1

                                                                     

 

                                                                                                               

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz R., OIB: …, kojeg zastupa M. L. Š., odvjetnica u R., protiv tuženika: 1. A. V. iz R., OIB: …, 2. M. B. iz R., OIB:…, kojeg zastupa V. V., odvjetnik u R., 3. M. G. iz R., OIB: …, kao nasljednik iza pok. M. G. iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. V. odvjetnik u R., 4. M. J. iz R., OIB: …, kao nasljednica iza pok. M. G. iz R., 5. S. T. iz J. R., A., B. C. D. 1, C. M., kao nasljednica iza pok. M. G. iz R., 6. V. G. iz J. R., A., C. M., kao nasljednica iza pok. M. G. iz R., i 7. M. N. iz A., B. W., 4216 Q., kao nasljednica iza pok. B. G., a on iza pok. M. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 2., 3. i 4. tuženika izjavljenih protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci broj P-290/2022 od 26. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

             

I Žalbe 2., 3. i 4. tuženika djelomično su osnovane a djelomično neosnovane te se presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci broj P-290/2022 od 26. srpnja 2022. u pobijanom dijelu (točka I izreke u odnosu na 2. tuženika, točka II izreke u odnosu na 4. tuženicu te točka III u odnosu na 2., 3. i 4. tuženika):

 

a) potvrđuje

 

-            u točki I izreke u odnosu na 2. tuženika

-            u točki II izreke u odnosu na 4. tuženicu

 

b) preinačuje

- u pobijanom dijelu točke III izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka u odnosu na 2., 3. i 4. tuženika na način:

 

Nalaže se 2. i 4. tuženiku da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od po 159,09 EUR[1]/1.198,64 kuna sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2022. do isplate u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na 3. tuženika odbija kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju da 3. tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 124,43 EUR1/937,50 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III Odbija se zahtjev 2. tuženika da mu tužitelj naknadi trošak žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom (presudom i presudom na temelju priznanja) odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina kč. br. … i …, zk.ul. …, k.o. B., što su 1-tužena V. A. i 2-tuženik B. M. dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama uz istovremeno brisanje njihova prava vlasništva, u roku od 15 dana.

 

II. Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine kč.br. …, zk.ul. …, k.o. B., što su 4-tužena J. M., 5-tužena T. S., 6-tužena G. V. i 7-tužena M. N., svi kao nasljednici pok. M. G., R., dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se 1-tuženoj A. V., 2-tuženiku M. B., 3-tuženiku M. G. i 4-tuženoj M. J. da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.986,42 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26.07.2022.g. do isplate, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te odluke 2., 3. i 4. tuženici izjavili su dopuštene i pravodobne žalbe s tim da 2. tuženik M. B. žalbom pobija točku I i III izreke pobijane odluke i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), dok 3. tuženik M. G. pobija točku III izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, a 4. tuženica M. J. a što proizlazi iz sadržaja žalbe pobija točku II i točku III izreke (ne može pobijati točku I izreke jer za to nema pravnog interesa odnosno taj dio odluke se ne odnosi na tu tuženicu). Žalbama se traži da se iste prihvate te postupi sa pobijanom odlukom sukladno traženjima.

 

3. Na žalbe je odgovoreno te nije zatražen trošak odgovora na žalbe.

 

4. Žalbe su u pretežitom dijelu neosnovane, a djelomično su osnovane glede odluke o troškovima parničnog postupka.

 

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine k.č.br. …, … zk.ul. … k.o. B. te k.č.br…. zk.ul…. k.o. B. i to temeljem dosjelosti.

 

6. Prvostupanjski sud je temeljem rezultata provedenih dokaza ( navedenih u točki 12. obrazloženja pobijane odluke) utvrdio:

 

-          da utužene nekretnine k.č.br. …, … i …  predstavljaju travnate površine (na k.čbr…. su posađene i voćke) unutar ograđene okućnice kuće sagrađene na k.č.br. … sve k.o. B.,

-          da navedena ograđena okućnica odgovara parceli k.č.br…. k.o. M. prema evidenciji u katastru zemljišta odnosno parcelama …, …, …, … i … k.o. Blažići prema evidencijama u zemljišnim knjigama,

-          da su predmetne parcele k.č.br. … i … nastale prijavnim listom od 5. listopada 1988. od prijašnje k.č.br. …, te k.č.br…. koja je nastala od k.č.br. … sve k.o. B.,

-          da su u arhivskim podacima katastra još skicom premjeravanja broj … iz 1989. evidentirani zidovi predmetne okućnice na k.č.br. … k.o. M. kao što su i danas,

-          da je tužitelj sa O. B. sklopio ugovor o zamjeni nekretnina 23. veljače 1994. temeljem kojeg je stekao pravo vlasništva k.č.br. … te … i …,

-          da je temeljem ugovora o zamjeni nekretnina od 23. veljače 1994. godine tužitelj 1994. godine stupio u samostalni i nesmetani posjed kuće sagrađene na k.č.br…. i cjelokupne okućnice ograđene zidovima kojima se do tada koristio njegov prednik O. B. i to u istim gabaritima kao i danas.

