1

Poslovni broj Gž-1621/2022-

 

 

 

Poslovni broj Gž-1621/2022

 

 

 

 

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: .., Š., zastupan po punomoćniku I. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika C.O. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku D. K., dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Pn-2563/18 od 28. lipnja 2022., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Pn-2563/18 od 28. lipnja 2022. u točki II. izreke u odnosu na zahtjev radi isplate iznosa 1.648,20 eur[1]/12.420,00 kn sa zateznom kamatom i točki III. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju daljnji iznos naknade štete od 1.648,20 eur1/12.420,00 kn zajedno  sa zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.792,69 eur1/13.507,00 kn.

 

2. S preostalim dijelom zahtjeva po osnovi više zatraženog parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu radi naknade štete pa je tako u točki I. tužitelju dosuđeno 9.570,00 kn sa zateznom kamatom, dok je u točki II. odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 12.420,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos i općenito sa viškom zatezne kamate na cijelo potraživanje i to razdoblje od 22. svibnja 2018. do 5. svibnja 2018. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka III. izreke).

 

2. Protiv odbijajućeg dijela presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se njegovoj žalbi udovolji.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Nije ostvarena ni jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti pa je presudu kao jasnu i razumljivu moguće ispitati.

 

5. Jednako tako i protivno žalbenim navodima tužitelja nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja no prihvaća se žalbena tvrdnja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odbijajućem dijelu prvostupanjske presude.

 

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja protiv osiguratelja radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je doživio 4. lipnja 2016. kao putnik u vozilu.  U ovoj fazi postupka što zbog izostanka žalbe tuženika a što zbog žalbene tvrdnje tužitelja da ne prigovara ukupno utvrđenoj visini naknade imovinske i neimovinske štete od 2.990,00 kn, za zaključiti je kako osnova i visina zahtjeva za čiju isplatu je odgovoran tuženik nije sporna.

 

7. Sporno je drugo pravno pitanje, točnije je li tuženik isplatom izvršenom na račun punomoćnika tuženika dana 13. lipnja 2018. ispunio svoju izvanugovornu obvezu radi naknade štete.

 

8. Tužitelj je tvrdio i u tome ustrajao u žalbi kako isplata iznosa od 12.420,00 kn izvršena dana 13. lipnja 2018. ne predstavlja djelomično ispunjenje obveze, dok je tuženik tvrdio suprotno a sud je prvog stupnja prihvatio stajalište tuženika i utvrdio kako je isplatom prednje navedenog iznosa na račun punomoćnika tužitelja broj HR ... otvoren kod P.B.Z. obveza ispunjena a to što je navedeni iznos ovršen od strane vjerovnika punomoćnika tužitelja po drugoj pravnoj osnovi da ne može ići na štetu tuženika jer je postupao u dobroj vjeri i sukladno načelu savjesnosti i poštenja. K tome sud još navodi kako tužitelj nije dokazao da bi nastupile statusne promijene u poslovanju punomoćnika tužitelja pa iz tih razloga, pri čemu ne citira ni jedan zakonski propis, odbija zahtjev radi isplate 12.420,00 kn sa zateznom kamatom.

 

