1              Poslovni broj: I Kž-421/2022-7

Poslovni broj: I Kž-421/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. T. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. travnja 2022. broj K-15/2020-35, u sjednici održanoj dana 13. lipnja 2023., u prisutnosti javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika, S. J. M., odvjetnice u O.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. T., ukida se dio prvostupanjske presude koji se odnosi na odluku o troškovima i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II Odbijaju se u cijelosti žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba optuženog M. T. kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 272. stavak 3. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

1.1. Na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme za koje je bio lišen slobode od 17. travnja 2008. do 27. svibnja 2008.

 

1.2. Na temelju članka 78. KZ/97. optuženom M. T. je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od jedne godine, računajući od pravomoćnosti te presude, s tim da se vrijeme izvršenja kazne ne uračunava u trajanje te mjere.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi M. T. je obvezan na ime troškova prometnog vještačenja platiti iznos od 8.885,00 kn, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja iznos od 5.593,80 kn, na ime troškova medicinskog vještačenja iznos od 17.925,50 kn, na ime troškova toksikološkog vještačenja iznos od 3.750,00 kn i paušalnu svotu od 1.800,00 kn, a oštećeniku na ime troškova opuomoćenika iznos od 19.687,50 kn i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv te presude podnijeli su žalbe Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i optuženi M. T.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora i da mu se primijeni sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u duljem trajanju.

 

2.2. Optuženi M. T. se po braniteljici S. J. M., odvjetnici iz O., žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog zakona i odluke o kaznenopravnoj sankciji i predlaže da se "pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da se po žalbenim navodima pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje".

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru,  s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. T. po braniteljici odvjetnici S. J. M. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. U skladu sa zahtjevom postavljenim u žalbi optuženika, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik, braniteljica S. J. M. i državno odvjetništvo. Sjednica je održana u prisutnosti braniteljice optuženika S. J. M., dok optuženi M. T. i državni odvjetnik, iako o sjednici uredno izviješteni, nisu pristupili pa je ista, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba optuženog M. T. je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na ovosudno rješenje

 

7. Opravdano optuženik prigovara odluci o troškovima postupka. Optuženik pritom navodi da iz njegovih osobnih podataka proizlazi da je teškog materijalnog stanja, da živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima, suprugom i dvoje maloljetne djece koja se školuju, kao i da jedini svojim povremenim radom osigurava minimum egzistencije za svoju obitelj. Optuženikovi prigovori su osnovani, jer prvostupanjski sud nije niti u izreci, prilikom navođenja osobnih podataka optuženika, a niti u obrazloženju tog dijela presude naveo na osnovu čega nalazi da je optuženik u stanju platiti trošak postupka bez da dovede u pitanje vlastito i uzdržavanje svoje djece. Stoga se odluka o trošku, ali i obrazloženje odluke o troškovima postupka, donesene u pobijanoj presudi, za sada ukazuje nepotpunim i neprihvatljivim.

 

7.1. S obzirom na to trebalo je takvu odluku o troškovima kaznenog postupka ukinuti i stvar u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu, da predsjednik vijeća o tim troškovima kaznenog postupka odluči posebnim rješenjem (članak 148. stavak 4. ZKP/08.), nakon što na adekvatan način utvrdi imovno stanje optuženika, tj. je li vlasnik kakvih nekretnina ili vozila (od Centra za socijalnu skrb, Porezne uprave, Katastra i ZK odjela).

 

 

U odnosu na ovosudnu presudu

 

8. Optuženik se ne žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije počinjena niti jedna bitna postupovna povreda na koju mora paziti po službenoj dužnosti.

 

9. Optuženik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog "povrede odredaba KZ-a", ali niti jednim žalbenim navodom ne konkretizira o kojoj bi se to povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. radilo, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud našao je da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženi M. T. obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok za nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne daje nikakve razloge. Prije svega, optuženik smatra da iz izvedenih dokaza nije moguće s izvjesnošću utvrditi zbog čega je došlo do naleta na biciklista, pri čemu i sam analizira sve izvedene dokaze, pa tako nalaze i mišljenja prometnih vještaka, nalaze i mišljenja vještaka psihijatara i sudskomedicinskog vještaka, te nalaz i mišljenje vještaka toksikologa i potom ih ocjenjuje sugerirajući zaključke o relevantnim činjenicama koji su suprotni onima iz pobijane presude.

