REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 107/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka
Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Kutine, Trg kralja Tomislava 12, OIB:
41888874500, Grada Popovače, Trg grofova Erdödy 5, OIB: 73945204941, i Općine
Velika Ludina, Svetog Mihaela 37, OIB: 02359032919, svi zastupani po punomoćniku
Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, Riva
lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj
Anzelu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. u Rijeci,
radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-573/2018-2 od 14. listopada

2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-548/2016-21 od

24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da su se na strani tužitelja
stekli uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela tuženika na č.k.br. 9155/1 vrt sa 2389 m2
upisanoj u zk.ul. 6783 k.o. Mali Lošinj, na 1/3 dijela tuženika na k.č.br. 1510 zgr.
izgrađen teren (zgrada u zk.ul. 4832) upisanoj u zk.ul. 56 k.o. Mali Lošinj i na 1/3 dijela
tuženika na stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č.br. 1510 iz zk.ul. 56 upisanoj u zk.ul.
4832 k.o. Mali Lošinj, slijedom čega je tuženik dužan to priznati i tužiteljima izdati
ispravu podobnu za upis njihovog suvlasništva na suvlasničkim dijelovima Grada Mali
Lošinj na predmetnim nekretninama i to Grada Kutine u 628/1000 dijelova, Grada
Popovače u 287/1000 dijelova i Općine Velika Ludina u 85/1000 dijelova koju će u
protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda po njenoj pravomoćnosti, odnosno
tuženik je dužan na nekretninama označenim u prvostupanjskoj presudi trpjeti upis
prava vlasništva na ime i u suvlasništvo tužitelja. U toč. II. izreke prvostupanjske

- 2 - Rev 107/2023-2

presude naloženo je tuženiku platiti tužiteljima trošak parničnog postupka od 51.456,25 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao
neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke odbijen je kao
neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od

9.421,88 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 682/2021-2 od 12. listopada 2022. dopustio
tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog
pitanja:

"Da li se u slučaju kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog
posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, odnosno o parnici
za ispunjenje ugovora, ista ima smatrati obvezno-pravnom tužbom ili vlasničkom
tužbom, te da li se na istu primjenjuje zastarni rok iz članka 371. Zakona o obveznim
odnosima?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je
podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog
kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači
nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a
podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu
na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelji su dostavili odgovor na reviziju u kojem predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su se na njihovoj strani stekli
uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela tuženika na označenim nekretninama, a
predmet spora je slijedom toga i zahtjev da su tuženici dužni trpjeti upis prava
vlasništva na ime i u suvlasništvo tužitelja u zatraženim omjerima.

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u
onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U postupku je utvrđeno da je tuženik pravni sljednik ranije Općine Cres-Lošinj, a da
su tužitelji pravni sljednici nekadašnje Općine Kutina te da je Grad Lošinj upisan u
zemljišnim knjigama kao vlasnik u 1/3 dijela spornih nekretnina. Također je utvrđeno
da je prednik tužitelja stekao sporne nekretnine od prednika tuženika temeljem pravnih
poslova – ugovora sklopljenih 1957. i 1963. te da su tužitelji putem prednika i osobno
u posjedu predmetnih nekretnina.

- 3 - Rev 107/2023-2

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan obzirom da su kupoprodajni ugovori od 10. siječnja

1957. i 23. veljače 1963. sklopljeni i izvršeni u vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a
kada je bilo moguće steći vlasništvo na nekretnini bez upisa prava vlasništva u
zemljišne knjige u situaciji ako je ugovor o kupoprodaji u cijelosti izvršen.

11. Tuženik suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova smatra da se u ovoj
pravnoj stvari radi o obveznopravnom zahtjevu i tužbi, a ne o stvarnopravnom zahtjevu
i vlasničkoj tužbi te smatra da je za obveznopravni zahtjev nastupila zastara sukladno
propisima obveznog prava.

12. Tuženik bi bio u pravu kada bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivao Zakon o
osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 – dalje:
ZOVO) ili Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP). Naime, sukladno odredbi čl. 33. ZOVO
na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe se upisom u javnu
knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, a na temelju odredbe čl. 119.
st. 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene pravnim poslom također se stječe tek
upisom u zemljišnu knjigu. U takvim slučajevima bi tužbeni zahtjev, kao što je u ovoj
pravnoj stvari, imao karakteristike obveznopravnog zahtjeva na izdavanje tabularne
isprave jer se tek upisom u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva. U takvim
slučajevima radilo bi se i o mogućnosti zastare potraživanja izdavanja tabularne
isprave ili zahtjeva za upis u zemljišne knjige prema općem zastarnom roku prema
propisima obveznog prava.

13. Međutim, u ovoj pravnoj stvari radi se o pravnim poslovima, odnosno
kupoprodajnim ugovorima sklopljenim 10. siječnja 1957. i 23. veljače 1963. koji su
izvršeni u cijelosti te je prednik tužitelja stupio i u posjed spornih nekretnina, slijedom
čega su u primjeni pravna pravila bivšeg OGZ-a prema kojima je bilo moguće steći
vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, ako je
ugovor o kupoprodaji nekretnina izvršen u cijelosti, a što je ovdje slučaj. Takvo pravno
shvaćanje izraženo je primjerice u odlukama ovoga suda broj Rev 250/90 od 20. ožujka

1991., Rev 2064/13 od 25. veljače 2014., Rev-x 1041/16 od 20. veljače 2018., Rev-x
931/15 od 19. listopada 2016. i dr.

14. Stoga se u ovoj pravnoj stvari radi o stvarnopravnom zahtjevu ili tužbi za utvrđenje
prava vlasništva i u kojem slučaju se stjecanje prava vlasništva temeljem pravnih
pravila bivšeg OGZ-a u biti izjednačuje sa stjecanjem prava vlasništva temeljem
zakona. U takvoj situaciji o pravnom shvaćanju ovoga suda ne ovisi dio zahtjeva koji
se odnosi na izdavanje tabularne isprave, odnosno trpljenje upisa u zemljišne knjige,
gdje se zapravo radi o jednom posebnom načinu stjecanja prava vlasništva temeljem
pravnog posla u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP u vezi primjene pravnih pravila
OGZ-a o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla.

15. Stoga bi odgovor na postavljeno pravno pitanje bio pozitivan kada bi se radilo o
stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla na temelju ZOVO ili ZVDSP, ali u
slučaju kad se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla koji je u

- 4 - Rev 107/2023-2

cijelosti i izvršen prema pravnim pravilima OGZ-a tada se radi o stvarnopravnom zahtjevu ili vlasničkoj tužbi.

16. Stoga je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-3085f-eb34e

Kontrolni broj: 09eb7-d82ed-be7ce

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.