 

7. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je nesmetani posjed predmetnih nekretnina koje u naravi predstavljaju ograđenu okućnicu od strane tužitelja započeo 1994., a od strane njegovog prednika (O. B.) još 1979. (po izjavi svjedoka B.) ali u svakom slučaju od 1989. obzirom da su tada nedvojbeno u arhivskim podacima katastra skica premjeravanja broj … evidentirani zidovi predmetne okućnice k.č.br…. k.o. M. (što odgovara k.č.br…. na kojoj je sagrađena kuća te k.č.br. …, …, … i … k.o. B. a kao što je već navedeno pod točkom 6. druga alineja obrazloženja ove odluke) kao što je uostalom i danas. Slijedom toga a kako je utvrđena činjenica stvarnog držanja u posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovog prednika neprekidno i nesmetano u razdoblju od najkasnije 1989. to su se protekom 20 godina tj. do 2009. ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti koje je započelo još za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list" SFRJ 6/80 i 36/90, "Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96) a završilo za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14- u daljnjem tekstu: ZV).

 

8. To sve pokušavaju dovesti u pitanje žalbe 2. i 4. tuženika glede glavne stvari.

 

9. Što se tiče žalbe 4. tuženice (M. J.- jedne od zakonske nasljednice upisanog vlasnika k.č.br…. k.o. B. sad pok. M. G. pok. S.) za istaknuti je da se u žalbi navode nove činjenice (da je  ugovorom o darovanju od 11. studenog 2021. među inim k.č.br…. k.o. B. darovana 2.tuženiku- M. B.) te je za navesti da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a) tako da se ta činjenica nije niti mogla uzeti u razmatranje. Uostalom, 4. tuženica je u odgovoru na tužbu (l.s.58. in verso) navela da je nasljednica pok. M. G. pok. S. te da se pridružuje navodima odgovora na tužbu svoga brata 3. tuženika M. G. pok. M., koji je pak naveo da ne polaže nikakva vlasnička prava na ovim nekretninama.

 

10. Dalje, a što se tiče žalbe 2.tuženika (M. B.) već je rečeno da se žalbom pobija točka I i III izreke pobijane odluke i to iz svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda parničnog postupka. Žalba, a što se tiče bitnih povreda parničnog postupka ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP. No ovaj sud kao drugostupanjski sud tu povredu ne nalazi jer je prvostupanjski sud dao ocjenu provedenih dokaza odnosno savjesno je i brižljivo dao ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na taj način utvrdio relevantno činjenično stanje.

 

11. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda postupaka navedenih u tom članku.

 

12. Žalba 2. tuženika a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanjem pokušava isto dovesti u pitanje pri tome ukazujući na nepoštenje tužitelja odnosno da je isti znao  da mu vlasništvo i sam posjed na predmetnim nekretninama ( k.č.br…. i … k.o. B.) ne pripada ističući pri tome zemljišnoknjižno stanje odnosno na koga su upisane predmetne nekretnine. No ni ti navodi se ne mogu prihvatiti jer se za svaki posjed presumira da je pošten (članak 18. stavak 5. ZV), odnosno nepoštenje se treba dokazati, što znači da nije dovoljno samo poricanje poštenja posjeda. Također činjenica da predmetne nekretnine predstavljaju travnate površine, te da su na jednoj posađene i voćke i to unutar ograđene okućnice, kuće sagrađene na k.č.br. … k.o. B. na kojoj kući je još kao posjednik 1972. bio upisan prednik tužitelja samo potvrđuje dugogodišnji posjed predmetne nekretnine i to kako od prednika tužitelja tako i od tužitelja koji je stupio u posjed predmetnih nekretnina nakon što je sklopio ugovor o zamjeni nekretnina od 23. veljače 1994., pa pri takvom stanju stvari navod žalitelja da je uvidom u zemljišne knjige mogao utvrditi tko je vlasnik (suvlasnik predmetnih nekretnina) ne može dovesti u pitanje poštenje  kako prednika tužitelja tako i samog tužitelja.

