1

Poslovni broj: Gž-292/2023-3

Poslovni broj: Gž-292/2023-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

               P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov- Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. T. iz L.,  OIB: …, zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P., iz R., protiv tuženice M. U. iz M., OIB: …, kao zakonske nasljednice pok. D. U., zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J., iz R., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 79 P-572/2020-7 od 22. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

   p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 79 P-572/2020-7 od 22. srpnja 2020.

    Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženici predati tužitelju u posjed nekretninu kč. br. 445/1, šuma od 150 m2, upisana u zk. ul. 302 k.o. O., slobodnu od osoba i stvari tuženice, u roku od 15 dana i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnijela tuženica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP).

3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što da je obrazloženje u pretežitom dijelu nejasno i proturječno, u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika u spisu pa da se presuda ne može ispitati. Nadalje ističe da sud nije razmotrio sve aspekte prijepornih okolnosti, posebice okolnost da žaliteljica vodi zasebnu parnicu u kojoj nije donesena pravomoćna odluka, radi stjecanja prava vlasništva, utemeljenu na prigovoru da je vlasništvo stekla dosjelošću. Navodi da se zahtjev za predajom u posjed nekretnine može s uspjehom suprotstaviti samo ako dokaže da ima pravo na posjed jače od tužitelja kao uknjiženog vlasnika stvari, a upravo to da je pokušala učiniti iznoseći odgovarajući prigovor, a da na tu okolnost prvostupanjski sud nije proveo niti jedan jedini dokaz, niti je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice radi stjecanja prava vlasništva. Ističe da je u svrhu dokazivanja svog prigovora iznijela i predložila provođenje brojnih dokaza, pri čemu da okolnost što je viši sud zauzeo stajalište da u ovoj parnici nema mjesta prekidu postupka, ne znači da žaliteljica ne smije dokazivati osnovanost svog prigovora. Dakle, ako nema temelja za prekid postupka, to da ne isključuje obvezu suda da raspravi dokaze o osnovanosti tog prigovora. Ističe da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, budući da bi se nepotrebno pred istim sudom provodili dokazi dva puta (u ovom postupku i u zasebnoj parnici), pri čemu i dalje smatra da je ovaj postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja prava vlasništva. Tvrdi da joj sud prvog stupnja nije dopustio dokazati da ima jače pravo na posjed propuštanjem provođenja dokaza predloženih na tu okolnost, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

4. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za predajom u posjed nekretnine kč. br. 445/1 upisane u zk. ul. 302 k.o. O., koju nekretninu tuženica drži u posjedu, a kojem zahtjevu se tuženica suprotstavila prigovorom da ima pravo na posjed, budući da je stekla vlasništvo iste nekretnine.

8. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

-  da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao vlasnik prijeporne nekretnine,

- da je prednik tuženice D. U. vodio parnični postupak u Općinskom sudu u Opatiji pod brojem P-289/09 radi utvrđenja prava vlasništva na prijepornoj nekretnini, da je taj parnični postupak pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva te da su revizija i ustavna tužba odbačene,

- da je prednik tuženice pokrenuo i pojedinačni ispravni postupak u Općinskom sudu u Opatiji, pod brojem Rz-108/13 zahtijevajući da se ispravi upis prava vlasništva prijeporne nekretnine na način da se predlagatelj upiše vlasnikom, da je u tom postupku rješenjem od 18. lipnja 2015. prijedlog odbačen, međutim rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž Zk-8/2015 od 13. travnja 2018. je rješenje suda prvog stupnja ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak,

- da je u parničnom postupku koji se vodio pod brojem P-213/2012 (kasnije P-4174/15) rješenjem od 6. listopada 2015. odbačena tužba tužiteljice M. U. (ovdje tuženice) protiv B. T. (ovdje tužitelja) radi utvrđenja prava vlasništva na prijepornoj nekretnini dosjelošću, da je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi rješenjem poslovni broj Gž-1025/16 od 12. travnja 2017. uvažio žalbu tužiteljice i ukinuo rješenje suda prvog stupnja te da je u nastavku donesena nepravomoćna presuda 22. svibnja 2019. pod brojem P-1730/17 kojom je odbijen tužbeni zahtjev,

