Poslovni broj: 20 Gž-965/2022-4

 

 

                                 

                 

          Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

   Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                           Poslovni broj: 20 Gž-965/2022-4

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćniku Z. J., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika Ž. S., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva F. K., A. V. i P. d.o.o. Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pagu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) poslovni broj P-311/2013-21 od 15. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Pagu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) poslovni broj P-311/2013-21 od 15. srpnja 2014. pod toč. I alineja I. izreke u odnosu na čest. 50/3 k.o. P. (katastarska izmjera 12612/4 k.o. P.), u naravi dvorište 1 m2,   i čest. 50/4 k.o. P. (katastarska izmjera 12612/5 k.o. P.), u naravi dvorište 30 m2, kao i u dijelu koji se odnosi na uknjižbu prava vlasništva u odnosu na te nekretnine i sudi tako da se prihvaća kao osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja F. B. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj F. B., OIB: …, vlasnik čest. 50/3 (katastarska izmjera 12612/4), u naravi dvorište 1 m2, k.o. P. i čest. 50/4 (katastarska izmjera 12612/5), u naravi dvorište 30 m2, k.o. P., te je tuženik Ž. S. dužan trpjeti da tužitelj temeljem presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

 

 

                                                     i

 

                                          r i j e š i o   je

 

Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Pagu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) poslovni broj P-311/2013-21 od 15. srpnja 2014. u dijelu pod toč. I alineja I. izreke u odnosu na utvrđenje prava vlasništva glede čest. 52/2 k.o. P. (katastarska izmjera 12612/3 k.o. P.) i u dijelu koji se odnosi na uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja F. B. u odnosu na navedenu nekretninu, kao i u dijelu pod toč. I alineja II. i toč. II izreke te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

«I. Utvrđuje se da je tužitelj F. B., P., …, OIB: …, vlasnik nekretnina oznake kat.čest 52/2 (katastarska izmjera 12612/3) u naravi dvorište površine 22 m2 k.o. P., kat.čest. 50/3 (katastarska izmjera 12612/4) u naravi dvorište 1 m2 k.o. P., i kat.čest. 50/4 (katastarska izmjera 12612/5) u naravi dvorište 30 m2, k.o. P., te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio nekretnine od 18 m2 oznake kat.čest. 50/4 (katastarska izmjera 12612/5) u naravi dvorište 30 m2, k.o. P., te mu nadoknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.»

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku jer prvostupanjski sud, iako je proveo više dokaza, u obrazloženju presude navodi samo iskaz svjedokinje M. S. te iskaze parničnih stranaka. Navodi da je dokazao kao je u posjedu čest. 51/5 k.o. P. stare izmjere. Predmet spora su nekretnine koje predstavljaju "višak" površine preko površine čest. 51/5 k.o. P. stare izmjere. Nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud temelji zaključak da je čest. 50/1 k.o. P. imala površinu od 742 m2 kad je matična čest. 50 k.o. P. imala površinu od 367 m2. Prijeporne nekretnine tužitelj drži u posjedu od 1976. Prvostupanjski sud uopće ne uzima u obzir sadržaj rješenja O. P. K.: UP/I-933-01/90-01/563, Ur. broj 2161-36/90-01-2 gdje je utvrđeno da je posjed tužitelja čest. 121613 k.o. P. nove izmjere, kao i dio čest. 12612 k.o. P. nove izmjere, a koji dio predstavlja upravo sporne nekretnine. Osim toga, na očevidu je konstatirano kako prijeporne nekretnine predstavljaju dio tužiteljeve obiteljske kuće (čest. 50/3), ograđeno dvorište (čest. 50/2) sa zidom koji je izgradio prednik tuženika, kao i dio dvorišta (čest. 50/4) koji predstavlja zidanu terasu tužitelja s pripadajućim dvorištem. Iz iskaza svjedoka F. B. slijedi da je njegov otac dozvolio ispravljanje međe na nekretnini koja sada nosi oznaku čest. 50/2 (12612/3), ali sud taj dokaz uopće ne uzima u obzir. Svjedoci predloženi po tužitelju iskazuju da je isti u posjedu prijepornih nekretnina od kraja 70-tih godina prošlog stoljeća i da je tamo započeo s gradnjom kuće koje stanje da odgovara sadašnjem. Međutim, sud tim svjedocima ne poklanja vjeru, iako su njihovi iskazi potkrijepljeni materijalnim dokazima, a koji svjedoci  su potvrdili i činjenicu da je tužitelj u nesmetanom posjedu prijepornih nekretnina i prije 1980. U odnosu na parnični postupak koji je inicirao prednik tuženika 1998. pod poslovnim brojem P-176/1998 ističe da je u tom postupku isti želio utvrditi svoje pravo vlasništva glede nekretnina koje je kupio od B. G. i koju je držao u posjedu. Netočno je da je tužitelj iskazao kako je kuću izgradio 1989. pa je posljedično tome i netočan zaključak prvostupanjskog suda da od tada pa do 1998. kada je prednik tužitelja pokrenuo parnični postupak nije protekao rok od 10 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj je pravo vlasništva prijepornih nekretnina stekao usmenom pogodbom te je u kvalificiranom posjedu istih više od 35 godina.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe kako je žalba nepravovremena jer je tužitelj bio uredno obaviješten o ročištu za objavu presude te mu je 15. srpnja 2014. dostavljena pobijana presuda pa kako je žalba izjavljena 6. kolovoza 2014. ista je podnesena po proteku zakonskog roka. Nadalje, presuda da je razumljiva, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno radi čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja nepravovremena stoga što je ista izjavljena 6. kolovoza 2014. i da je tužitelj bio uredno pozvan na ročište za objavu presude od 15. srpnja 2014. na koje nije pristupio pa da se ima primijeniti odredba čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19, dalje ZID ZPP).

