1

                                                                                                      Poslovni broj: 13 Gž Ob-113/2023-2

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

    Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                     Poslovni broj: 13 Gž Ob-113/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. K., P., OIB …, zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., protiv 1.tuženika K. ž., K., OIB …, 2. tuženika Grad D. R., OIB …, 3. tuženika Općine G. S., OIB …, 4. tuženika Općine N., OIB …, svi zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u K., 5. tuženika S. K. iz P., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z. i 6. tuženika G. K. iz P., OIB …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1.-4. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P Ob-111/2018-152 od 20. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2023.,

 

 

  r i j e š i o   j e

             

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P Ob-111/2018-152 od 20. siječnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

 

                                                                          Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je nekretnina označena kao 3. ETAŽA 189/1000 i to stan oznake 3, na katu ukupne površine 61,75 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobe, kuhinje, kupaonice i wc-a, hodnika, ulaznog prostora, izbe, loggie 3,95 x 0,75 = 2,96 m2, terase 2,85 x 0,25 = 0,71 m2 te parkinga oznake PM2, površine 12,50 m2 i dijela vrta površine 47,15 m2, kao sporednog dijela nekretnina, a koji se nalazi u kući sagrađenoj na k.č.br. 1579/23 kuća i dvor, upisane u zk.ul.br. 197, poduložak 3, sve k.o. S. A., bračna stečevina tužiteljice i 5. tuženika te suvlasništvo svakog od njih u 1/2 dijela. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je motorno plovilo i to brodica marke Integra 37 Fly, tip: plovilo diplomat, broja trupa …, bijele boje, reg. oznake …, godina proizvodnje 2012, bračna stečevina tužiteljice i 5. tuženika te suvlasništvo svakog od njih u 1/2 dijela dok je pod točkom III. izreke utvrđeno da je Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 17. srpnja 2012., a ovjeren po javnom bilježniku I. P. iz P. pod brojem OV-2335/12 od dana 17. srpnja 2012 između 5. tuženika kao darovatelja i 6. tuženika kao daroprimatelja, ništetan u odnosu na suvlasnički dio tih nekretnina tužiteljice, koji je naveden u točki I izreke ove presude. Nadalje, pod točkom IV. izreke utvrđeno je da je Ugovor o darovanju motornog plovila sklopljen dana 17. srpnja 2012., a ovjeren po javnom bilježniku I. P. iz P. pod brojem OV-2334/12 dana 17. srpnja 2012. između 5. tuženika kao darovatelja te 6. tuženika kao daroprimatelja, ništetan u odnosu na suvlasnički dio tog plovila tužiteljice, koji je naveden u točki II izreke ove presude dok je pod točkom V. izreke zabranjeno tuženicima 1. K. ž., 2. Gradu D. R.,3. Općini G. S. te 4. Općini N., da na suvlasničkom dijelu nekretnine tužiteljice opisane u točki I izreke te suvlasničkog dijelu motornog polovila- brodice opisane u točki II izreke ove presude, naplate potraživanja prema 5. tuženiku S. K., koja imaju temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-301/06 od 12. srpnja 2012. Pod točkom VI. izreke naloženo je 6. tuženiku da trpi da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi upisa prava suvlasništva od 1/2 dijela, za nekretninu opisanu u točki I izreke ove presude, dok je pod točkom VII. naloženo 6. tuženiku da trpi da tužiteljica temeljem ove presude u registru brodica kod nadležne lučke uprave ishodi upis prava suvlasništva od 1/2 dijela na motornom plovilu –brodici opisanoj u točki II izreke ove presude. Na kraju, pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženicima 1. K. ž., 2. Grad D. R., 3. Općina G. S. i 4. Općina N., tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 19.171,15 €[1]/144.445,03 kn.

 

2. Protiv navedene presude žale se 1.-4. tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 2.599,29 €/19.584,38 kn.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da predmetna nekretnina i navedene pokretnine predstavljaju bračnu stečevinu između nje i 5. tuženika svakog u 1/2 dijela, posljedično čemu 5. tuženik sklapajući ugovor o darovanju tih stvari nije mogao raspolagati njenim suvlasničkim dijelovima, te su u tom dijelu ti ugovori ništetni.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

 

7. Polazeći od utvrđenja da tužiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku pisanja izjave od 18. siječnja 2012., u kojoj navodi da predmetni stan kojeg je kupila uz supruga (5. tuženika) „odlučila predati na sina G. i kćer G.“, odnosno da se „suprug S. zauzme da bude stan prenesen na djecu, na koga oni žele“ te utvrđenja da je takva njena izjava ništetna i ne proizvodi nikakve pravne učinke, prvostupanjski sud zaključuje da su neosnovani navodi 1. do 4. tuženika da je sama tužiteljica inicirala i suglasila se darovanjem stana i brodice, te se ne može govoriti o njenoj nesavjesnosti, odnosno o tome da se ona suglasila s darovanjem i da nije ništa poduzimala da svoje stvarno pravo upiše u javne knjige. Stoga, prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su i stan na K. i brodica stečene za vrijeme trajanja braka tužiteljice i 5. tuženika njihovim zajedničkim sredstvima koja su ostvarena radom u obrtu „D. B.“ koji je formalno glasio na 5. tuženika S. K., pa sukladno odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015), koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, te čl. 249. istog Zakona, prihvaća tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke.

 

8. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da 5. tuženik nije imao suglasnost tužiteljice za darovanje predmetnog stana i brodice u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2019), pa su ugovori o darovanju tih stvari suprotni citiranoj zakonskoj odredbi, odnosno ništetni u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) i to u djelu kojim je 5. tuženik raspolagao sa suvlasničkim dijelom tužiteljice od ½, slijedom čega odlučuje kao u izreci pod točkom III. i IV. pobijane presude.

 

9. Međutim, takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti i osnovano tuženici ističu da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da nije sporna činjenica da je tužiteljica osobno napisala i potpisala izjavu od 18. siječnja 2012. u kojoj navodi da predmetni stan kojeg je kupila uz supruga 5. tuženika „odlučila predati na sina G. i kćer G.“, odnosno da se „suprug S. zauzme da bude stan prenesen na djecu, na koga oni žele, ali da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka koje je prihvatio kao vjerodostojne i zaključka vještaka, utvrđeno da je tužiteljica zbog aktualizacije duševne bolesti na dan pisanja predmetne izjave od 18. siječnja 2012. bila nesposobna za rasuđivanje odnosno da nije bila slobodna oblikovati svoju volju, tako da je predmetna izjava ništetna i zbog toga ne proizvodi pravne učinke.

 

11. Osnovano žalitelj ističe da takva utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlaze jasno i decidirano iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, iz nalaza i mišljenja dr. S. T. proizlazi da nakon što je proučio medicinsku dokumentaciju da je utvrdio da tužiteljica boluje od paranoidne shizofrenije, ali sama dijagnoza duševne bolesti nije dostatna da bi se mogla donijeti odluka o njezinoj nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme potpisivanja izjave od 18. siječnja 2012. te teoretski gledano, osoba oboljela od paranoidne shizofrenije nije sposobna za rasuđivanje kada se nalazi u fazi akutizacije bolesti, a u konkretnom slučaju posljednji podaci u zdravstvenom kartonu tužiteljice postoje za 2009. g. (prije davanja izjave od 18. siječnja 2012.),  dok je posljednja kontrola bila 8. ožujka 2011. kada je tužiteljica bila u remisiji bolesti, slijedom čega zaključuje da se sa većim stupnjem sigurnosti ne može očitovati da bi tužiteljica 18. siječnja 2012. bila nesposobna za rasuđivanje. Isto tako, na ročištu 18. veljače 2020., vještak je vezano za psihijatrijske kontrole tužiteljice ponovio da je na posljednjoj kontroli koja postoji u sudskom spisu bila 08.03.2011., kada je u nalazu psihijatra navedeno da se tužiteljica nalazi u remisiji bolesti što znači da je tužiteljičino psihičko stanje 08.3.2011. bilo takovo da je ista bila sposobna za rasuđivanje. Pri tome je naglasio da sama činjenica da tužiteljica boluje od prave i trajne duševne bolesti paranoidne shizofrenije nije ujedno i pokazatelj da je ona stalno nesposobna za rasuđivanje te smatra da bi za decidirano mišljenje trebao imati mišljenje nekog od medicinskih djelatnika što bi mogao biti i liječnik primarne zdravstvene zaštite koji je bio u kontaktu sa tužiteljicom 18.01.2012., ili nekoliko dana prije ili poslije, dok eventualno uzimanje podataka od bliskih članova obitelji bilo bi u nadležnosti suda koji će tada i procijeniti vjerodostojnost takvih izjava.