- da je ovom postupku tuženica predlagala da se odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice pod brojem P-1730/17 (ranije P-4174/15 i P-213/12) te izvanparničnog postupka koji se vodi pod brojem Rz-108/13, ali je prijedlog pravomoćno odbijen rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-2134/18 od 8. travnja 2020.,

- da postupci u predmetima poslovni broj P-1730/17 i Rz-108/13 u trenutku zaključenja glavne rasprave nisu bili pravomoćno okončani. 

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), dakle da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženice, dok tuženica nije uspjela dokazati da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje te nekretnine u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a. Štoviše, tužbeni zahtjev njezinog prednika radi utvrđenja prava vlasništva na prijepornoj nekretnini je pravomoćno odbijen, a u predmetima P-1730/17 i Rz-108/13 koji nisu pravomoćno okončani, tuženica u prvom stupnju nije uspjela sa svojim zahtjevima. S obzirom na činjenicu da je pravomoćnim rješenjem odbijen prijedlog za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja narečenih postupaka, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tuženica nije dokazala pravomoćnom sudskom odlukom da bi bila vlasnicom predmetne nekretnine i da bi imala pravo na posjed.

10. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je odluka o parničnom trošku donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) te trošak sudskih pristojbi.

11. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj dokazao postojanje svih pretpostavki za podnošenje prave vlasničke tužbe, a da tuženica, s druge strane, nije dokazala osnovanost prigovora da ima pravo na posjed prijeporne nekretnine.

12. Tuženica u žalbi stavlja naglasak na činjenicu da je neosnovano odbijen njezin prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja narečenog parničnog i izvanparničnog postupka te tvrdi da joj u ovom postupku nije omogućeno dokazivati osnovanost prigovora da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje prijeporne nekretnine. Na takve žalbene navode, treba odgovoriti da u ovom stadiju postupka ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost odluke kojom je odbijen prijedlog za prekidom postupka, budući da je o tom zahtjevu pravomoćno odlučeno. Međutim, nije osnovana tvrdnja tuženice da joj u ovom postupku nije omogućeno dokazivati jače pravo na posjed. Naime, tuženica u tom smislu nije predlagala provođenje dokaza, što znači da nije postupila u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. ZPP-a, a sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju iz čl. 7. st. 2. ZPP-a koji u ovom predmetu nije ostvaren.

13. Tuženica je u odgovoru na tužbu predložila da se izvrši uvid u predmete koji su vođeni radi utvrđenja prava vlasništva na prijepornoj nekretnini, koji dokazni prijedlog je prihvaćen te je u podnescima inzistirala na donošenju rješenja o prekidu ovog postupka. Provođenje drugih dokaza nije predloženo pa tuženica bez osnove tvrdi suprotno. Točno je da je sud u ovom postupku bio ovlašten kao prethodno pitanje raspraviti pitanje prava tuženice na posjed prijeporne nekretnine, međutim raspravljanje u tom dijelu je bilo ograničeno na provođenje onih dokaza koje su stranke je predložile. Kako je već navedeno, ni jedan dokazni prijedlog nije odbijen, a dokazima koji su provedeni po prijedlogu stranaka, tuženica nije uspjela dokazati postojanje prava na posjed prijeporne nekretnine. Konačno, tuženica ni u žalbi ne pojašnjava koji dokazi po njezinom prijedlogu nisu provedeni te s tim u svezi kojim propustom joj je onemogućeno dokazivanje osnovanosti istaknutog prigovora.

14. U takvoj situaciji je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 162. ZV-a, da zahtijeva predaju prijeporne nekretnine u posjed.

15. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženice, s tim što je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 14. lipnja 2023.

                 Predsjednica vijeća

            Helena Vlahov Kozomara, v.r.