 

5.1. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 31. kolovoza 2012. te je iz spisa predmeta razvidno da je prvostupanjski sud pobijanu presudu dostavio punomoćniku tužitelja putem pošte koji ju je sukladno priloženoj dostavnici (l.s. 100) zaprimio 21. srpnja 2014. pa kako je žalbu izjavio putem pošte preporučenom pošiljkom 4. kolovoza 2014. (čl. 113. st. 2. ZPP) i kako je notorna činjenica da je internetska stranica e-oglasne ploče sudova iz čl. 335. st. 10. ZPP započela s radom donošenjem Pravilnika o radu u sustavu eSpis (Narodne novine, broj 35/15), a koji je stupio na snagu tek 1. travnja 2015., to znači da je neosnovan navod tuženika da žalba tužitelja nije podnesena u zakonskom roku iz čl.  348. st. 1. ZPP.

 

6. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je u odnosu na čest. 50/3 i čest. 50/4 k.o. P. prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona, jer u tom dijelu prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je jasna i razumljiva radi čega se u tom dijelu pobijana prvostupanjska presuda može ispitati.

 

7. U tom dijelu nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

8. Međutim, u preostalom dijelu glede čest. 52/2 k.o. P. i glede predaje u posjed dijela čest. 50/4 k.o. P. ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP stoga što u tom dijelu prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.1. Naime, u izreci pobijane presude navedeno je: "….kat. čest. 52/2 (katastarska izmjera 12612/3)…" iako iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke J. Š. od 25. veljače 2013. (l.s. 44) slijedi da je identifikacijom te usporedbom "katastarskih i sudskih mapa" utvrđeno kako se radi, između ostalog, o čestici " kat. broj 12612/3 (sudski broj 50/2)", a koja nekretnina je i predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, a ne čest. 52/2 k.o. P. stare izmjere.

 

8.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi kako prvostupanjski sud iznosi razloge o odlučnim činjenicama u pogledu čest. 50/2 k.o. P. stare izmjere, a koja po novoj izmjeri odgovara čest. 12612/3 k.o. P. nove izmjere, a ne u odnosu na čest. 52/2 k. o. P. stare izmjere radi čega je u tom dijelu izreka pobijane presude proturječna razlozima presude.

 

8.3. Što se pak tiče toč. I alineja II. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud nalazi da je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je tijekom postupka utvrđeno kako čest. 50/4 k. o. P. stare izmjere ima površinu od 30 m2, dok tužitelj traži predaju u posjed dijela te nekretnine u površini od 18 m2 koji dio nije fizički određen i individualiziran.

 

8.4. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

9. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom čest. 50/3 k.o. P. stare izmjere koja po novoj izmjeri odgovara čest. 12612/4 te čest. 50/4 k.o. P. stare izmjere koja po novoj izmjeri odgovara čest. 12612/5, kao i uknjižba tog prava u korist tužitelja uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

 

10. Teza tužitelja je da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću tj. kvalificiranim posjedom istih u periodu od 1976. pa nadalje pri čemu valja istaći da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. kolovoza 2012.