 

10.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja, provevši sve potrebne i raspoložive dokaze, iste, kao i obranu optuženika, savjesno i detaljno analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti.

 

10.2. Nastojeći osporiti način na koji je do prometne nesreće došlo, a prije svega način vožnje oštećenika, optuženik naglašava da je riječ o neosvijetljenom biciklu, da je oštećenik bio u teško pijanom stanju i da je do naleta automobila kojim je optuženik upravljao na bicikl oštećenika došlo u trenutku kada je biciklist naglo skrenuo ulijevo, što optuženik nije mogao predvidjeti. No, optuženik pritom gubi iz vida nekoliko bitnih činjenica, koje je prvostupanjski sud prilikom zaključivanja o uzrocima i dinamici nastanka prometne nesreće uzeo u obzir. Naime, oba prometna vještaka suglasno su ustanovila da je brzina kojom se optuženik kretao u trenutku naleta iznosila najmanje 65 km/h i da nema tragova kočenja, što znači da optuženik nije ni pokušao izbjeći nalet na biciklista takvom radnjom, da je do kontakta vozila i bicikla došlo na udaljenosti od 0,4 m do 1, odnosno 1,1 m od desnog ruba kolnika, a što je dio kolnika, odnosno zona predviđena za kretanje biciklista. Nadalje, oba vještaka suglasno navode da je u uvjetima vožnje kakvi su bili u konkretnom slučaju biciklist bio vidljiv na udaljenosti od 50 m, pri čemu su uzeli u obzir odjeću biciklista, podatak da bicikl nije bio osvijetljen, ali i činjenicu da je na mjestu događaja javna rasvjeta radila i bila u funkciji, da se nesreća dogodila noću i da je padala kiša. Iako je jedan od prometnih vještaka (Š.) naveo da je nalet na biciklista bio izbježiv kočenjem i pri brzini kretanja automobila do 75 km /h, a drugi vještak (S.) da je pri brzini kretanja automobila od 65 km/h zaustavni put automobila 49,70 km/h ta razlika nije odlučna kraj činjenice da je optuženik kao vozač imao drugačiji izbor za izbjegavanje naleta na bicikl, a to je pretjecanje, odnosno zaobilaženje po lijevoj prometnoj traci na sigurnom razmaku od biciklista, a što evidentno, s obzirom na mjesto naleta po širini kolnika nije učinio. Osim toga, tvrdnja optuženika kako niti jedan od vještaka nije isključio njegovu obranu prema kojoj je biciklist neposredno prije naleta naglo skrenuo ulijevo nije točna. Naime, vještak S. je precizno naznačio da su se prije nesreće automobil i bicikl kretali u istom smjeru, a da je kontakt između vozila i bicikla ostvaren pod kutom od 0 do 5 stupnjeva, što isključuje naglo skretanje bicikla ulijevo, jer se radi o tek neznatnom odstupanju od pravocrtnog gibanja. Kraj takvog stanja stvari nema nikakve dvojbe da je do nesreće došlo isključivo zbog načina vožnje optuženika koji nije poduzeo niti jednu od radnji da izbjegne nalet na biciklista, odnosno da u datim uvjetima optuženik nije adekvatno reagirao.

