Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 166/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB ...) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N. Z., protiv tuženice V. W. (OIB ...) iz Z., koju zastupa punomoćnica R. I., odvjetnica u Z., radi isplate odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-264/19-2 od 11. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1074/16-8 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužene i djelomično preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-264/19-2 od 11. srpnja 2019. i sudi:
Djelomično se prihvaća žalba tužene kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1074/16-8 od 30. ožujka 2017. u dijelu točke I. kao i u točki II. na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.177,20 EUR (76.680,13 kuna) odnosno preko dosuđenog iznosa od 30.769,58 EUR (231.833,38 kuna) sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. god. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 608,87 EUR (4.587,52 kn) počevši od 15. kolovoza 2011. god.,
- na iznos od 1.044,30 EUR (7.868,30 kn) počevši od 15. rujna 2011. god.,
- na iznos od 1.044,30 EUR (7.868,30 kn) počevši od 15. listopada 2011. god.,
- na iznos od 1.044,30 EUR(7.868,30 kn) počevši od 15. studenog 2011. god.,
- na iznos od 1.177,03 EUR (8.868,32 kn) počevši od 15. prosinca 2011. god.,
- na iznos od 1.210,21 EUR (9.118,30 kn) počevši od 15. siječnja 2012. god.,
- na iznos od 1.047,94 EUR (7.895,68 kn) počevši od 15. veljače 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. ožujka 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. travnja 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. svibnja 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,51 kn) počevši od 15. lipnja 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. srpnja 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. kolovoza 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,51 kn) počevši od 15. rujna 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. listopad 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR(7.650,51 kn) počevši od 15. studenog 2012. god.,
- na iznos od 1.148,20 EUR (8.651,13 kn) počevši od 15. prosinca 2012. god.,
- na iznos od 1.015,40 EUR (7.650,52 kn) počevši od 15. siječnja 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. veljače 2013. god.,
- na iznos od 1.019,03 EUR (7.677,89 kn) počevši od 15. ožujka 2013. god.,
- na iznos od 995,49 EUR (7.500,50 kn) počevši od 15. travnja 2013. god.,
- na iznos od 995,49 EUR (7.500,50 kn) počevši od 15. svibnja 2013. god.,
- na iznos od 995,49 EUR (7.500,50 kn) počevši od 15. lipnja 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. srpnja 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. kolovoza 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. rujna 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. listopada 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR(7.677,87 kn) počevši od 15. studenog 2013. god.,
- na iznos od 1.019,02 EUR(7.677,87 kn) počevši od 15. prosinca 2013. god., te
- na iznos od 1.019,02 EUR (7.677,87 kn) počevši od 15. siječnja 2014. god,
dok se u preostalom dijelu revizija tužene odbija.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici iznos troškova postupka u iznosu od 121,34 EUR (914,22 kn) u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi dio parničnih troškova tužiteljica odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Nalaže se tuženici platiti tužiteljici iznos od 308.513,51 kn sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. god. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 5.507,92 kn počevši od 15. kolovoza 2011. god.,
- na iznos od 10.386,28 kn počevši od 15. rujna 2011. god.,
- na iznos od 10.386,28 kn počevši od 15. listopada 2011. god.,
- na iznos od 10.386,28 kn počevši od 15. studenog 2011. god.,
- na iznos od 10.386,28 kn počevši od 15. prosinca 2011. god.,
- na iznos od 10.386,28 kn počevši od 15. siječnja 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. veljače 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. ožujka 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. travnja 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. svibnja 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. lipnja 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. srpnja 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. kolovoza 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. rujna 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. listopad 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. studenog 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. prosinca 2012. god.,
- na iznos od 10.434,81 kn počevši od 15. siječnja 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. veljače 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. ožujka 2013. god.,
- na iznos od 10.168,84 kn počevši od 15. travnja 2013. god.,
- na iznos od 10.168,84 kn počevši od 15. svibnja 2013. god.,
- na iznos od 10.168,84 kn počevši od 15. lipnja 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. srpnja 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. kolovoza 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. rujna 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. listopada 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. studenog 2013. god.,
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. prosinca 2013. god., te
- na iznos od 10.483,33 kn počevši od 15. siječnja 2014. god., kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, a sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužena.
8. Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa naknade plaće, a za vrijeme svojevoljnog prekida rada tužene zbog navodne diskriminacije 15. srpnja 2011. do 31. prosinca 2013.
10. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:
- da je tužena bila zaposlenica Državnog inspektorata,
- da je tužena prekinula rad 15. srpnja 2011. navodeći da je na poslu izložena uznemiravanju i diskriminaciji, pa je zatražila sudsku zaštitu,
- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2773/11-56 od 12. lipnja 2014., pravomoćnom 6. listopada 2018., odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice (ovdje tužene) kojim je ista tražila da sud utvrdi kako je diskriminirana uz zaštitu od daljnje diskriminacije i naknadu neimovinske štete,
- da je tuženoj za vrijeme dok nije radila, prema priloženim podacima o visini plaće, sveukupno isplaćen bruto iznos od 308.513,51 kn odnosno neto 231.833,38 kn.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev obrazloživši svoje pravno shvaćanje da je radnik - tužena obvezna vratiti poslodavcu - tužiteljici isplaćenu joj naknadu plaće u bruto iznosu za vrijeme prekida rada u vezi pokrenutog postupka za zaštitu dostojanstva, jer je naknadno u parničnom postupku pravomoćno odbijen njen tužbeni zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika.
12. Odredba članka 130. st. 4., 5. i 6. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR) glasi kako slijedi:
„(4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.
(5) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.
(6) Za vrijeme prekida rada iz stavka 4. i 5. ovoga članka radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.“.
13. Pravilno nižestupanjski sudovi obrazlažu da je u konkretnom slučaju tužena smatrajući da joj poslodavac ne štiti dostojanstvo prekinula rad i podnijela tužbu sudu sve u smislu odredbe članka 130. stavak 5. ZR, čime je stekla pravo na naknadu plaće koju bi ostvarila da je radila. Tužiteljica je postupala prema zakonskoj obvezi koji osnov obveze je, međutim, nakon što je tužena pravomoćno odbijena sa zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja, otpao.
13.1. Nakon što je navedeni osnov otpao, tužena je u obvezi vratiti ono što je neosnovano stekla sve sukladno odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08,125/11 - dalje: ZOO) koje propisuju da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, te da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
14. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je tužena dužna vratiti poslodavcu isplaćene novčane iznose za rad koji nije izvršila.
15. Međutim, pogrešno sudovi smatraju da je tužena u obvezi vratiti bruto ugovorene i isplaćene plaće.
16. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova suprotno je pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/23) održanoj 27. veljače 2023. koje glasi:
„Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave.“.
17. Sukladno navedenom tužena je u obvezi vratiti tužiteljici neto iznose naknade plaće, te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP reviziju tužene djelomično prihvatiti te pobijanu odluku djelomično preinačiti i djelomično odbiti te odlučiti kao u izreci.
18. S obzirom na to da se djelomičnim preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.
18.1. Strankama pripada pravo na naknadu parničnih troškova s obzirom na njihov uspjeh u sporu koji se ocjenjuje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, pa kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka. Kako je sada tužiteljica uspjela u sporu sa 75,15% a tužena sa 24,85%, to je valjalo nakon prebijanja troška tužiteljice od 997,41 EUR (7.515,00 kuna) i troška tužene 876,07 EUR (6.600,78 kuna) tužiteljici dosuditi trošak u iznosu 121,34 EUR (914,22 kuna) i odbiti ju za preostali zatraženi iznos.
19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 13. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.