 

11. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao kako je predmetne nekretnine kupio od B. G. usmenim dogovorom, niti da je iste stekao dosjelošću jer da sam tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je kuću gradio 1989. prema uvjetima uređenja prostora od 13. prosinca 1990, da nije "parcelirao" nekretninu niti zatražio građevinsku dozvolu dok je prednik tuženika podigao tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na matičnoj nekretnini od koje su nastale utužene nekretnine te da mu je već tada osporavao posjed i vlasništvo istih radi čega od 1989. do 1998. nije protekao rok od 10 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kvalificiranog posjednika niti rok od 20 godina poštenog posjednika iz čl. 159. st. 1. do 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP).

 

12. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan radi čega je u odnosu na čest. 50/3 i čest. 50/4, obje k.o. P. stare izmjere došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Ovo stoga što prvostupanjski sud gubi iz vida slijedeće odlučne činjenice:

 

da tužitelj u svom stranačkom iskazu na ročištu od 30. svibnja 2014. (l.s. 77-78) nije naveo da je kuću gradio 1989. već u tužbi od 31. kolovoza 2012., kao i u podnesku od 17. srpnja 2013. (l.s. 49) ističe da je u posjedu predmetnih nekretnina više od 35 godina, odnosno od 1976.,

 

              da se posjed može manifestirati na više različitih načina, a ne samo činom gradnje kuće,

 

              da matična čest. 50 k.o. P. nikada nije imala površinu od 742 m2 već da iz povijesti posjedovanja od 2. lipnja 2000. (l.s. 21) proizlazi da je prilikom prve revizije 1954. ista imala površinu 454 m2, da je prijavnim listom od 1967. ista parcelirana te da je dobila površinu od 367 m2, da je 1986. novim premjerom dobila novi broj 12612 te da je parcelacijom iz 1989. ista cijepana na čest. 12612/1 i čest. 12612/2 ,

 

              da je iz prijavnog lista od 25. rujna 1990., kao i priloga uz isti (l.s. 26-35) vidljivo da je prednik tuženika A. S. 26. rujna 1990. prijavio promjenu na zemljištu te je izvršeno snimanje i ucrtavanje zgrade, da je tadašnja Općinska uprava za katastar i geodetske poslove O. P. 8. studenoga 1990. donijela rješenje (l.s. 30) prema kojem B. G. pok. B., koji je evidentiran kao posjednik na čest. 12612 k.o. P. u naravi zgrada površine 25 m2 i pašnjak površine 383 m2, ostaje evidentiran kao posjednik na čest. 12612/2 k.o. P., u naravi zgrada površine 25 m2, a sadašnji tužitelj F. B. ostaje i nadalje upisan kao posjednik na čest. 12613 k.o. P. s tim da u pogledu te nekretnine dolazi do promjene površine zgrade i dvora uz povećanje ukupne površine sa 148 m2 na 185 m2 tako da se umjesto prvotnih površina zgrade od 63 m2 i dvora 88 m2 evidentira zgrada površine 108 m2 te dvor površine 77 m2, dok je prednik sadašnjeg tuženika A. S. pok. A. upisan kao posjednik na čest. 12612/1 k.o. P., u naravi zgrada površine 140 m2 i dvor površine 209 m2. Nadalje, iz zapisnika od 25. rujna 1990. (l.s. 33) slijedi kako je izvršen ispravak i parcelacija čest. 12612 k.o. P. pri čemu se ne navodi niti je uz prijavni list priložen geodetski elaborat koji bi ukazivao na to da se tom prigodom vršio premjer cijele čest. 12612 k.o. P., a niti je priložen geodetski elaborat u pogledu nekretnine tužitelja F. B. iz kojeg bi bilo razvidno da li je i u pogledu njegove nekretnine izvršen premjer cjelokupne čest. 12613 k.o. P. kod koje je došlo do povećanja ukupne površine sa 148 m2 na 185 m2 već je konstatirano da su stranke suglasne sa ispravkom posjedovnog stanja pri čemu valja istaći da je, pored B. G. i A. S., bio nazočan i F. B.,

 

                da se u Uvjetima uređenja prostora nadležnog tijela od 13. prosinca 1990. (l.s. 14), donesenim po zahtjevu tužitelja, navodi da se na temelju Izmjena i dopuna Provedbenog urbanističkog plana M. " iz 1990. utvrđuje da se na dijelu čest. 12613 i dijelu čest. 12612, obje k.o. P., može izgraditi-rekonstruirati  postojeći stambeni objekt (objekt broj 165),

