1

Poslovni broj: 7 P-273/2020-29

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

Poslovni broj: 7 P-273/2020-29

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S., , OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., , OIB …, kojeg zastupaju punomoćnica M. K. K. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. svibnja 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 13. lipnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. t 2. Ugovora o kreditu broj: … kojeg su 6. svibnja 2005. sklopili tužitelj A. D. iz S.,   , OIB … i tuženik Z. b. d.d. Z., , OIB …, a koji glasi: “uz valutnu klauzulu”.

II              Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. t. 1. Ugovora o kreditu broj: … od 6. svibnja 2005., a koji glasi: “sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF.”

III              Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. t. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: … od 6. svibnja 2005., a koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 680,35 CHF (slovima: šestoosamdeset i 35/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.”

IV              Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., , OIB … da tužitelju A. D. iz S., , OIB … isplati iznos od 21.969,08 eura / 165.526,07 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 36,42 eura / 274,44 kn od 10. listopada 2010. do isplate

na iznos od 68,71 eura / 517,69 kn od 10. studenog 2010. do isplate

na iznos od 83,28 eura / 627,48 kn od 10. prosinca 2010. do isplate

na iznos od 106,56 eura / 802,91 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

na iznos od 81,29 eura / 612,51 kn od 10. veljače 2011. do isplate

na iznos od 88,85 eura / 669,42 kn od 10. ožujka 2011. do isplate

na iznos od 79,21 eura / 596,78 kn od 11. travnja 2011. do isplate

na iznos od 100,19 eura / 754,85 kn od 10. svibnja 2011. do isplate

na iznos od 119,71 eura / 901,92 kn od 10. lipnja 2011. do isplate

na iznos od 124,84 eura / 940,63 kn od 10. srpnja 2011. do isplate

na iznos od 208,97 eura / 1.574,47 kn od 10. kolovoza 2011. do isplate

na iznos od 129,96 eura / 979,22 kn od 10. rujna 2011. do isplate

na iznos od 120,17 eura / 905,45 kn od 10. listopada 2011. do isplate

na iznos od 119,41 eura / 899,70 kn od 14. studenog 2011. do isplate

na iznos od 119,09 eura / 897,30 kn od 8. prosinca 2011. do isplate

na iznos od 6.517,58 eura / 49.106,72 kn od 8. prosinca 2011. do isplate

na iznos od 69,17 eura / 521,17 kn od 10. siječnja 2012. do isplate

na iznos od 72,53 eura / 546,47 kn od 10. veljače 2012. do isplate

na iznos od 72,95 eura / 549,65 kn od 10. ožujka 2012. do isplate

na iznos od 70,68 eura / 532,56 kn od 10. travnja 2012. do isplate

na iznos od 71,84 eura / 541,25 kn od 10. svibnja 2012. do isplate

na iznos od 74,32 eura / 559,96 kn od 10. lipnja 2012. do isplate

na iznos od 71,44 eura / 538,24 kn od 10. srpnja 2012. do isplate

na iznos od 71,68 eura / 540,04 kn od 10. kolovoza 2012. do isplate

na iznos od 66,72 eura / 502,70 kn od 10. rujna 2012. do isplate

na iznos od 68,35 eura / 515,00 kn od 10. listopada 2012. do isplate

na iznos od 71,89 eura / 541,68 kn od 10. studenog 2012. do isplate

na iznos od 70,80 eura / 533,47 kn od 10.prosinca 2012. do isplate

na iznos od 72,56 eura / 546,73 kn od 10. siječnja 2013. do isplate

na iznos od 67,99 eura / 512,24 kn od 10. veljače 2013. do isplate

na iznos od 66,67 eura / 502,36 kn od 11. ožujka 2013. do isplate

na iznos od 71,40 eura / 537,98 kn od 10. travnja 2013. do isplate

na iznos od 67,60 eura / 509,35 kn od 10. svibnja 2013. do isplate

na iznos od 65,73 eura / 495,25 kn od 10. lipnja 2013. do isplate

na iznos od 60,99 eura / 459,53 kn od 10. srpnja 2013. do isplate

na iznos od 64,32 eura / 484,59 kn od 10. kolovoza 2013. do isplate

na iznos od 66,47 eura / 500,84 kn od 10. rujna 2013. do isplate

na iznos od 69,27 eura / 521,88 kn od 10. listopada 2013. do isplate

na iznos od 69,51 eura / 523,71 kn od 10. studenog 2013. do isplate

na iznos od 71,17 eura / 536,24 kn od 10. prosinca 2013. do isplate

na iznos od 68,00 eura / 512,31 kn od 10. siječnja 2014. do isplate

na iznos od 72,17 eura / 543,74 kn od 10. veljače 2014. do isplate