 

13. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je tužitelj tijekom ovog postupka sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. travnja 2019. sa L. i K. M., a 2. tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbi prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja s obzirom da isti više nije vlasnik predmetnih nekretnina, za istaknuti je a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud da to ne utječe na njegovu aktivnu legitimaciju u ovom postupku jer navedenim ugovorom tužitelj je raspolagao između ostalog i utuženim k.č.br. …, … i … k.o. B. ali s odgodom prijenosa prava vlasništva do okončanja ovog postupka i uz pravo kupaca na pridržaj dijela  ugovorene kupoprodajne cijene od 5.000 EUR do rješavanja pitanja vlasništva na tim nekretninama.  Prema tome a kako se nekretnine temeljem pravnog posla stječe u vlasništvo uknjižbom u zemljišnoj knjizi a toga nema  u konkretnom slučaju to kupci  predmetnih nekretnina nisu još postali vlasnici istih pa je tužitelj i dalje aktivno legitimiran za vođenje ove parnice. Sudska praksa tj. odluke na koje se poziva žalba 2. tuženika a glede aktivne legitimacije nije relevantna jer su odluke u tim predmetima (za koje odluke usput rečeno ovaj sud i nije vezan) donesene na drugačijem činjeničnom stanju u odnosu na ovaj predmet.

 

14. Isto tako 2. tuženik u žalbi i nadalje osporava vještački nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje T. R. dipl.ing. geodezije iz G. d.o.o. M., no ni ti žalbeni navodi ne stoje jer je vještakinja u svom iskazu potvrdila u cijelosti nalaz i mišljenje iz veljače 2020. te je odgovorila na sva pitanja 2. tuženika tako da vještački nalaz i mišljenje nije ničim doveden u pitanje.

 

15. Obzirom na sve navedeno prvostupanjski sud je na relevantno utvrđeno činjenično stanje pravilno  primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I i II izreke pobijane odluke.

 

16. Žalitelji (2.,3. i 4. tuženici) pobijaju odluku o troškovima a kojom odlukom je naloženo da 1., 2., 3. i 4. tuženici naknade trošak u iznosu od 11.986,42 kune sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2022. Prvostupanjski sud je u točki 48. obrazloženja pobijane odluke tužitelju koji je uspio u parnici uzimajući dakako koje su radnje bile potrebne za vođenje iste odredio trošak u ukupnom iznosu od 11.986,42 kune koji je iznos pravilan i zakonit. Kako taj trošak a sukladno članku 161. stavak 1. ZPP podmiruju suparničari na jednake dijelove to znači da su tuženici koji su u obvezi snositi te troškove dužni iste podmiriti na ravne dijelove. Što se tiče 3. tuženika (M. G. pok. M.) iako je isti naveden u uvodu pobijane odluke u odnosu na njega ne odnosi se odluka o glavnoj stvari tako da isti nije dužan naknaditi tužitelju parnični trošak pa je u odnosu na njega a povodom njegove žalbe i trebalo preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. Što se tiče 1. tuženice (A. V.) koja nije izjavila žalbu u odnosu na nju pravomoćna je odluka o trošku u iznosu od 2.996,60 kuna a sve s obzirom da je trošak od 11.986,42 kune treba podmiriti na ravne dijelove između 1., 2., 3. i 4. tuženika. Ovaj iznos od 2.996,60 kuna a koji je postao pravomoćan i kojeg je dužna podmiriti 1. tuženica A. V., kao i iznos od 2.996,60 kuna koji se odnosio na 3. tuženika (M. G. pok. M.), a koji je kako je već prije navedeno odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan, što dalje znači da je preostali iznos troška od 5.993,22 kune su dužni podmiriti 2., 4., 5., 6. i 7. tuženici na ravne dijelove tj. svaki u iznosu od po 1.198,64 kune. No, kako tužitelj nije zatražio parnični trošak u odnosu na 5., 6. i 7. tuženika, to je a povodom žalbe 2. i 4. tuženika trebalo preinačiti odluku o troškovima i to na način da su 2. i 4. tuženici dužni naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od po 1.198,64 kune, što iznosi 159,09 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke.

 

17. Zatraženi su i troškovi žalbe od strane 2. i 3. tuženika (4. tuženica nije zatražila trošak žalbe). U odnosu na 2. tuženika istom nije dosuđen trošak žalbe jer u žalbenom postupku nije uspio glede glavnog zahtjeva već samo glede dijela spornog potraživanja- parnični trošak (članak 35., članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP), dok je 3. tuženiku koji je u cijelosti uspio u žalbi i to glede odluke o troškovima uzimajući vrijednost predmeta spora povodom žalbe (2.996,60 kuna), te krećući se u okviru zahtjeva za naknadu troškova žalbe 3. tuženika istom pripada za sastav žalbe 750,00 kuna jer je to u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22)  te PDV na taj iznos 187,50 kuna dakle ukupno 937,50 kuna što iznosi 124,43 EUR. Stoga je odlučeno kao u točkama II i III izreke ove odluke. Nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu 3. tuženika jer ničim nije dokazano da je ista i plaćena.

 

18. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP- a, pod točkom I b. temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 14. lipnja 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković