- 1 -              Rev 1292/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1292/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika M. D. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., radi novčane tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-604/20-2 od 2. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11502/19 od 2. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-604/20-2 od 2. rujna 2020. i sudi:

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11502/19 od 2. prosinca 2019.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 398,16 eura (3.000,00  kuna)  u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku M. D. isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 33.587,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude, kao i naknaditi joj troškove paničnog postupka u iznosu od 3.117,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Odbijen je zahtjev tuženika M. D. za naknadom troškova parničnog postupka, u cijelosti.

 

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 5.312,50 kn.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1408/20-2 od 8. rujna 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

              "Smatra li se poštenim posjednikom u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), tuženik koji je u posjedu nekretnine u suvlasništvu tužitelja bez pravne osnove odnosno bez valjanog pravnog akta?"

i u odnosu na pravno pitanje

              "Ima li tužitelj kao suvlasnik nekretnine pravo potraživati od tuženika, koji je u posjedu nekretnine bez pravne osnove, naknadu za korištenje nekretnine na temelju čl. 165. st. 1. ZVDSP, a koji je u drugom parničnom postupku od tuženika zatražio predaju u posjed predmetne nekretnine?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičina novčana tražbina, zahtjev za plaćanje neplaćene najamnine za stan u prizemlju zgrade, ukupne površine 69 m², povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine na k.č.br. 2273/3, stambena zgrada s dvorištem, upisana u zk.ul.br. 12313 k.o. G. Z., po novoj izmjeri k.č.br. 6900 k.o. C.

 

8. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da tuženik od svog rođenja pa sve do danas neprekidno živi u navedenom stanu za kojeg je njegov otac bio nositelj stanarskog prava,

- da je nakon očeve smrti tuženik podnio zahtjev za otkup stana, ali zbog materijalne situacije ugovor nije zaključio, a nije potpisao ni ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom,

- da se tuženik u utuženom razdoblju nalazi u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila suvlasnik za ½ dijela prava vlasništva navedenog stana;

- da visina ½ dijela najamnine koju je tužiteljica mogla ostvariti da je u utuženom razdoblju stan dala u najam iznosi 517,50 kn mjesečno,

- da je tužiteljica u drugom sudskom postupku protiv tuženika podnijela tužbu za predaju u posjed predmetne nekretnine.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je naložio tuženiku platiti tražbinu u iznosu od 33.587,40 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od datuma navedenih u točki I .izreke prvostupanjske presude.

 

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 26. listopada 2009. te na odredbu članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09- dalje ZV) kojom je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno, a obzirom da tužiteljica ne tvrdi da joj je tuženik odbio predati stan u posjed, a ne tvrdi ni da je tuženikov posjed nepošten, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

 

12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća.

 

13. Na sjednici Građanskog odjela VSRH od 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

              „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

              Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

 

14.1. Odredba čl. 165. ZV kojom je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, propisuje (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“

 

14.2. Odredba čl. 18. st. 3. ZV-a glasi: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“.

 

15. Budući da je predmetnu nekretninu u navedenom (utuženom) razdoblju posjedovao bez ovlaštenja da ga posjeduje ili bez osnove koja bi mu davala pravo da ga posjeduje iako je pritom znao da mu ne pripada pravo da ga posjeduje, pravilno je tuženika tretirati nesavjesnim ili nepoštenim posjednikom toga prostora u predmetnom razdoblju, a time i obveznikom isplate tužiteljici u smislu navedenih odredaba čl. 165. ZV-a svih koristi koje je od nekretnine imao.

 

16. Pravilno je i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik u utuženom razdoblju od prijepornog prostora stekao korist za iznos zakupnine koju bi inače za ovog trebao plaćati pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužitelju (tako i ovaj sud u odlukama posl. br. Rev 1187/11-2 od 10. svibnja 2016., Rev-x 1233/13-2 od 1. travnja 2014., Rev-2557/14 od 10. srpnja 2018.).

 

17. S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tužiteljice i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

 

18. Obzirom da je tužiteljica uspjela u revizijskom postupku dosuđen joj je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije svaki u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna), odnosno ukupno 398,16 eura (3.000,00 kuna), sve sukladno Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT).

 

19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je primijenio fiksni tečaj konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 13. lipnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v. r.