1

Poslovni broj: Gž-1454/2020-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1454/2020-3

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, predsjednika vijeća, Larise Gačanin, suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutužrnika R. P., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćnici A. P., odvjetnici u B., protiv tuženika-protutužitelja M. B., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćniku G. O., odvjetniku u P., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-114/2019-35 od 8. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-114/2019-35 od 8. siječnja 2020

II. Odbijaju se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe te zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje tužiteljevog prava vlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišnoknjižni odjel Poreč uknjižena i upisana kao k.č. br. 1510, maslinjak, upisana u z.k. tj. 16 z.k. ul. 162, k.o. V., kao i njegov zahtjev za naknadu troška postupka (točka I. izreke), a usvojen je protutužbeni zahtjev za predaju u posjed iste nekretnine, tuženiku (točka II. izreke). Tužitelju-protutuženiku (dalje tužitelj) naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje tuženik) naknaditi trošak postupka od 15.809,80 kn (točka II. izreke), dok je točkom III. izreke u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen.

2. Protiv točaka I i II izreke žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

-da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

-da je tužitelj u posjedu iste, a u koji posjed je stupio 1995. temeljem ugovora o zakupu sklopljenog s ''A.", a koji su se ugovori nastavljali obnavljati preko Općine,

-da je tužitelj od strane tuženika bio upozoren da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo.

              6. Cijeneći ova utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV), u vezi sa čl. 11. ZV-a te odbija tužbeni zahtjev.

              7. Cijeneći da je tužitelj u posjedu prijepora, a nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a te usvaja protutužbeni zahtjev.

              8. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su u presudi izneseni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

              10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud utvrdio sve relevantne činjenice te na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

              11. Kako iz iskaza samog tužitelja, tako iz žalbenih navoda jasno proizlazi da tužitelj prijepor drži u posjedu pozivajući se na ugovore o zakupu koje je sklapao s ''A.", a potom s Općinom.

              12. Čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st. 3. istog članka propisano da je samostalni posjednik nekretnine onaj kojemu je posjed barem pošten te je stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

              13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije samostalni posjednik sporne nekretnine, budući da ju kroz razdoblje od više od 20 godina nije posjedovao sa sviješću da je njezin vlasnik, već je istu posjedovao držeći da ju ima u zakupu zajedno s ostalim nekretninama, sada prema ugovoru o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 25. travnja 2013., s time da se dodaje da predmetna nekretnina i nije obuhvaćena tim ugovorom.

              14. Kvaliteta savjesnosti posjeda zavisi od posjednikovog faktičnog saznanja za takve okolnosti iz kojih može pouzdano izvesti zaključak da j, stvar koju posjeduje njegova.
 

15. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da tužitelj od 90. tih godina prijepor posjeduje kao zakupoprimatelj, a i tuženik ga je izvijestio da je prijepor njegovo vlasništvo te je i po stavu ovog suda zaključak da posjed tužitelja nije imao onu kvalitetu koja se traži, jer se ne radi o poštenom posjedu. Tako nije ispunjena jedna od zakonom predviđenih pretpostavki za dosjelost.

 

              16. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj  na temelju svog pravnog položaja zakupnika nije stekao niti je mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, jer je kakvoća posjeda – savjesnost i poštenje, jedna od pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te su u tom kontekstu irelevantni žalbeni navodi o trajanju posjeda.

              17. Pravilno je u smislu čl. 162. ZV-a prvostupanjski sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za predaju prijepora u posjed, budući da je nesporno da je tužitelj u posjedu istog, a da je tužitelj njegov vlasnik.

              18. Nadalje tužitelj nije dokazao niti pretpostavku iz čl. 163. st. 2. ZV-a, kojom je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

              19. Tužitelj se poziva na posjed putem zakupnog odnosa s ''A." koja je svojim radnicima davala u zakup zemljišta, kao i na ugovor s Agencijom (koji dostavlja u spis), no kojim ugovorom prijepor nije obuhvaćen što dodatno ukazuje na činjenicu da posjed tužitelja nema kvalitetu potrebnu za stjecanje vlasništva dosjelošću te su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 162. ZV-a.

              20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              21. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe, a tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući se ne radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

                    Ksenija Dimec, v.r.