na iznos od 73,42 eura / 553,21 kn od 10. ožujka 2014.  do isplate

na iznos od 72,48 eura / 546,08 kn od 10. travnja 2014. do isplate

na iznos od 70,74 eura / 532,99 kn od 10. svibnja 2014. do isplate

na iznos od 70,40 eura / 530,40 kn od 10. lipnja 2014. do isplate

na iznos od 71,79 eura / 540,93 kn od 10. srpnja 2014. do isplate

na iznos od 74,37 eura / 560,32 kn od 10. kolovoza 2014. do isplate

na iznos od 75,30 eura / 567,38 kn od 10. rujna 2014. do isplate

na iznos od 74,57 eura / 561,82 kn od 10. listopada 2014. do isplate

na iznos od 77,41 eura / 583,28 kn od 10. studenog 2014. do isplate

na iznos od 78,17 eura / 588,98 kn od 10. prosinca 2014. do isplate

na iznos od 78,47 eura / 591,22 kn od 10. siječnja 2015. do isplate

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 10. veljače 2015. do isplate

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 10. ožujka 2015. do isplate

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 10. travnja 2015. do isplate

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 10. svibnja 2015. do isplate

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 10. lipnja 2015. do isplate i

na iznos od 10.848,28 eura / 81.736,38 kn od 11. lipnja 2015. do isplate

i to u razdoblju do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 559,94 eura / 4.218,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 8,18 eura / 61,62 kn od 1. rujna 2005. do isplate

na iznos od 3,80 eura / 28,62 kn od 1. listopada 2005. do isplate

na iznos od 4,02 eura / 30,31 kn od 1. studenog 2005. do isplate

na iznos od 5,83 eura / 43,93 kn od 1. prosinca 2005. do isplate

na iznos od 5,44 eura / 41,01 kn od 1. siječnja 2006. do isplate

na iznos od 2,39 eura / 18,01 kn od 1. studenog 2008. do isplate

na iznos od 14,19 eura / 106,91 kn od 1. siječnja 2009. do isplate

na iznos od 17,90 eura / 134,87 kn od 1. veljače 2009. do isplate

na iznos od 30,12 eura / 226,95 kn od 1. ožujka 2009. do isplate

na iznos od 12,36 eura / 93,11 kn od 1. travnja 2009. do isplate

na iznos od 12,05 eura / 90,81 kn od 1. svibnja 2009. do isplate

na iznos od 8,91 eura / 67,10 kn od 1. lipnja 2009. do isplate

na iznos od 10,71 eura / 80,68 kn od 1. srpnja 2009. do isplate

na iznos od 6,03 eura / 45,42 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate

na iznos od 9,18 eura / 69,13 kn od 1. rujna 2009. do isplate

na iznos od 4,16 eura / 31,31 kn od 1. listopada 2009. do isplate

na iznos od 7,20 eura / 54,22 kn od 1. studenog 2009. do isplate

na iznos od 6,95 eura / 52,37 kn od 1. prosinca 2009. do isplate

na iznos od 17,13 eura / 129,07 kn od 1. siječnja 2010. do isplate

na iznos od 23,39 eura / 176,24 kn od 1. veljače 2010. do isplate

na iznos od 21,01 eura / 158,32 kn od 1. ožujka 2010. do isplate

na iznos od 30,35 eura / 228,67 kn od 1. travnja 2010. do isplate

na iznos od 34,86 eura / 262,62 kn od 1. svibnja 2010.do isplate

na iznos od 48,46 eura / 365,09 kn od 1. lipnja 2010. do isplate

na iznos od 58,07 eura / 437,52 kn od 1. srpnja 2010. do isplate

na iznos od 45,61 eura / 343,67 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate

na iznos od 81,92 eura / 617,19 kn od 1. rujna 2010. do isplate

na iznos od 29,74 eura / 224,09 kn od 1. listopada 2010. do isplate.

 

VI              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje su tekle:

na iznos od 36,42 eura / 274,44 kn od 1. listopada 2010. do 9. listopada 2010.

na iznos od 68,71 eura / 517,69 kn od 1. studenog 2010. do 9. studenog 2010.

na iznos od 83,28 eura / 627,48 kn od 1. prosinca 2010. do 9. prosinca 2010.

na iznos od 106,56 eura / 802,91 kn od 1. siječnja 2011. do 9. siječnja 2011.

na iznos od 81,29 eura / 612,51 kn od 1. veljače 2011. do 9. veljače 2011.

na iznos od 88,85 eura / 669,42 kn od 1. ožujka 2011. do 9. ožujka 2011.

na iznos od 79,21 eura / 596,78 kn od 1. travnja 2011. do 10. travnja 2011.

na iznos od 100,19 eura / 754,85 kn od 1. svibnja 2011. do 9. svibnja 2011.

na iznos od 119,71 eura / 901,92 kn od 1. lipnja 2011. do 9. lipnja 2011.

na iznos od 124,84 eura / 940,63 kn od 1. srpnja 2011. do 9. srpnja 2011.

na iznos od 208,97 eura / 1.574,47 kn od 1. kolovoza 2011. do 9. kolovoza 2011.

