1

Poslovni broj: 71 Gž -804/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 71 Gž -804/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević,  predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice  člana  vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB …, iz J., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika I. Š.-k. z. u likvidaciji, OIB …, iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O. i 2. tuženika D. P., OIB … iz J., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna službe u Županji, poslovni broj  P-64/2022-64  od  16. siječnja 2023., dana 13. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna službe u Županji, poslovni broj  P-64/2022-64  od  16. siječnja 2023. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice  za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Ugovor broj … o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom s osiguranjem novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini sklopljen u Ž. 13. ožujka 2002. između I. š. k. z. Ž., kao kreditora i vjerovnika s jedne strane i D. P., J., kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika potvrđen (solemniziran) istog dana kod javnog bilježnika K. M. iz Ž., pod brojem OU-71/02 utvrđuje se ništavim u dijelu u kojem je ugovoreno kao osiguranje povrata kredita upisivanje prijenosa prava vlasništva u korist kreditora u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 409 k.o. T. k.č.br. 2874/7 dvor i zgrada s 177 m2, dvor 92 m2, zgrada 85 m2, ukupno 177 m2. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije provedbe ovog Ugovora, brisanje prava vlasništva kreditora i vjerovnika u ½ dijela I. š. k. z. u likvidaciji, OIB …, iz Ž., i ponovnim upisom prava vlasništva u 1/2 dijela korisnika kredita i fiducijarnog dužnika na nekretninama upisanim 2 Poslovni broj 15 P-64/2022-64 u zk.ul.br. 409 k.o. T. k.č.br. 2874/7 dvor i zgrada s 177 m2, dvor 92 m2, zgrada 85 m2, ukupno 177 m2. Tuženi su dužni potom trpjeti upis prava vlasništva u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 409 k.o. T. k.č.br. 2874/7 dvor i zgrada s 177 m2, dvor 92 m2, zgrada 85 m2, ukupno 177 m2 u korist tužiteljice."

 

II. Nalaže se tužiteljici V. P. OIB …, iz J., da tuženiku I. Š. k. z. u likvidaciji OIB …, iz Ž., na ime parničnog troška isplati iznos od 6.133,04 eura/46.209,37kn(šesttisućastotridesettrieuraičetiricenta/četrdesetšesttisućadvijestodevetkunaitridesetsedam lipa) u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tuženik I. Š. k. z. u likvidaciji s zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 8.554,81 eura/62.456,25 kn (osamtisućapetstopedesetčetirieuraiosamdesetjedancent šezdesetdvijetisućečetiristopedesetšestkunaidvadesetpetlipa).“

 

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke žali se tužiteljica iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati  i naloži tuženicima da naknade trošak parničnog postupka tužiteljici. Potražuje trošak žalbenog posutpka

 

3. 1. tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužiteljice.

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08, 123/08., 57/11., 148/11, 25/13.,   89/14. 70/19,  80/22 i 114/22- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, pa stoga nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbu ukazuje tužiteljica.

 

6. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

 

7. Stoga, nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tužiteljica. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio činjenice odlučne za rješenje spornog odnosa. Žalbeni navodi kojima tuženik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja nisu uspjeli dovesti u pitanje.

 

8. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom s osiguranjem novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini sklopljenog između 1. tuženika kao kreditora i vjerovnika i 2. tuženika korisnika kredita i fiducijarnog dužnik, uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja, brisanje prava vlasništva kreditora i vjerovnika u ½ dijela i ponovnim upisom prava vlasništva u 1/2 dijela korisnika kredita i fiducijarnog dužnika na nekretninama te trpljenje upisa prava vlasništva u ½ dijela na nekretninama u korist tužiteljice.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće nesporne činjenice:

- da su tuženik I. š. k. z. u likvidaciji tada I. š. k. z. kao kreditor i tuženik D. P. kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik sklopili predmetni Ugovor o kreditu u iznosu od 455.080,00 kn što odgovara protuvrijednosti 62.000,00 eura, te da je kao osiguranje povratak kredita korisnik kredita ujedno fiducijarni dužnik dao suglasnost da se za tražbinu kreditora izvrši prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist kreditora,

- da se 1. tuženik upisao kao punopravni vlasnik predmetnih nekretnina nakon sačinjavanja Zapisnika o priopćenju izjave protivniku osiguranja i izdavanja Potvrde od strane javnog bilježnika predlagatelju osiguranja 20. veljače 2014.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj 1 P-1611/12-7 od 16. listopada 2012. razveden brak tužiteljice i 2. tuženika D. P.,

- da je tužiteljica tijekom trajanja ovog parničnog postupak ishodila pravomoćnu presudu iz koje proizlazi da su ona i tuženik D. P. suvlasnici na jednake dijelove na predmetnim nekretninama, 

- da je 2. tuženik u vrijeme zaključenja tog ugovora bio isključivo u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine te da je kao takav predmetnim ugovorom i dopustio zasnivanje založnog prava u svrhu osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu.

 

10. U odnosu na sporne činjenice utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila savjesna s obzirom da nije znala za predmetni Ugovor o kreditu, odnosno osiguranje prijenosom prava vlasništva predmetnih nekretnina,

- da 2. tuženik D. P. nije bio savjestan s obzirom da 1. tuženiku Š. I. nije naveo da je predmetna vikendica zajednička imovina njega i njegove tadašnje supruge, ovdje tužiteljice,

- da tužiteljica nije dokazala da je 1. tuženik bio nesavjestan s obzirom na iskaze saslušanih svjedoka i iskaz 2. tuženika, a da 1. tuženik nije bio dužan provjeravati izvanknjižno stanje predmetnih nekretnina,

 

11.  Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je 1. tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje:ZV) unatoč odredbama čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj:  11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998).