 

da iz kopije tog Urbanističkog plana (l.s. 18) proizlazi da se objekt broj 165 nalazi na nekretninama koje predstavljaju cjelinu pravokutnog oblika koji oblik odgovara obliku tih nekretnina prema priloženom položajnom nacrtu na listu spisa 13 te skici sudskog očevida od 25. veljače 2013. (l.s. 45) koja uključuje i sada sporne nekretnine,

 

              da iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-176/1998 od 23. veljače 2001. (l.s. 50-56) proizlazi kako je prednik tuženika u svom stranačkom iskazu naveo da je svoju nekretninu kupio 19. travnja 1988., da je umješač F. B. svojom kućom zašao oko 3 m u susjednu nekretninu, a to da je bilo prije nego što je on (A. S.) kupio zemljište radi čega da nije tražio da B. ruši svoj dio kuće, a što direktno opovrgava zaključak prvostupanjskog suda u sada pobijanoj presudi poslovni broj P-311/2013 kako je sadašnji tužitelj F. B. kuću izgradio 1989., te je A. S. iskazao i kako je B. i ogradio svoju parcelu s tim što je u tom ranijem parničnom predmetu prilikom očevida u nazočnosti vještaka geodetske struke J. Š. konstatirano da je i nekretnina A. S. u cijelosti uređena i ograđena,

 

              da je svjedok J. F. u svom iskazu na ročištu od 23. svibnja 2014. (l.s. 70) iskazao da tužitelju nitko nije osporavao posjed prijepornih nekretnina, kao i da se između nekretnina stranaka nalazio mali zidić, kojeg sada nema jer je sagrađen veći betonski zid, te da se radilo o četiri reda "bloketa" i metalnoj cijevi koja je bila postavljena za penjanje loze,

 

da je svjedok F. G. (l.s.68) u svom iskazu naveo kako je njegov otac s tužiteljem poravnao "grbu" na međi što da su mu oni dozvolili jer se B. (koji je prvi izgradio kuću) želio proširiti, ali da se to odnosilo samo na sredinu, ali ne i na cijelu među koji dio iskaza ovog svjedoka (glede tvrdnje da se međa "ispravljala" samo u sredini), po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije ni logičan ni uvjerljiv kada se uzmu u obzir činjenice da svjedok J. F. govori o ranijem zidiću kao međi stranaka da bi potom bio sagrađen veći betonski zid koji je naznačen i u skici sudskog očevida od 25. veljače 2013. te uz činjenicu da je u predmetu poslovni broj P-176/1998 prednik tuženika A. S. u svom iskazu opisao kakvo je stanje zatekao prilikom kupnje svog zemljišta 19. travnja 1988., odnosno, da je kuća tužitelja već tada bila izgrađena i dvorište ograđeno pa kako su svi prodavatelji iz iste obitelji G. te uz činjenicu da iz spisa predmeta ne proizlazi da je itko (prodavatelji, prednik tuženika ili tuženik) pokrenuo protiv F. B. bilo kakav postupak radi predaje u posjed spornog dijela to ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim kako je te prigode "ispravljena" cijela međa, a ne samo njezin dio, odnosno, da je tužitelj s prodavateljem postigao sporazum glede proširenja svoje nekretnine i to cijelom dužinom u odnosu na susjednu nekretninu čiji je preostali dio, a ne cijela, nakon toga prodan A. S. i

 

da iz skice sudskog očevida, kao i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 25. veljače 2013. nedvojbeno slijedi da prijeporne nekretnine predstavljaju sastavni dio kuće i  uređenog dvorišta tužitelja.

 

14. Dakle, iz svega prethodno istaknutog proizlazi da je tužitelj sukladno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 i 91/96), a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, kao kvalificirani posjednik u periodu od 1976. do 1987. stekao pravo vlasništva dosjelošću na čest. 50/3 i čest. 50/4 obje k.o. P. stare izmjere radi čega je temeljem odredbe čl. 373.a ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

15. U odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju, nakon čega će donijeti odluku u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima cjelokupnog postupka, imajući u vidu sadržaj ove drugostupanjske odluke.

 

 

 

Zadar, 14. lipnja 2023.

                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                            Sanja Dujmović, v.r.