na iznos od 129,96 eura / 979,22 kn od 1. rujna 2011. do 9. rujna 2011.

na iznos od 120,17 eura / 905,45 kn od 1. listopada 2011. do 9. listopada 2011.

na iznos od 119,41 eura / 899,70 kn od 1. studenog 2011. do 13. studenog 2011.

na iznos od 119,09 eura / 897,30 kn od 1. prosinca 2011. do 7. prosinca 2011.

na iznos od 69,17 eura / 521,17 kn od 1. siječnja 2012. do 9. siječnja 2012.

na iznos od 72,53 eura / 546,47 kn od 1. veljače 2012. do 9. veljače 2012.

na iznos od 72,95 eura / 549,65 kn od 1. ožujka 2012. do 9. ožujka 2012.

na iznos od 70,68 eura / 532,56 kn od 1. travnja 2012. do 9. travnja 2012.

na iznos od 71,84 eura / 541,25 kn od 1. svibnja 2012. do 9. svibnja 2012.

na iznos od 74,32 eura / 559,96 kn od 1. lipnja 2012. do 9. lipnja 2012.

na iznos od 71,44 eura / 538,24 kn od 1. srpnja 2012. do 9. srpnja 2012.

na iznos od 71,68 eura / 540,04 kn od 1. kolovoza 2012. do 9. kolovoza 2012.

na iznos od 66,72 eura / 502,70 kn od 1. rujna 2012. do 9. rujna 2012.

na iznos od 68,35 eura / 515,00 kn od 1. listopada 2012. do 9. listopada 2012.

na iznos od 71,89 eura / 541,68 kn od 1. studenog 2012. do 9. studenog 2012.

na iznos od 70,80 eura / 533,47 kn od 1. prosinca 2012. do 9.prosinca 2012.

na iznos od 72,56 eura / 546,73 kn od 1. siječnja 2013. do 9. siječnja 2013.

na iznos od 67,99 eura / 512,24 kn od 1. veljače 2013. do 9. veljače 2013.

na iznos od 66,67 eura / 502,36 kn od 1. ožujka 2013. do 10. ožujka 2013.

na iznos od 71,40 eura / 537,98 kn od 1. travnja 2013. do 9. travnja 2013.

na iznos od 67,60 eura / 509,35 kn od 1. svibnja 2013. do 9. svibnja 2013.

na iznos od 65,73 eura / 495,25 kn od 1. lipnja 2013. do 9. lipnja 2013.

na iznos od 60,99 eura / 459,53 kn od 1. srpnja 2013. do 9. srpnja 2013.

na iznos od 64,32 eura / 484,59 kn od 1. kolovoza 2013. do 9. kolovoza 2013.

na iznos od 66,47 eura / 500,84 kn od 1. rujna 2013. do 9. rujna 2013.

na iznos od 69,27 eura / 521,88 kn od 1. listopada 2013. do 9. listopada 2013.

na iznos od 69,51 eura / 523,71 kn od 1. studenog 2013. do 9. studenog 2013.

na iznos od 71,17 eura / 536,24 kn od 1. prosinca 2013. do 9. prosinca 2013.

na iznos od 68,00 eura / 512,31 kn od 1. siječnja 2014. do 9. siječnja 2014.

na iznos od 72,17 eura / 543,74 kn od 1. veljače 2014. do 9. veljače 2014.

na iznos od 73,42 eura / 553,21 kn od 1. ožujka 2014. do 9. ožujka 2014. 

na iznos od 72,48 eura / 546,08 kn od 1. travnja 2014. do 9. travnja 2014.

na iznos od 70,74 eura / 532,99 kn od 1. svibnja 2014. do 9. svibnja 2014.

na iznos od 70,40 eura / 530,40 kn od 1. lipnja 2014. do 9. lipnja 2014.

na iznos od 71,79 eura / 540,93 kn od 1. srpnja 2014. do 9. srpnja 2014.

na iznos od 74,37 eura / 560,32 kn od 1. kolovoza 2014. do 9. kolovoza 2014.

na iznos od 75,30 eura / 567,38 kn od 1. rujna 2014. do 9. rujna 2014.

na iznos od 74,57 eura / 561,82 kn od 1. listopada 2014. do 9. listopada 2014.

na iznos od 77,41 eura / 583,28 kn od 1. studenog 2014. do 9. studenog 2014.

na iznos od 78,17 eura / 588,98 kn od 1. prosinca 2014. do 9. prosinca 2014.

na iznos od 78,47 eura / 591,22 kn od 1. siječnja 2015. do 9. siječnja 2015.

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 1. veljače 2015. do 9. veljače 2015.

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 1. ožujka 2015. do 9. ožujka 2015.

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 1. travnja 2015. do 9. travnja 2015.

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 1. svibnja 2015. do 9. svibnja 2015.

na iznos od 78,64 eura / 592,53 kn od 1. lipnja 2015. do 9. lipnja 2015. i

u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 0,07 eura / 0,53 kn sa od 1. prosinca 2013. do isplate.