 

12. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporno je je li tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti ili u ½ dijela, je li sporni ugovor ništetan te da li je sud prvoga stupnja trebao cijeniti ne samo pretpostavke savjesnosti, već i pretposavke poštenja stranaka, ovisno o njihovom ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri.

 

13. Neosnovan je žalbeni navod da je sud prvoga stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu  odlučio o utvrđenju ništetnosti Ugovora o kreditu u ½ dijela, a da je tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu. Naime, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-141/2020-1 ukinuta je presuda poslovni broj P-205/2019-33 od 21.listopada 2019. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u ½ dijela te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Ujedno, pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u ½ dijela, dok je rješenjem koje je pravomoćno, odbačen dio tužbenog zahtjeva u ½ dijela. Slijedom navedenoga predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kao osiguranje povrata kredita upisivanje prijenosa prava vlasništva u korist kreditora u ½ dijela na spornim nekretninama.

 

14. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-173/17 utvrđeno je da  sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika, pa upravo zbog sporne činjenice osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu kojim je ugovoren fiducijarni prijenos prava vlasništva, kao osiguranje povrata kredita, pravilno je sud prvoga stupnja utvrđivao  savjesnost svih sudionika spornog pravnog posla kojim je izvršen prijenos prava vlasništva u korist kreditora.

 

15. U odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela spornog Ugovora o kreditu valja odgovoriti slijedeće.

 

16. Prema odredbi čl. 277. ZBPO, st. 1., zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a prema st. 2.  svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

17. Odredbom čl. 57. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZV), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

18. Sukladno odredbi članka 61. stavak 1. ZV, zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je stavkom 2. propisano da iznimno od stavka 1. toga članka radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na pokretnoj stvari ako je stvar pribavljena na temelju naplatnog posla postupajući u dobroj vjeri, a na nekretnini pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko, dok je stavkom 3. propisano da se odredbe iz stavka 2. toga članka na odgovarajući način primjenjuju na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

 

19. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. ("Narodne novine, br.:  77/11.), istaknuto je da taj sud djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III- 493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.). U tom smislu Ustavni sud ističe da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

20. Iz citiranih odredbi ZV proizlazi, a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda, da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (primjerice: Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-x 446/2018-2 od 1. ožujka 2022., Rev-872/2019-2 od 1. veljače 2022.)

21. Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe.

22. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ispitivao savjesnost i dobru vjeru svih sudionika spornog pravnog posla, kao i tužiteljice, koja nije sudionik pravnog posla zaključenog između I i II tuženika, te je pravilno utvrdio da je 1. tuženik I. Š.-k. z., kao stjecatelj bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja posla i u trenutku zahtijevanog provedenog upisa, jer nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju obzirom je u zemljišnim knjigama bio upisan isključivo 2. tuženik D. P..

 

23. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 122. st. 1. ZV-a kojom je propisano kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine te da onaj tko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama tog Zakona.

 

24. Kako je 1. tuženik I. Š.-k. z. bio u dobroj vjeri glede stjecanja, to primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige iz čl.122. ZV-a uživa pravnu zaštitu u pogledu upisa fiducija u korist  1. tuženika, dok se tužiteljičino pravo koje je ona stekla temeljem zakona, kao bračnu stečevinu ne može valjano suprotstaviti pravu 1. tuženik I. Š.-k. z., koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri upisao svoje pravo stečeno pravnim poslom prije nego je tužiteljičino pravo bilo upisano u zemljišne knjige, sve sukladno odredbi čl. 130. ZV-a.

 

25. Tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju kojom bi zaštitila svoje suvlasničko pravo na predmetnoj nekretnini, nije niti osporavala upis svog bračnog druga kao isključivog vlasnika u zemljišnoj knjizi do 28. travnja 2014. kada je pod brojem Z-6269/2014 izvršena zabilježba spora na prijedlog tužiteljice P. V., a sukladno odredbama čl.81. st. 1.i 2., čl.82 st.1. i 2. ZZK-a., (NN 91/96), i to spora koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P – 874/14 na teret čest.2874/7.

 

26. Nadalje, osim toga tužiteljica nije niti obrazložila zbog čega bi predmetni ugovor bio ništetan u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) obzirom da već i u samoj tužbi, kao i tijekom postupka ističe da je 2. tuženik spornim Ugovorom raspolagao nekretninom bez njezina znanja i privole, ne sporeći da druga stranka Ugovora nije znala za njezino suvlasničko pravo, kao i ne sporeći da je druga stranka Ugovora postupala u dobroj vjeri, a u takvom slučaju prema čl. 322. st. 2. ZOO- a jedino bi 2. tuženiku  bilo zabranjeno sklapati predmetni ugovor u odnosu na tužiteljičinu ½ suvlasničkog dijela, a ne i 1. tuženiku, koji je zaštićen načelom povjerenja u zemljišne knjige, te je u takvom slučaju kada je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosi odgovarajuće posljedice.

 

27. Zbog svega navedenog ovaj sud ne prihvaća žalbene navode tužiteljice, s obzirom da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka, u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, odbijajući tužbeni zahtjev, radi čega je valjalo odbiti žalbu tužiteljice, te potvrditi pobijanu presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

28. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužiteljica  odbijena sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 13. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vlatka  Fresl Tomašević, v.r.