- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-71/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-71/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić – Jergović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Ž. D., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-64/2023-9 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika Ž. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Ž. D., kao neosnovan.

1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-9/2017. od 1. veljače 2019., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i 2. KZ/11., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-81/2019. od 23. studenog 2020. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 19. prosinca 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Ž. D. po opunomoćeniku, odvjetniku V. M., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da „prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da se osuđeniku dopusti uvjetni otpust ili uvjetni otpust uz elektronički nadzor, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje“.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku Ž. D., zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju zatvorenik upire u žalbi.

6. Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da zatvorenik kaznu zatvora uredno izdržava te se nalazi na poluotvorenom odjelu kaznionice, dok je u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora postigao razinu uspješnosti "uspješan". U odnosu na kazneno djelo nije izmijenio svoj odnos tijekom izdržavanja kazne, već je prema njemu i nadalje nekritičan, budući da kazneno djelo negira. Kriminalni povrat procijenjen je niže vjerojatnim te predlažu odbiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., a osobito imajući u vidu preostali, neizdržani dio kazne zatvora koji je prevelik u odnosu na ukupnu kaznu od šest godina te cijeneći odnos zatvorenika prema počinjenom kaznenom djelu koje negira, kao i negativno mišljenje kaznene ustanove, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve prethodno utvrđene okolnosti upućuju na to da još nije postignuta svrha kažnjavanja, zbog čega da nisu ispunjeni ni uvjeti za otpust zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

8. Naime, svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

9. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe zatvorenikov utvrđeni status hrvatskog branitelja, dragovoljca iz Domovinskog rata, ta okolnost je bila poznata prvostupanjskom sudu prilikom odmjeravanja kazne što je vidljivo iz osobnih podataka u samoj presudi.

10. S obzirom na izneseno, okolnost da zatvorenik Ž. D. prema izvješću Probacijskog ureda S. ima osiguran postpenalni prihvat kod majke te isticanje mogućnosti provođenja elektroničkog nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta, nemaju onaj značaj koji im žalitelj nastoji pripisati i ne dovode s uspjehom u sumnju naprijed navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

11. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika Ž. D. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2023.