 

VII              Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., , OIB … da tužitelju A. D. iz S., , OIB … namiri parnični trošak u iznosu od 4.583,25 eura / 34.532,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.              Tužitelj je 29. srpnja 2020. podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi da je 6. svibnja 2005. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj … kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a tužitelj se obvezao iznos kredita otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 680,35 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Navodi da je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba o jednostranom mijenjanju kamatne stope i radi isplate nezakonito stečene koristi koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-1205/2019, a u odnosu na ugovorenu valutu švicarski franak uz koju je vezana glavnica navodi da je tuženik svojim postupanjem povrijedio pojedinačna i kolektivna prava tužitelja kao potrošača i poziva se na utvrđenja iz odluka donesenih u sporu koji je vođen povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka uključujući i tuženika u kojima je utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te su tužene banke time postupale protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i ističe da te odluke obvezuju sud u ovom postupku. Dodaje da tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka i posljedičnog uvećanja mjesečnog anuiteta. Navodi i da je kredit u cijelosti otplaćen i da je tuženik primjenom ništetnih odredbi stekao određenu nepripadnu korist za koju nema pravne osnove. Tužitelj stoga svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da se utvrdi ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i da se tuženiku naloži da tužitelju plati iznos od 172.934,62 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koju su dospjeli prije 29. srpnja 2020. U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnost dijela odredbe čl. 7 t. 1 predmetnog ugovora navodi da je usmjeren na utvrđenje ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu što je bitan sastojak kredita koji bi za posljedicu imao ništetnost cijelog ugovora i ističe da sudska praksa u odnosu na CHF kredite ne potvrđuje stav tužitelja o ništetnosti cjelovitih odredbi o glavnom predmetu i cijeni koje sadrže i tužiteljevu obvezu na vraćanje kredita uopće i plaćanje kamate. Dalje navodi da nije stekao korist bez osnove u iznosu od 173.000,00 kn i osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF predmetnom ugovoru. Dodaje da tužba u sporu radi kolektivne zaštite potrošača ne prekida tijek zastare za navodnu tražbinu tužitelja jer on nije bio stranka u tom postupku. Navodi da je ugovaranje valutne klauzule zakonito i ističe da tuženik nije znao niti je mogao ili morao znati da će doći do rasta tečaja CHF i da je tuženik tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu pružio sve potrebne informacije. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i potražuje naknadu parničnog troška.

3.              Tužitelj je u podnesku od 30. listopada 2020. osporio navode odgovora na tužbu, a tuženik je u podnesku od 18. veljače 2022. u odnosu na svoj prigovor na aktivnu legitimaciju tužitelja kao potrošača dodao da je tužitelj član društva A. c. j.d.o.o. i da je potrebno utvrditi je li stan koji je kupljen sredstvima kredita služio za poslovnu djelatnost tog društva. Tuženik se u ovom podnesku očituje i o promjenama kamatne stope što nije predmet ovog spora jer tužitelj ovdje potražuje isplatu zbog primjene ništetnih odredbi o vezivanju glavnice za valutu švicarski franak. Osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata jer nije jasno otkad ih tužitelj potražuje te ističe da sve kad bi i tuženik bio dužan tužitelju vratiti navodno stečeno bez osnove, tužitelj bi zakonske zatezne kamate mogao potraživati tek od podnošena ove tužbe.

4.              U podnesku od 23. veljače 2022. tužitelj ističe da A. D. koji je član društva A. c. j.d.o.o. nije tužitelj jer ta osoba ima drugi OIB i dodaje da je tužitelj kredit podigao radi kupnje stana u kojem živi i gdje ima prijavljeno prebivalište.

5.              Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 14. srpnja 2022. specificirao svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu tako da potražuje isplatu iznosa od 169.744,93 kn / 22.529,02 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6.              U podnesku od 26. siječnja 2023. tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj postavio u podnesku od 14. srpnja 2022. navodeći da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev tako što je proširio razdoblje isplate koju traži i povisio je pojedinačne iznose koje traži. Tuženik ističe i prigovor zastare na sve preinačene iznose jer za računanje zastare u odnosu na njih odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

7.              Sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu broj … (str. 10-17), otplatnu tablicu (str. 18-25), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (str. 39), dio izlaganja “Euro i švicarski franak: dvije sestrinske valute?” (str. 64-66, 83-85), novinske članke (str. 82, 93-96), uputu (str. 97), izvadak iz sudskog registra (str. 121-122), Opće uvjete poslovanja (str. 123-127), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (str. 128-129 Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze P. B. koja je izradila pisani nalaz i mišljenje (str. 166-171) i saslušani su tužitelj i svjedokinja D. P.             