9. Sud je prvog stupnja u tijeku dokaznog postupka i presudom odlučujući o prigovoru tuženika o djelomičnom ispunjenju obveze izvršio uvid u isprave, točnije korespodenciju između punomoćnika tužitelja i tuženika, no propustio je na pravilan način ocijeniti te isprave u smislu čl. 177. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). Iz dopisa punomoćnika tužitelja I. J. koji je zastupao tužitelja i u izvansudskom postupku i o tome dostavio punomoć tuženiku, a koji je dopis sačinjen 2. svibnja 2018. proizlazi kako se isti obraća sa zahtjevom za isplatom štete u mirnom postupku i napominje kako će naknadno dostaviti broj bankovnog računa. Potom se u 21. svibnja 2018. punomoćnik tužitelja putem elektroničke pošte obraća tuženiku gdje požuruje njegovo postupanje i predlaže da mu tuženik dostavi prijedlog za nagodbeno rješenje. Tuženik u dopisu od 11. lipnja 2018. obavještava punomoćnika tužitelja kako je spreman sklopiti nagodbu za iznos od 12.420,00 kn uz trošak zastupanja od 2.000,00 kn plus PDV te ga ujedno obavještava da će izvršiti isplatu nespornog iznosa naknade štete i da oštećenik ima pravo prigovora u roku od 15 dana od zaprimanja odluke od 11. lipnja 2018. Nije sporno i proizlazi iz naloga o isplati nespornog iznosa od 12.420,00 kn da je doznačen na račun punomoćnika tužitelja HR ... otvoren kod P.B.Z. dana 13. lipnja 2018., da bi 14. lipnja 2018. punomoćnik tužitelja dostavio tuženiku dopis u kojem ga izvještava kako ne prihvaća nagodbeni prijedlog od 12.420,00 kn i ističe vlastiti nagodbeni prijedlog. U tom dopisu predlaže da se nesporni iznos štete isplati na žiro račun društva Č., B., M. i P. d.o.o. Z. budući je došlo do statusnih promjena na strani punomoćnika jer je postao članom društva u svojstvu odvjetnika. Navodi se broj žiro računa kod Z.B. a broj računa je HR .... Potom je tuženik upoznat, a što nije ni sporno među strankama da je doznačeni iznos od 12.420,00 kn na račun kod P. B. Z. ovršila bivša supruga punomoćnika tužitelja pa ju je stoga dopisom od 27. lipnja 2018. pozvao na povrat toga iznosa uz obrazloženje da se radi o naknadi štete za oštećenu osobu. Bivša supruga punomoćnika tužitelja taj iznos nije vratila.

 

10. Iz ovakve kronologije događaja parnične stranke se sukobljavaju o pravnom pitanju je li se radi o valjanom ispunjenju ili ne.

 

11. Ovaj sud protivno stajalištu prvostupanjskog suda smatra da se ne radi o valjanom ispunjenju obveze u smislu čl. 177. st. 1. ZOO-a koji propisuje ispunjenje obveze plaćanjem putem banke. Naime, tom je odredbom propisano da ako se plaća posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

 

12. Iz gore navedenih utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi bio postignut dogovor o isplati nespornog dijela štete na račun punomoćnika tužitelja kod P. B. Z.. Naprotiv iz pisane korespodencije zaključuje se kako stranke nisu postigle dogovor o mjestu isplate (kod koje banke i na koji račun) budući je punomoćnik tužitelja jasno naznačio da će dostaviti broj računa radi isplate a ostaje nejasno iz kojih je razloga tuženik izvršio uplatu na račun kod P. B. Z. mimo upute punomoćnika tužitelja. Također tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi mu punomoćnik tužitelja dostavio taj broj računa. Da stranke nisu postigle dogovor o mjestu isplate jasno je vidljivo i iz dopisa punomoćnika tužitelja od 14. lipnja 2018. kojim obavještava tuženika o broju računa radi isplate nespornog dijela štete a konačno na takav zaključak ukazuje i sam dopis tuženika upućen bivšoj supruzi punomoćnika tužitelja.

 

