1              Poslovni broj: Kž-207/2023-9

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-207/2023-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Duje Karamana, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. H., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 21 K-333/2021-115 od 29. studenog 2022., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenika I. H. i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika I. H., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. i 3. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 228. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušal u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura).

 

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik I. H. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Okrivljenik je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

 

4. Okrivljenik je podnio žalbu i po svom branitelju D. K., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi krivnje za terećeno kazneno djelo.

 

5. Budući da se obje podnesene žalbe okrivljenika međusobno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba okrivljenika.

 

6. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik I. H. osobno, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

9. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti okrivljenika I. H., kojemu se obavijest o sjednici vijeća vratila s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku" te u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenikovog branitelja D. K., odvjetnika u Z.

 

10. Žalbe okrivljenika I. H. i državnog odvjetnika su neosnovane.

 

11. Nije u pravu okrivljenik I. H. kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da je obrazloženje presude nelogično, nerazumno, neutemeljeno te protivno životnoj logici i stvarnoj naravi, kao i da je presuda kontradiktorna izjavama svjedoka.

 

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

 

12. Nije u pravu okrivljenik I. H. niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan i opširan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iskaze svjedoka koji svjedoče u korist okrivljenika, niti da je dopunski ispitao svjedoka S. K., a niti da je uzeo u obzir da su u samome početku osumnjičenici bili i sami svjedoci I. Ž. i S. K., a da je optužnica podignuta protiv njega samo zbog njegove prošlosti i ranije osuđivanosti.

 

12.2. U okrivljenikovoj žalbi se navodi i kako je nedvojbeno utvrđeno kako je on imao odobrenje od poslovođe I. A. da uzme boje kojima je istekao rok valjanja, pri čemu da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud zaključio da bi okrivljenik otuđio boje kako je pobliže opisano u optužnici. Također se ističe, što se tiče otuđenog alata, da se taj alat zatekao u okrivljenikovom dvorištu u vrijeme kada se on nalazio u zatvoru te da je ključeve od garaže iz koje je alat otuđen imao veći broj ljudi.

 

12.3. U žalbi je istaknuto i kako niti jedan od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja da bi okrivljenik otuđio alat, niti da je utvrđeno kada je točno alat otuđen te da treba uzeti u obzir činjenicu da je ključeve od garaže imao veći broj radnika koji su bili zaposlenici obrta K. I., koji je obrt bio u vlasništvu H. K., a garažu da je koristio i oštećenik I. S.

 

12.4. Na koncu je u okrivljenikovoj žalbi navedeno kako niti jedan materijalni ili personalni dokaz ne upućuje na zaključak da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, da nije ponovno ispitan svjedok S. K. za kojeg je vrlo vjerojatno da bi mogao imati konkretna saznanja o otuđenom alatu budući da je dio otuđenog alata pronađen upravo kod njega, pa da je, u konkretnom slučaju, trebalo primijeniti načelo "in dubio pro reo" i okrivljenika osloboditi od optužbe.

 

12.5. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

12.6. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika I. H. kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

12.7. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik I. H. počinio kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenika I. S. i H. K., čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

 

12.8. Osim toga, oštećenicima I. S. i H. K. su vraćeni otuđeni predmeti i oni nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika I. H. za počinjenje predmetnog kaznenog djela, a iskaze oštećenika S. i K. potvrđuju i materijalni dokazi, posebno potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta, popis ukradenih predmeta te zapisnici o vraćanju privremeno oduzetih predmeta.

 

12.9. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik I. H.

 

13. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

 

13.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela krađe, za koju je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

 

14. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Nemaju pravo okrivljenik I. H., ali ni državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

 

15.1. U žalbi okrivljenika se ne navodi radi čega se prvostupanjska presuda pobija zbog odluke o kazni, dok se u žalbi državnog odvjetnika navodi kako prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije, nije u dovoljnoj mjeri, kao otegotnu okolnost, cijenio okrivljenikovu višestruku raniju osuđivanost, između ostalog i za kaznena djela počinjena iz koristoljublja, a da je precijenio značaj olakotnih okolnosti, pa da bi okrivljeniku trebalo izreći strožu kaznu zatvora.

 

15.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

 

15.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, cijenio činjenicu što je okrivljenik otac troje djece i da su ukradene stvari vraćene, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog istih i istovrsnih kaznenih djela.

 

15.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika I. H. osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

 

16. Nema pravo okrivljenik I. H. niti kada se žali na odluku o troškovima kaznenog postupka, sa tvrdnjom da bi plaćanjem paušalnog iznosa od 1.000,00 kuna (132,72 eura) bila ugrožena njegova egzistencija i egzistencija njegove djece. Naime, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala, uzevši u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika, a koje troškove je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.

 

17. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika I. H. i državnog odvjetnika, valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 13. lipnja 2023.