8.              Sud nije uzimao u obzir izvadak iz obrtnog registra (str. 205) kojeg je tuženik dostavio na ročištu 7. veljače 2023. jer je on sadrži podatke o obrtu kojeg je tužitelj otvorio 10. veljače 2023. odnosno nakon otplate predmetnog kredita pa nije relevantan za predmet ovog spora.

9.              Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10.              Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara, tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata i je li tužitelj potrošač.

11.              Među strankama nije sporno da su 6. svibnja 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu broj … koji je solemniziran 9. svibnja 2005. (str. 10-15). Uvidom u ugovor utvrđeno je da je sklopljen za iznos od 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a i da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i da je početna kamatna stopa iznosila 5,50 godišnje, da je rok otplate bio 20 godina i da tužitelj kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 680,35 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja te da su u iznosu anuiteta sadržani glavni dug i kamate. Namjena kredita je prema čl. 6 ugovora kupnja stana u S.,     .

12.              Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je ovaj kredit uzeo kako bi u centru S. kupio stan za svoju obitelj i da je u vrijeme sklapanja ugovora bio zaposlen u O. Z. te da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i njegove otplate nije bio član nikakvog trgovačkog društva ni odgovorna osoba u njemu i nije bio vlasnik obrta. Prema podacima iz tužbe tužiteljev OIB je …, a A. D. koji je osnivač društva A. C. j.d.o.o. (izvadak na str. 121-122) ima OIB … tako da se ne radi o istoj osobi. Prema ocjeni ovog suda tužitelj je potrošač u smislu čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/07 – dalje: ZZP'03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora i prema kojem je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Istovjetna definicija potrošača sadržana je i u odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP'07) i Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP). Tužitelj je predmetnim stambenim kreditom kupio stan za potrebe stanovanja svoje obitelj pa je tuženikov prigovor da tužitelj nije potrošač stoga neosnovan.

13.              U postupku pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika, Trgovački sud u Zagrebu je 4. srpnja 2012. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, a povodom žalbi tuženika donesene su presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i tim odlukama je pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.

14.              U odnosu na tuženika Z. b. d.d. citiranim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je prvotužena Z. b. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Z. b. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Z. b. d.d. postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP'03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP'07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO).

15.              Ta je odluka u skladu s odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) obvezujuća i za ovaj sud u ovom sporu i tužitelj se može pozvati na pravno utvrđenje iz te odluke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost nepoštenih odredbi o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak u ugovorima u kreditu kakve je tuženik sklapao s potrošačima, uključujući i tužitelja. S obzirom na tu odredbu kao i na odredbu čl. 118 ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili isplate o čemu se radi u ovom slučaju (odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/2018), sud nije u ovom sporu ocjenjivao navode tuženika o tome je li postupanje tuženika bilo savjesno i pošteno niti je utvrđivao jesu li sporne ugovorne odredbe jasne, uočljive i razumljive jer je to već detaljno ocjenjeno u kolektivnom sporu. Naime, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a pa s obzirom na iznesena utvrđenja iz odluka donesenih u tom kolektivnom sporu u ovom sporu nije bilo potrebno provoditi postupak dokazivanja u tom pravcu.

16.              U odnosu na odredbe kojim je valuta glavnice vezana za švicarski franak, u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka, pa i ovog tuženika, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače, dok su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika za korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, a o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije se pojedinačno pregovaralo.

17.              Sud je u ovom predmetu saslušao tužitelja i svjedokinju D. P., koja je kao zaposlenik tuženika s tužiteljem sklopila predmetni ugovor o kreditu, i njihovi iskazi nisu utjecali na utvrđenja iz predmeta Potrošač. Naime, svjedokinja D. P. je u svojem iskazu navela da se ne sjeća konkretnog ugovora o kreditu kojeg je sklopio tužitelj i dalje je opisivala proceduru sklapanja ugovora o kreditu koju je tuženik inače primjenjivao, a to je bilo predmet ocjene u kolektivnom sporu dok je tužitelj potvrdio da mu nije bilo detaljno objašnjeno značenje valutne klauzule u CHF.

18.              Kao što je već navedeno, odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 118 ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu tj. isplatu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a. Prema tome, ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica utvrđena je u presudi donesenoj u tzv. sporu Potrošač i u odnosu na ovaj konkretni ugovor jer je on jedan od ugovora na koji se odnosi utvrđenje iz te pravomoćne presude tako da tužitelj u ovom sporu nije trebao postavljati tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništetnost ugovornih odredbi kojim je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica. Tužitelj je međutim ipak postavio taj zahtjev za utvrđenje ništetnosti pa kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak što je sadržano u odredbama čl. 1 t. 2, čl. 2 t. 1 i čl. 7 t. 1 Ugovora o kreditu, sud je usvojio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi ništetnost tih odredbi u točkama I, II i III izreke presude.

19.              Tuženik smatra da time što je tužitelj zatražio da se utvrdi ništetnost odredbe čl. 7 st. 1 predmetnog ugovora on traži utvrđenje ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamate, no sud takvu tvrdnju smatra neosnovanom jer tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na utvrđenjima iz kolektivnog spora Potrošač i jer potražuje isplatu stečenog bez osnove na temelju primjene odredbi o vezivanju valute glavnice uz švicarski franak, a ne traži povrat svega što je platio u izvršavanju svoje ugovorne obveze da podmiruje anuitete kredita.

20.              Kako se ništetne odredbe o vezivanju valute glavnice uz švicarski franak među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih ugovornih odredbi, to znači da je prema čl. 323 i čl. 1111 ZOO-a tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.

21.              Tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu za iznose dospjele prije 29. srpnja 2020. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-2245/2017 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a presuda u kolektivnom sporu vođenom na Trgovačkom sudu u Zagrebu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na odluku o ništetnosti odredbe o vezivanju valute glavnice uz švicarski franak. Prigovor zastare je neosnovan i jer prema Pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa zastara teče tek od 15. lipnja 2018. jer je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak utvrđena presudom koja je donesena u kolektivnom sporu. Budući da je tužba podnesena 29. srpnja 2020., odnosno nešto više od 2 godine nakon što je počela teći zastara, ona je podnesena u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a koji se primjenjuje na potraživanje stečenog bez osnove, što je ovdje slučaj, pa nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

22.              Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju financijskog vještačenja koje je provela stalna sudska vještakinja za financije P. B. Ovo vještačenje je prema rješenju suda od 11. ožujka 2022. provedeno kako bi se utvrdilo koliko je tužitelj više platio tijekom ugovornog razdoblja u odnosu na iznos koji bi platio da se za cijelo vrijeme primjenjivao početno ugovoreni tečaj za CHF. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje financijskog vještaka u podnesku od 29. lipnja 2022. navodeći da vještakinja nije uzela u obzir uplate koje je tužitelj izvršio po tečaju koji je bio niži od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita i da nije u skladu s pravilima pravne i financijske struke uzimati u obzir samo činjenice koje idu u korist tužitelja, a ne i one koje idu u korist tuženika.

23.              Zbog ovog prigovora nije bilo potrebno tražiti dopunu financijskog vještačenja jer iako je točan navod tuženika da je vještakinja izračunala samo pozitivne razlike tj. iznose koje je tužitelj platio primjenom višeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, ona je tabeli 1 (str. 168-170) za svaku tužiteljevu uplatu anuiteta navela podatke o iznosu anuiteta koliko bi iznosio prema početnom tečaju i iznos anuiteta kojeg je tužitelj platio prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja tako da se na temelju tih podataka može izračunati koliko je tužitelj platio primjenom tečaja za CHF koji je bio niži od početnog.

24.              Sud je stoga u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijske vještakinje jer su nalaz i mišljenje izrađeni stručno i objektivno.

25.              Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između iznosa koje je tužitelj više platio primjenom tečaja za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta i iznosa koje bi platio primjenom tečaja za CHF koji je važio na dan isplate kredita za sve anuitete iznosi 169.744,93 kn odnosno 22.529,02 eura, a u tabeli koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještakinja je utvrdila koliki je iznos tužitelj platio više u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF koji je važio na dan isplate kredita za svaki anuitet.

26.              Prema podacima iz navedene tabele anuitet prema početnom tečaju iznosi 3.218,64 kn, a tužitelj je pojedinim uplatama plaćao anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog tečaja tako da je:

