- 1 -              Rev 839/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 839/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. c. c. d.d. iz Z., OIB: ...,  zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. u Z., protiv tuženika A. T. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & B. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-804/2021-2 od 28. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-165/2020-25 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-804/2021-2 od 28. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-165/2020-25 od 7. svibnja 2021. u toč. I. i III. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-83/03 od 31. ožujka 2003. izdanog od strane Općinskog suda u Omišu, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku 8 dana platiti tužitelju 38.453,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. drugostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovr-83/03 od 31. ožujka 2003. izdanog od strane Općinskog suda u Omišu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 2.218,83 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2002., a u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.561,98 kn, dok je u toč. IV. izreke odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog u toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na toč. I. i toč. III. izreke te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 5322/2021-2 od 22. veljače 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"U slučaju kada je tuženik osporio da je uopće učinio troškove (pa tako i primio stvari/usluge) koji su evidentirani i obračunati u vjerodostojnim ispravama izdanim od strane samog tužitelja (konkretno, računima i analitičkim karticama tužitelja), a pri čemu tužitelj nesporno nije prodavatelj/pružatelj tih stvari/usluga, nego je sporni prodavatelj/pružatelj treća osoba, a tužitelj (kartičarska kuća) zahtjeva isplatu temeljem ugovora o korištenju kreditne kartice kojom su (navodno) podmirene spomenute usluge – kako se, u parničnom postupku, ima ocijeniti dokazna vrijednost/snaga takovih isprava?"

 

8. Nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari djelomično su održali na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovr-83/03 od 31. ožujka 2003. za ukupni iznos od 38.453,27 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose zaključivši na temelju izvedenih dokaza da je tuženik potpisao pristupnicu za članstvo u Diners clubu, da mu je na temelju toga izdana kartica koja je kasnije zamijenjena na njegov zahtjev i da je tuženik istu koristio u razdoblju od siječnja 2001. do 2002. za kupnju robe i plaćanje usluga na raznim prodajnim mjestima.

 

9. Navedeni zaključak o osnovanosti izdanog platnog naloga do navedenog iznosa nižestupanjski sudovi temelje na preslikama slipova kojima raspolaže tužitelj i izvodom iz poslovnih knjiga tužitelja te na temelju toga provedenim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Prvostupanjski sud je prvotno naložio tužitelju dostavu podataka i dokaza da je zaista i podmirio sporne račune na prodajnim mjestima, ali je kasnije odustao od provođenja tog dokaza nakon što je tužitelj izjavio da ne raspolaže tim podacima.

 

10. Tuženik u reviziji ističe da spisu ne prileži niti jedan račun s bilo kojeg prodajnog mjesta koji bi račun bio podmiren spornom karticom te da je isti prigovor ulagao i tijekom prvostupanjskog postupka. Tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama glede navedenog istaknutog prigovora niti zbog čega sudovi zaključuju da je tužitelj podmirio sve sporne račune te da je u krajnjoj liniji pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja.

 

11. Ovaj sud je još primjerice u svojoj presudi broj Rev-x 117/13-2 od 11. veljače 2014., a na koju se pravilno poziva tuženik, zauzeo pravno shvaćanje da pretpostavljenu dokaznu snagu imaju tek javne isprave, ali ne i vjerodostojne isprave kao što su primjerice izvodi iz poslovnih knjiga. Također je u navedenoj odluci zauzeto pravno shvaćanje da nije prihvatljivo kako bi teret dokazivanja neistinitosti sadržaja računa i vjerodostojnih isprava bilo na tuženiku, već upravo suprotno te da samo pretpostavljenu dokaznu snagu mogu imati javne isprave, a što nije vjerodostojna isprava.

 

12. U ovoj pravnoj stvari tuženik je istaknuo prigovor da on uopće nije napravio sporne troškove, a niti je tužitelj dokazao u krajnjoj liniji da bi te troškove podmirio na prodajnim mjestima. Stoga je tužitelj, a ne tuženik, trebao dokazati te sporne činjenice. O tome niti drugostupanjski, a niti prvostupanjski sud nisu dali razloge niti su se na to osvrnuli u svojim obrazloženjima već jednostavno navode da tužitelj nije mogao dostaviti u spis dokaze jer istima više ne raspolaže.

 

13. Stoga su nižestupanjski sudovi prvenstveno počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali isto tako i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.

 

14. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"U slučaju kada je tuženik osporio da je uopće učinio troškove (pa tako i primio stvari/usluge) koji su evidentirani i obračunati u vjerodostojnim ispravama izdanim od strane samog tužitelja (konkretno, računima i analitičkim karticama tužitelja), a pri čemu tužitelj nesporno nije prodavatelj/pružatelj tih stvari/usluga, nego je sporni prodavatelj/pružatelj treća usluga, a tužitelj (kartičarska kuća) zahtijeva isplatu temeljem ugovora o korištenju kreditne kartice kojom su navodno podmirene spomenute usluge takve isprave nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu javnih isprava i u slučaju osporavanja od strane tuženika tužitelj je dužan dokazati istinitost sadržaja predmetnih računa.

 

15. Obzirom da nižestupanjski sudovi nisu postupili na navedeni način, a obje nižestupanjske presude niti ne sadrže valjano obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u vezi navedenog pitanja, počinjena je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka te će u ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi ponovno odlučiti o prigovorima tuženika uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

 

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 13. lipnja 2023.