 

10.3. Navod optuženika kako je način njegove vožnje bio pravilan, pri čemu naglašava kako nakon naleta na biciklista nije kočio kako ne bi zbog toga biciklist koji je bio nabačen na haubu automobila pao na kolnik, nije prihvatljiv. Ne samo što je neodlučno kako je optuženik vozio nakon naleta na biciklista, jer to nije ni u kakvoj uzročnoposljedičnoj vezi s prometnom nesrećom niti njezinim posljedicama, nego je to i potpuno neživotno i neuvjerljivo. Automatska i instinktivna reakcija svakog prosječnog vozača je da nakon što dođe do naleta koči i pokušava zaustaviti vozilo, pri čemu u okolnostima neočekivanog i traumatičnog događaja nema ni vremena razmišljati o zakonima fizike i njihovom djelovanju, kako to sugerira optuženik. Jednako tako promašeno je optuženikovo pozivanje na podatak da je oštećenik bio u teško pijanom stanju zbog čega smatra da je znatno doprinio ovoj prometnoj nesreći. Naime, iz načina vožnje oštećenika koji je utvrđen na temelju provedenih prometnih vještačenja ne proizlazi da je oštećenik i na koji način pridonio ovoj prometnoj nesreći neovisno o tome što je doista bio u teško pijanom stanju. Činjenica, pak, što je optuženik neposredno nakon nesreće nazvao policiju i zatražio dolazak hitne pomoći predstavlja očekivano, pa u jednom segmentu i obvezno ponašanje sudionika u prometu koji su dužni pružiti ili zatražiti pomoć u situaciji kada sudjeluju u prometnoj nesreći u kojoj su neke osobe ozlijeđene.

 

10.4. Optuženik također nastoji osporiti da je njegova alkoholiziranost u uzročnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom. Pritom se poziva na nalaz i mišljenje vještaka Pašalića, koji je, kako to žalitelj naglašava, naveo da se ne može povezati utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi optuženika tempore criminis od 0,6 g/kg sa smanjenjem njegovih vozačkih sposobnosti, budući da različite osobe različito reagiraju kao i da se kod 10-30 % vozača pri toj koncentraciji može pojaviti utjecaj na vozačke sposobnosti ali u smanjenom obliku. Međutim, optuženik potpuno ignorira navod istog vještaka da bi ta koncentracija alkohola u krvi vjerojatno mogla dovesti do smetnji vida i mišićne koordinacija, kao i da procjenjuje da su vozačke sposobnosti optuženika bile smanjene u manjem do srednjem stupnju, a upravo to se podudara s navodima vještaka Medicinskog fakulteta dr. M. N. i dr.sc. D. M., koji su ustvrdili da su vozačke sposobnosti većine prosječnih vozača sa koncentracijom od 0,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi smanjene u manjoj mjeri, ističući da smatraju, kraj podatka da bi prosječan vozač s obzirom na utvrđenu brzinu automobila i mogućnost uočavanja pravodobnim reagiranjem izbjegao ovu nesreću, da je alkoholizirano stanje optuženika utjecalo negativno na njegove vozačke sposobnosti i doprinijelo nastanku ove prometne nesreće. Štoviše, dr. M. je objasnio da kod velike većine osoba (preko 80%) postoje psihomotorne smetnje i smetnje koordinacije pri koncentraciji alkohola od 0,6 g/kg. Ovako prikazani nalazi i mišljenja odgovaraju u suštini onom što je naveo vještak dr.sc. A. B., koji je objasnio da pripito stanje uzrokuje nekritičnost, te su, uz ostale pojave, smanjene i mogućnosti zapažanja, a oslabljena je samokontrola i povećano samopouzdanje.

 

10.5. Dakle, s obzirom na ovako utvrđene podudarnosti u gore prikazanim vještačkim nalazima i mišljenjima, a povezujući iste s nalazom i mišljenjem vještaka toksikologa ing. Z. K., prema kojem pripito stanje dovodi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, pa tako i između ostalog dolazi do smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja, smanjuje se vidna oštrina, slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru dvostruko je manja, samopouzdanje raste, a zbog poremećaja u mišićima očne jabučice pojavljuje se optički nistagmus (i to pri koncentracijama od 0,6 do 0,8 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), opravdano prvostupanjski sud izvodi zaključak o povezanosti alkoholiziranosti optuženika i nastanka prometne nesreće.

 

10.6. Naime, upravo ono što vještaci suglasno navode, a reproducirano je pod točkom 9.5. ove odluke, odgovara načinu i okolnostima pod kojima je došlo do prometne nesreće, kako to pak suglasno navode prometni vještaci. Zbog toga je prvostupanjski sud, logično i smisleno povezujući te činjenice i osnovano zaključio da je upravo alkoholiziranost optuženika uzrok njegove neadekvatne vozačke reakcije koja je dovela do naleta automobila kojim je upravljao na biciklu i rezultirala smrću biciklista.