uplatom anuiteta od 3.207,64 kn 10. srpnja 2005. platio 11,00 kn manje

uplatom anuiteta od 3.216,15 kn 10. kolovoza 2005. platio 2,49 kn manje

uplatom anuiteta od 3.214,51 kn 10. veljače 2006. platio 4,13 kn manje

uplatom anuiteta od 3.190,90 kn 10. ožujka 2006. platio 27,74 kn manje

uplatom anuiteta od 3.166,24 10. travnja 2006. platio 52,40 kn manje

uplatom anuiteta od 3.175,04 kn 10. svibnja 2006. platio 43,60 kn manje

uplatom anuiteta od 3.166,43 kn 10. lipnja 2006. platio 52,21 kn manje

uplatom anuiteta od 3.141,72 kn 10. srpnja 2006. uplatio 76,92 kn manje

uplatom anuiteta od 3.146,36 kn 10. kolovoza 2006. platio 72,28 kn manje

uplatom anuiteta od 3.162,54 kn 10. rujna 2006. platio 56,10 kn manje

uplatom anuiteta od 3.169,25 kn 10. listopada 2006. platio 49,39 kn manje

uplatom anuiteta od 3.127,32 kn 10. studenog 2006. platio 91,32 kn manje

uplatom anuiteta od 3.146,54 kn 10. prosinca 2006. platio 72,10 kn manje

uplatom anuiteta od 3.110,57 kn 10. siječnja 2007. platio 108,07 kn manje

uplatom anuiteta od 3.088,77 kn 10. veljače 2007. platio 129,87 kn manje

uplatom anuiteta od 3.100,84 kn 10. ožujka 2007. platio 117,80 kn manje

uplatom anuiteta od 3.085,45 kn 10. travnja 2007. platio 133,19 kn manje

uplatom anuiteta od 3.029,41 kn 10. svibnja 2007. platio 189,23 kn manje

uplatom anuiteta od 3.037,65 kn 10. lipnja 2007. platio 180,99 kn manje

uplatom anuiteta od 2.996,56 kn 10. srpnja 2007. platio 220,08 kn manje

uplatom anuiteta od 3.023,80 kn 10. kolovoza 2007. platio 194,84 kn manje

uplatom anuiteta od 3.028,28 kn od 10. rujna 2007. platio 190,36 kn manje

uplatom anuiteta od 2.988,60 kn 10. listopada 2007. platio 230,04 kn manje

uplatom anuiteta od 3.022,59 kn 10. studenog 2007. platio 196,05 kn manje

uplatom anuiteta od 3.013,19 kn 10. prosinca 2007. platio 205,45 kn manje

uplatom anuiteta od 3.054,91 kn 10. siječnja 2008. platio 163,73 kn manje

uplatom anuiteta od 3.094,46 kn 10. veljače 2008. platio 124,18 kn manje

uplatom anuiteta od 3.150,02 kn 10. ožujka 2008. platio 68,62 kn manje

uplatom anuiteta od 3.108,79 kn 10. travnja 2008. platio 109,85 kn manje

uplatom anuiteta od 3.062,88 kn 10. svibnja 2008. platio 155,76 kn manje

uplatom anuiteta od 3.062,41 kn 10. lipnja 2008. platio je 156,23 kn manje

uplatom anuiteta od 3.038,43 kn 10. srpnja 2008. platio je 180,21 kn manje

uplatom anuiteta od 3.019,72 kn 10. kolovoza 2008. platio 198,92 kn manje

uplatom anuiteta od 3.033,09 kn 10. rujna 2008. platio 185,55 kn manje

uplatom anuiteta od 3.131,52 kn 10. listopada 2008. platio 87,12 kn manje

i uplatom anuiteta od 3.137,60 kn 10. prosinca 2008. platio je 81,04 kn manje. Ukupno je tužitelj primjenom tečaja koji je vrijedio u vrijeme plaćanja pojedinih anuiteta platio 4.218,86 kn odnosno 559,94 eura manje nego što bi platio da se primjenjivao tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

27.              Tužitelj je u podnesku od 14. srpnja 2022. u skladu s provedenim vještačenjem specificirao tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 172.934,62 kn kojeg je potraživao u tužbi sada potražuje iznos od 169.744,93 kn čime je smanjio iznos glavnice dok je u odnosu na zakonske zatezne kamate koje potražuje proširio razdoblje za koje ih traži jer je u tužbi zakonske zatezne kamate potraživao najranije od 1. siječnja 2009., a sad ih potražuje najranije od 1. rujna 2005. Glavnica u odnosu na koju tužitelj sada potražuje zakonske zatezne kamate za razdoblje prije 1. siječnja 2009. iznosi 223,50 kn. Prema čl. 191 st. 1 ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. To se odnosi na glavni zahtjev, a u smislu čl. 35 st. 2 ZPP-a potraživanje kamate predstavlja sporedno traženje i ne uzimaju se u obzir kao vrijednost predmeta spora, osim ako ne predstavljaju glavni zahtjev što ovdje nije slučaj. Kako je tužitelj specificiranim tužbenim zahtjevom smanjio svoje potraživanje jer je smanjio iznos glavnice koju potražuje, ova specifikacija iz podneska od 14. srpnja 2022. ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191 st. 1 ZPP-a pa su tuženikovo protivljenje ovoj specifikaciji i njegovo isticanje prigovora zastare u odnosu na preinačeni dio bespredmetni.

28.              Pravni odnos kod vraćanja stečenog bez osnove, zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, konkretno odredbi o vezivanju valute glavnice za švicarski franak, nužno je razmatrati kao jedinstveni pravni odnos pri čemu je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je stekla na temelju ništetne ugovorne odredbe  u smislu čl. 323 st. 1 ZOO-a. To znači da sud mora imati u vidu ne samo korist koju je tuženik ostvario od ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule, već i korist koju je tužitelj ostvario na temelju takvih ništetnih ugovornih odredaba jer se kod stjecanja bez osnova i zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove radi o pravnom poslu čiji se izvanugovorni učinci stjecanja bez osnove jedinstveno i istovremeno odnose na obje ugovorene strane, ako su obje ugovorene strane od takve ništetne ugovorne odredbe stekle korist. Stoga je sud prilikom izračuna visine preplate anuiteta uvijek dužan uzeti u obzir negativne razlike nastale zbog nižeg tečaja švicarskog franka.

