je pozitivnih pravnih propisa koji se moraju poštivati i sudovi su ga dužni primjenjivati. Čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda propisuje da će se kazniti za prekršaj tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža, remeti javni red i mir. Radnja izvršenja ovog prekršaja podrazumijeva kako političke poruke, kao i sve one kojima se uznemiruju građani, kojima se napadaju vrijednosti imanenetne određenoj sredini.

 

              14.               Konačno, treba istaknuti da je jedinstvena dosadašnja sudska praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u odnosu na izričaj „Za dom spremni“ kada se koristi u različitim okolnostima (presuda od 3. prosinca 2015., broj: Jž-2824/2014,  presuda od 11. rujna 2018., broj: Jž-1428/2018; presuda od 17. listopada 2018., broj: Jž-1462/2017, presuda od 27. siječnja 2016., broj: Jž-188/2016.).

 

15.              I Ustavni sud u svojim odlukama zauzeo je stajalište kako je pozdrav „Za dom spremni“ suprotan načelima na kojima počiva samostalna i neovisna, suverena i demokratska Hrvatska - odluka od 8. studenog 2016. broj:U-III-2588/2016, odluka od 25. svibnja 2016., broj: U-III-1296/2016, odluka od 10. listopada 2017., broj: U-II-6111/2013, u kojoj se navodi kako je dobro poznata povijesna istina da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavlja apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji te da Hrvatska nije sljednica NDH ni po kojoj osnovi. Ustavni su je pored toga, naglasio i da ova ustavnopravna stajališta nisu vezana samo uz imena ulica, naselja, simbola i sl., već predstavljaju i načelna stajališta Ustavnog suda o karakteru NDH. I Europski sud za ljudska prava u odluci od 29. siječnja 2019. Josip Šimunić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 20373/17) nije našao nikakve čvrste razloge zbog kojih bi svojim stavom zamijenio stav domaćih sudova i ukinuo ravnotežu koju su uspostavili.

 

16.  Treba napomenuti i da je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano Odlukom vlade u veljači 2017. donijelo Dokument dijaloga još u veljači 2018. U odnosu na pozdrav „Za dom spremni“ navodi se da „demokratsko društvo mora poći od nužnosti urovnoteživanja javnog interesa društvene zajednice da se taj pozdrav ne pojavljuje u javnom prostoru, s jedne strane, i prava dijela hrvatskih branitelja na poštivanje vojnih insignija sa spornim pozdravom, pod kojim su se (htjeli to ili ne, slučajno ili namjerno,  nesvjesno ili svjesno) oni borili u Domovinskom ratu za demokratsku Republiku Hrvatsku“. No, istaknuto je da bi se javna uporaba ovog pozdrava mogla iznimno dopustiti, ali samo pri komemoriranju branitelja koji su u Domovinskom ratu poginuli pod insignijama s ovim pozdravom.

 

              16.1.              U kontekstu navedenog, ovaj drugostupanjski sud smatra da   događaj od 23. lipnja 2019., u vezi kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak, nije takav događaj koji bi opravdao iznimku o javnoj upotrebi pozdrava „Za dom spremni.“

 

17.               Iz navedenih razloga, u pravu je tužitelj da se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da u radnji djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ne nalazi ostvareno biće djela prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je okrivljenika trebalo osloboditi optužbe.

 

              18.              Slijedom naprijed iznijetog, proizlazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

19. Iz navedenih razloga temeljem čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

                                                         

 

              Zagreb, 14. lipnja 2023.

 

 

Zapisničar:                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                              Gordana Korotaj, v.r.             

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.