- 1 -              Rev 1028/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1028/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. M. d.d., OIB …, sa sjedištem u D., zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., protiv tuženika S. masa iza K. d.o.o. u stečaju, OIB …, C., zastupanog po stečajnom upravitelju stečajne mase I. S., a on po punomoćniku V. T., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4617/2013-3 od 10. kolovoza 2016., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-51/08 od 15. rujna 2009., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 584.738,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), dok je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.582.541,57 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 37.040,06 kn (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke te je suđeno tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 584.738,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I. izreke), odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkom II. i III. izreke (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku daljnje troškove postupka u iznosu od 131.195,86 kn (točka III. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 33.323,16 kn (točka IV. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje drugostupanjske presude u cijelosti, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda ili samo drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tužitelja te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz članka 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu vrijednosti, odnosno troškova otklanjanja nedostataka na račun izvođača u iznosu od 2.167.280,00 kn.

 

8. Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 373.a ZPP jer da je drugostupanjski sud primijenio tu odredbu a da je trebao primijeniti čl. 369. i 370. ZPP, kao i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva, a da su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi u proturječnosti sa sadržajem isprava u spisu.

 

9. Na navode tužitelja valja odgovoriti da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, nedvosmislene i neproturječne razloge zbog kojih tužitelj kao naručitelj radova, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nema pravo na potraživanje novčanog iznosa s naslova nedostataka izvedenih radova za radove koje tek treba izvesti radi uklanjanja nedostataka na zgradi te ne postoje razlozi koji bi onemogućavali ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude. S tim u vezi u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Isto tako, nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a ZPP jer sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, obzirom prema čl. 373.a st. 3. ZPP drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu i ako nađe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

 

10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da su stranke 22. veljače 2003. zaključile ugovor o građenju, i to tužitelj kao investitor i tuženik kao izvođač građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova na rekonstrukciji i dogradnji hotela U., u svemu prema tehničkoj dokumentaciji projektnog biroa D. K., za ugovorenu cijenu od 19.708.131,97 kn bez PDV,

- da je izvršena primopredaja radova prema zapisniku o primopredaji od 7. srpnja 2004., potpisanom po obje ugovorne strane, da je investitor prihvatio radove koji su predmet primopredaje, da kvaliteta izvedenih radova i ugrađenih materijala odgovara propisima te da je izvođač obvezan pristupiti i otkloniti o svom trošku sve nedostatke koji se pojave tijekom uporabe hotela u jamstvenom roku koji počinje teći od primopredaje, i to u roku od 15 dana od poziva tužitelja kao investitora,

- da su utvrđeni nedostaci u izvedenim radovima,

- da je tužitelj pozivao tuženika otkloniti uočene nedostatke, da su se stranke dogovarale o vremenu pristupanja otklanjanju nedostataka te da su određeni nedostaci otklanjani,

- da dio nedostataka predstavlja nedostatke u izvođenju ugovorenih radova u vrijednosti 479.293,80 kn bez PDV ili 584.738,43 kn s PDV, a preostali nedostaci nastali su kao posljedica neriješenih ili loše riješenih detalja projekta ili nedostaci koji su u međuvremenu otklonjeni,

- da nedostaci nisu uočeni prilikom primopredaje, radi se o skrivenim nedostacima koji se odnose na solidnost građevine.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za iznos od 584.738,43 kn s PDV, ocjenjujući da je predmet postupka naknada štete zbog nekvalitetno izvedenih radova odnosno naknada za nedostatke u izvedenim radovima te da vrijednost nedostataka iznosi 584.738,43 kn, pri čemu se poziva na odredbu čl. 620. i 321. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO).

 

12. Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika kao osnovanu te je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu ocjenjujući da je predmet spora potraživanje tužitelja s osnove naknade vrijednosti, odnosno troškova otklanjanja nedostatka na račun izvođača u iznosu od 2.167.280,00 kn, jer da već u tužbi tužitelj navodi da je pribavio troškovnik iz kojeg je razvidno da će trošak uklanjanja nedostataka u hotelu U. iznositi 2.167.280,00 kn. Prema tome, sud ocjenjuje da predmet spora nije naknada štete, kao što je to smatrao prvostupanjski sud.

 

12.1. Sud drugog stupnja smatra da u konkretnom slučaju treba imati na umu odredbu čl. 620. ZOO prema kojoj kada izvršeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo odnosno kada posao nije izvršen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (st. 1.), što znači da nema samo naručitelj pravo tražiti da se nedostaci otklone nego i izvođaču pripada pravo da sam otkloni postojeći nedostatak u onom roku koji mu je u tu svrhu dao naručitelj. Tek ako izvođač to ne učini tada naručitelj stječe pravo izbora između jedne od tri mogućnosti koje su propisane st. 3. pa tako naručitelj može po svom izboru: 1. otkloniti nedostatak na račun izvođača ili 2. sniziti naknadu, ili 3. raskinuti ugovor. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete (čl. 620. st. 5. ZOO).

 

12.2. Sud drugog stupnja zaključuje da bi tužitelj mogao tražiti isplatu iznosa u visini troškova otklanjanja nedostataka prema čl. 620. st. 3. ZOO, dužan je ne samo dokazati da tuženik nije otklonio nedostatke u primjerenom roku koji mu je dao, nego i da su nedostaci otklonjeni i koji su mu troškovi time nastali. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj da tijekom postupka nije uopće isticao da bi otklonio nedostatke sam ili putem treće osobe niti je predložio dokaze na tu okolnost. Stoga tužitelj nema pravo na potraživanje novčanog iznosa za radove koje tek treba izvesti radi uklanjanja nedostataka (tako i ovaj sud u Rev x -464/2015 od 19. veljače 2020.).

 

13. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok je prema st. 2. navedene zakonske odredbe, u slučaju iz st. 1. revizijski sud dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

15. Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. objaviti na internetskim stranicama.

 

16. Obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 13. lipnja 2023.