29.              Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj zbog povećanja tečaja za CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita preplatio iznos od 169.744,93 kn odnosno 22.529,02 eura dok je zbog primjene tečaja za CHF koji je na dan plaćanja pojedinog anuiteta bio niži od početnog ukupno platio 4.218,86 kn odnosno 559,94 eura manje nego što bi platio da se primjenjivao tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

30.              Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 14. srpnja 2022. uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u dijelu u kojem je utvrđena preplata u iznosu od 169.744,93 kn odnosno 22.529,02 eura i u dijelu u kojem je u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate specificirao pojedine iznose koji su preplaćeni u pojedinim anuitetima, osim u odnosu na anuitet koji je plaćen 10. prosinca 2013. jer je preplata iznosila 536,24 kn odnosno 71,17 eura, a tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate na iznos od 71,24 eura / 536,77 kn i to od 1. prosinca 2013., a iznos od 71,17 eura / 536,24 kn je plaćen 10. prosinca 2013. U odnosu na sve iznose preplate osim na dva iznosa (49.106,72 kn plaćeno 8. prosinca 2011. i 81.736,38 kn plaćeno 11. lipnja 2015.) tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate od prvog dana u mjesecu, što je prema provedenom vještačenju dan dospijeća pojedinog anuiteta. Tuženik je ove iznose stekao na temelju ništetnih odredbi o vezivanju valute glavnice za švicarski franak, pa prema čl. 1115 ZOO-a tužitelj na svaki pojedini iznos koji je tuženiku isplatio na temelju ništetnih odredbi može potraživati zakonske zatezne kamate od dana kad je pojedini iznos platio tuženiku, a ne od dana dospijeća pojedinog anuiteta koji je bio prije dana plaćanja.

31.              Uzimajući u obzir da je tužitelj tuženiku zbog primjene nižeg tečaja platio 559,94 eura / 4.218,86 kn manje nego što bi platio da se primjenjivao tečaj koji je za valutu CHF vrijedio na dan isplate kredita, sud je taj iznos oduzeo od iznosa od 22.529,02 eura / 169.744,93 kn koliko je tužitelj preplatio primjenom tečaja koji je bio viši od tečaja važećeg na dan isplate kredita pa je u točki IV izreke presude u skladu s čl. 1111 ZOO-a naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.969,08 eura / 165.526,07 kn, a u točki V izreke presude odbio je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 559,94 eura / 4.218,86 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kao neosnovan.

32.              Na dosuđeni iznos u točki IV izreke presude tužitelju su zakonske zatezne kamate dosuđene od dana kad je platio pojedini iznos tuženiku i to počevši sa iznosom od 36,42 eura / 274,44 kn (preostali dio iznosa od 498,53 kn kojeg je platio 10. listopada 2010.) jer su ranije dospjeli iznosi uračunati u iznos od 559,94 eura / 4.218,86 kn za koji je tužbeni zahtjev odbijen. Kako su zakonske zatezne kamate tužitelju dosuđene od dana plaćanja pojedinog iznosa, u točki VI izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem na te iznose tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate u razdoblju prije nego što je pojedini iznos bio plaćen tuženiku. Također je u odnosu na plaćeni iznos od 71,17 eura / 536,24 kn za koji tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 71,24 eura / 536,77 kn od 1. prosinca 2013. odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na razliku od 0,07 eura / 0,53 kn od 1. prosinca 2013. do isplate kao što je to već obrazloženo u točki 30. obrazloženja.

33.              Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom u spis na ročištu 3. svibnja 2023. Taj se trošak sastoji od troška financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 138,03 eura i sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 135,87 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćnici tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljev trošak obuhvaća i trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe 497,71 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT), za zastupanje na dva ročišta 1. ožujka 2022. i 3. svibnja 2023. po 497,71 za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 7. veljače 2023. 248,86 eura prema Tbr. 9/2 OT, za sastav tri obrazložena podneska od 30. listopada 2020., 23. veljače 2022. i 14. srpnja 2022. po 497,71 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT odnosno ukupno 3.235,12 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 808,78 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 4.583,25 eura odnosno 34.532,50 kn pa je tuženiku u točki VII izreke presude naloženo da mu plati taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

34.              Tužitelju nije priznata nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na eOglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a. Nagrada za sastav podnesaka od 29. srpnja 2020. i 8. ožujka 2022. nije priznata jer za dostavu dokaza o uplati pristojbe i predujma za vještačenje nije bilo potrebno sastavljanje podnesaka. Za sastav podneska od 6. veljače 2023. kojim je tužitelj samo preračunao iznose koje potražuje u valutu euro nije priznat jer je prema čl. 48 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) sud dužan sve iznose u izreci presude dvojno iskazani pa sastavljanje ovog podneska nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a.

35.              Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 13. lipnja 2023.

 

                                                        Sudac

                                                              Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

DNA

1. odvjetnica M. G.
2. odvjetnica M. K. K.