13. Prema tome za zaključiti je da je tuženik izvršio isplatu bez postojanja dogovora o mjestu isplate pa se time njegova uplata kod P. B. Z. ne može smatrati ispunjenjem obveze u smislu čl. 177. st. 1. ZOO-a što je tužitelj izvedenim dokazima i dokazao odnosno oborio presumpciju iz te zakonske odredbe. Naime, citirana odredba sadrži presumpciju o ispunjenju obveze uplatom novčanog iznosa na račun kod banke, što pak znači da je na vjerovniku teret dokaza radi li se o valjanom ispunjenju. U konkretnom slučaju nesporno je jedino to da su stranke dogovorile plaćanje putem banke, no nisu utanačile kod koje se banke ima izvršiti isplata izvanugovorne obveze naknade štete i na koji račun jer na dan isplate tuženik nije raspolagao podacima o mjestu ispunjenja. Podatke o mjestu isplate tuženik je zaprimio jedan dan nakon izvršene isplate pa u situaciji kada je punomoćnik tužitelja u razumnom i primjerenom roku dostavio navedene podatke a prethodno tome je izrijekom izjavio da će odrediti na koji se račun ima izvršiti isplata, ne može se tuženiku dati za pravo da po svom izboru vrši isplatu na njemu očito od ranije poznat račun punomoćnika i unatoč tome što punomoćnik istog nije odredio kao mjesto isplate i ispunjenja obveze.

 

14. Pri tome pozivanje suda na načelo savjesnosti i poštenja i dobre vjere nije primjenjivo u konkretnom slučaju budući je tuženik postupao odnosno dao nalog za isplatu bez da je o mjestu isplate postigao dogovor s oštećenikom tj. njegovim punomoćnikom. Jednako tako neodlučno je za ovaj predmet dokazivanje jesu li stvarno nastupile statusne promijene na strani punomoćnika tužitelja jer je u konkretnom slučaju za valjanost ispunjenja odlučna jedino činjenica o postojanju dogovora. Kako taj dogovor nije postignut tuženik je u obvezi valjano ispuniti i isplatiti oštećeniku preostali iznos naknade štete, te naplata treće osobe u ovršnom postupku na novčanim sredstvima koja je doznačio tuženik nije stvar oštećenika odnosno tužitelja.

 

15. Prema tome kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju u prometnoj nezgodi i odgovornost tuženika za istu a što je u ovoj fazi postupka nesporno valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i primjenom citirane odredbe čl. 177. st. 1. ZOO-a te još u svezi odredbi 1100. st. 2. toga Zakona i čl. 223. ZPP-a dosuditi tužitelju daljnji iznos naknade štete od 1.648,20 eur/12.420,00 kn kao u točki 1. izreke ove presude a sve to sukladno odredbi čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a. Zakonska zatezna kamata dosuđena je od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. svibnja 2018. temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13).

 

16. Po ishodu ovog žalbenog postupka tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a valjalo dosuditi parnični trošak.  Tako je tužitelju za sastav tužbe i za zastupanje na tri glavne rasprave (osim one od 11. prosinca 2019.) te za dva podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka sastavljen 23. svibnja 2019. i 11. svibnja 2021. te za sastav podneska od 11. ožujka 2022. kojim se očituje na prigovore iz odgovora na tužbu za svaku radnju priznato po 1.250,00 kn. Za pristup na ročište od 11. prosinca 2019. u kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima priznato je 625,00 kn, dok je za sastav ostalih podnesaka sukladno Tbr. 8/3 i to podneska od 31. siječnja 2019. i 17. veljače 2021. za svaki priznato 312,50 kn. Sastav svih ostalih podnesaka nije priznat jer oni po svom sadržaju ne predstavljaju nužni trošak. Za troškove medicinskog vještačenja priznato je ukupno 2.200,00 kn te je na ime pristojbe na tužbu priznato 738,00 kn i pristojbe na presudu 569,00 kn. Time ukupni trošak iznosi 13.507,00 kn. Slijedom navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točkama 1. i 2. izreke ove presude a prema odredbama čl. 166, te čl. 380. st. 1., 2. i 3. ZPP-a  tužitelju je dosuđen trošak koji mu pripada dok je s ostatkom troška odbijen. O žalbenom trošku nije odlučivano jer isti nije zatražen.

 

17. Prvostupanjska presuda u točki I. i odbijajućem dijelu točke II. izreke po osnovi zakonske zatezne kamate kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 14. lipanj 2023.

 

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.