12. Međutim, prvostupanjski sud nekritički prihvaća prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka koji su u bliskim odnosima sa tužiteljicom i 5. tuženikom, obrazlažući da je vještak sugerirao da bi se korisni podaci o ponašanju tužiteljice mogli pribaviti i od bliskih članova obitelji, što je u proturječnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, čime je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjski sud donio zaključak suprotno stanju spisa, da bi nakon toga, izveo dokaze saslušanjem D. V., koja se svakodnevno družila sa kćeri od tužiteljice, D. G. koja je u bila u dobrim odnosima sa tužiteljicom, zatim svjedokinje G. K. R., kćeri tužiteljice, svjedoka B. D., dugogodišnjeg prijatelja tužiteljice i 5. tuženika, svjedokinju Š. G., koja je radila kod tužiteljice i bila u jako dobrim odnosima sa tužiteljicom, te 5. tuženika i 6. tuženika – sina tužiteljice kao i liječnika dr. M. H., koji je iskazao da prije svibnja 2012. nije pregledavao tužiteljicu te da je moguće da je bilo pogoršanja, ali on o tome nema saznanja.

13. Slijedom navedenog, kako iz stanja spisa jasno proizlazi da su navedeni svjedoci bliski sa tužiteljicom te u prijateljskim i obiteljskim vezama sa tužiteljicom i 5. tuženikom, a samim time zainteresirani za ishod spora, to je prvostupanjski sud nekritički i neargumentirano prihvatio takve iskaze kao vjerodostojne, a na temelju kojih iskaza svjedoka je vještak dao dopunski nalaz i mišljenje u kojem onda zaključuje da analizirajući izjave svjedoka, sa velikim stupnjem sigurnosti može tvrditi da je tužitelja 18. siječnja 2012. bila nesposobna za rasuđivanje te nije bila sposobna oblikovati svoju volju.

14. Činjenica sposobnosti tužiteljice za rasuđivanje u vrijeme davanja izjave od 18. siječnja 2012. odlučna je činjenica o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i postojanje te činjenice sud treba utvrditi sa sigurnošću, a ne do stupnja vjerojatnosti. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 949/2016-2 od 26. listopada 2016.). Stoga su osnovani žalbeni navodi 1.-4. tuženika, da ova odlučna činjenica na temelju izvedenih dokaza, nije utvrđena sa sigurnošću jer je na okolnost sposobnosti rasuđivanja tužiteljice u vrijeme davanja izjave izveden dokaz medicinskim vještačenjem iz kojeg je najprije utvrđeno da se sa većim stupnjem sigurnosti ne može očitovati da bi tužiteljica 18. siječnja 2012. bila nesposobna za rasuđivanje, da bi vještak nakon saslušanja i analiziranja svjedoka bliskih tužiteljici zaključio da sa velikim stupnjem  može tvrditi da je tužiteljica 18. siječnja 2012. bila nesposobna za rasuđivanje te nije bila sposobna oblikovati svoju volju, a slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku pisanja izjave od 18. siječnja 2012. te prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz navedenih dokaza, a pogotovo priležeće medicinske dokumentacije (u konkretnom slučaju posljednji podaci u zdravstvenom kartonu tužiteljice postoje za 2009. g. dok je posljednja kontrola bila 8. ožujka 2011. kada je tužiteljica bila u remisiji bolesti), doista za sada nije moguće izvesti zaključak da je tužiteljica u vrijeme davanja izjave bila nesposobna za rasuđivanje odnosno da nije bila sposobna oblikovati svoju volju.

16. Pri tome, valja napomenuti da se nesposobnost za rasuđivanje utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka koji svoje mišljenje daju na temelju medicinske dokumentacije, a ne analizirajući iskaze svjedoka jer je za utvrđenje te činjenice potrebno stručno znanje iz medicinske struke, kojim svjedoci ne raspolažu u dovoljnoj mjeri. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-847/2010-2 od 5. siječnja 2011.).

17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjska presuda za sada ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

 

18. Pri tome, valja reći da pravni učinak rješenja ove pravne stvari, dakle, presude na poništenje navedenog ugovora o darovanju kao i utvrđenje da predmetna nekretnina i navedene pokretnine predstavljaju bračnu stečevinu između tužiteljice i 5. tuženika  svakog u 1/2 dijela, izravno se reflektira i na imovinska prava 5. i 6. tuženika, koji su jedinstveni suparničari jer se zbog pravne prirode spornog odnosa, spor u kojemu sudjeluju može riješiti samo na jednak način prema svima (čl. 201. ZPP), slijedom čega je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na sve tuženike.

 

19. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem na način da će dati valjane i obrazložene razloge o navedenim odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva uvažavajući izražena shvaćanja ovog suda te će ponovno nakon utvrđenja svih relevantnih okolnosti i ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza odlučiti o zahtjevu tužiteljice pri čemu će raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih prigovora tuženika.

 

22. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

 

             Predsjednica vijeća:

      Vlatka Fresl Tomašević, v.r.