 

10.7. S obzirom na sve izneseno, opravdano je i utemeljeno prvostupanjski sud zaključio da je postupanje optuženika pokriveno tzv. neizravnom namjerom, budući da se svjesno doveo u stanje u kojem nije bio sposoban sigurno upravljati motornim vozilom, a znao je da će sjesti za upravljač vozila, te je to i učinio. Neovisno o tome što nije imao vozačku dozvolu, odnosno položen ispit za vozača, optuženik je bio dovoljno educiran u tom pravcu, kao zreo i odrastao čovjek s realnim iskustvom u vožnji nesumnjivo mu je bilo poznato kako alkohol djeluje na vozačke sposobnosti, pa nema nikakve dvojbe da se u njegovom postupanju stječu sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, zbog čega žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

11. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni pobijaju obje stranke.

 

11.1. Državni odvjetnik smatra da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti, odnosno stupanj krivnje optuženika i ugrožavanje zaštićenog dobra, da je zanemaren podatak kako je optuženik nakon ove prometne nesreće nastavio kršiti prometne propise što je razvidno iz podataka o njegovoj prekršajnoj osuđivanosti. Nalazi i da je izostao bilo kakav doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće.

 

11.2. Optuženik se poziva na "izniman doprinos" teško pijanog oštećenika kao i na protek vremena od događaja (prometna nesreća dogodila se 2008.), zbog čega i sam trpi tešku agoniju zbog neizvjesnosti od ishoda ovog postupka.

 

11.3. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je izrečenu kaznu zatvora u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka i zaključio da je ona odgovarajuća po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenim i ocijenjenim okolnostima i težini kaznenog djela. Prije svega za naglasiti je da je kazna zatvora u trajanju od tri godine upravo posebni zakonski minimum propisan za taj oblik kaznenog djela, pa bi odmjeravanje niže kazne zatvora bilo moguće tek zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti, a toga u ovom kaznenom predmetu nema. Naime, protek vremena od događaja zasigurno je olakotna okolnost, ali ona nije takve prirode i značaja da bi mogla, uz ostale olakotne okolnosti koje ispravno nabraja i identificira prvostupanjski sud (optuženik je u međuvremenu zasnovao brak i dobio dvoje maloljetne djece, koje uzdržava povremenim poslovima, nije osuđivan) biti kvalificirana kao osnova za sudsko ublažavanje kazne. Ne treba zaboraviti da je do prometne nesreće došlo isključivo zbog načina vožnje optuženika i da nema govora ni o kakvom doprinosu oštećenika, neovisno o tome što je bio u teško pijanom stanju, pa se obrana neopravdano na to poziva. Optuženikovo naknadno ponašanje u prometu koje je prvostupanjski sud detaljno pobrojao u točki 38. presude i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje na to da njegov način života i dalje nije usklađen sa zakonom, a posebice da se to ogleda u prometu, u kojem je do počinjenja ovog kaznenog djela i došlo. S druge strane težina počinjenog djela i oblik krivnje predstavljaju bitna obilježja oblika kaznenog djela za koje je proglašen krivim, pa to nije moguće i prihvatljivo dvostruko vrednovati. S obzirom na sve izneseno kazna zatvora koja odgovara propisanom zakonskom minimumu po mišljenju je ovog drugostupanjskog suda adekvatna i prikladna da se njome ostvare ciljevi kažnjavanja.

 

11.4. Državni odvjetnik žali se i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, sugerirajući da bi ona trebala biti izrečena u duljem trajanju. Međutim, respektirajući protek vremena od počinjenja kaznenog djela ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena sigurnosna mjera adekvatna i da nema opravdanja za određivanje duljeg trajanja te mjere, uzimajući u obzir i činjenicu da će optuženik biti isključen iz prometa i za vrijeme izdržavanja izrečene kazne zatvora.

 

12. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 13. lipnja 2023.