1

Poslovni broj: 31 Gž-1053/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1053/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. Č. iz U., sa boravištem u V., OIB …, zastupane po punomoćnici B. T., odvjetnici iz V. i drugotužiteljice M. G. iz R., OIB …, protiv tužene bolnice P., OIB …, P., zastupane po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama prvo i drugotužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-70/2022-58 od 22. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2023. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Djelomično se uvažava žalba drugotužiteljice M. G. kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-70/2022-58 od 22. prosinca 2022. godine pod točkom III izreke u dijelu gdje je naloženo drugotužiteljici M. G. da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 414,76 eura[1]/3.125 kn i sudi:

 

              Odbija se tuženik s daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u odnosu na drugotužiteljicu M. G. u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kn.

 

II              Djelomično se odbija žalba drugotužiteljice M. G. kao neosnovana i u preostalom dijelu pod točkom III izreke potvrđuje se navedena presuda.

 

III              Ukida se navedena presuda pod točkom I i II izreke u odnosu na prvotužiteljicu M. Č. i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev prvo i drugo tužiteljica koji glasi:

"Obvezuje se tužena bolnica u P. OIB: … MB: … isplatiti tužiteljicama M. Č. iz U., sa boravištem u V., OIB … i M. G. iz R., OIB … na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 220.000,00 kn / 29.199,01 EUR, te na ime materijalne štete iznos od 17.530,72 kn / 2.326,72 EUR ili sveukupno iznos od 237.530,72 kn / 31.525,74 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora  25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, te tužiteljici M. Č. OIB: … iz U., sa prebivalištem u V., na ime naknade štete i to na ime nematerijalne štete (povrede prava osobnosti) iznos od 220.000,00 kn / 29.199,01 EUR, te na ime nematerijalne štete iznos od 17.530,72 kn / 2.326,72 EUR ili sveukupno iznos od 237.530,72 kn / 31.525,74 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. svibnja 2015. godine po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena.

Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka skupa za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/01, 125/11, 78/15) primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici M. Č. da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn / 3.110,70 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici M. G. da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn / 1.036,90 EUR, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude pod točkom III izreke žali se drugotužiteljica, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga odluke ovog suda.

 

3. Protiv ove presude pod točkom I i II izreke žali se prvotužiteljica M. Č. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

4. Žalba drugotužiteljice je djelomično osnovana a prvotužiteljice osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud navodi da među parničnim strankama nije sporno:

- da je pok. mlt. J. G.1 boravio na liječenju kod tužitelj u razdoblju od 20. lipnja 2013. – 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. J. G.1 bio alergičan na hranu, ranije i na lijek panadon,

- da je za boravka na liječenju kod tužene primao lijek Ketocef,

- da se kod pok. mlt. J. G.1 na dan otpusta 2. srpnja 2013. pojavio osip koji se nakon ordinirane terapije, prije otpusta povukao,

- da taj osip nije naveden u otpusnom pismu od 2. srpnja 2013.,

- da je pok. mlt. J. G.1 ponovno zaprimljen kod tužene 15. srpnja 2013.,

- da mu je dana 15. srpnja 2013. ordiniran lijek Ketocef,

- da mu je kod početnog davanja lijeka pozlilo, da je uslijedila reanimacija, unatoč kojoj je došlo do smrtnog ishoda te je mlt. mlt. J. G.1 preminuo,

- da je pok. mlt. J. G.1, sin tužiteljice M. Č. i polubrat M. G., kćerke pok. J. G.2, oca pok. mlt. J. G.1

 

6. Tužitelji u tužbi navode da je u razdoblju od 22. lipnja do 02. srpnja 2013. kod pok. J. G.1 ustanovljena reakcija i alergija na lijek «Ketocef» koja činjenica da je konstatirana u medicinskoj dokumentaciji i da je upravo uslijed reakcije i alergije na navedeni lijek dana 02. srpnja 2013. godine pok. mlt. J. G.1 urgentno reanimiran, te mu je tada tako spašen život. Međutim, na temelju provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je u razdoblju od 22. lipnja do 02. srpnja 2013. kod pok. J. G.1 ustanovljena reakcija na lijek ketocef kao ni da bi isti bio reanimiran dana 2. srpnja 2013. Obzirom da u postupku nije utvrđeno da je u razdoblju od 22. lipnja do 02. srpnja 2013. kod pok. J. G.1 utvrđena alergijska reakcija na lijek ketocef, nije dokazano i da je učinjen propust u vođenju medicinske dokumentacije kako to tužitelji tvrde nenavođenje alergijske reakcije na Ketocef u otpusnom pismu, a što da je za posljedicu imalo ponovno davanje lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt pacijenta.

 

7. Sud navodi da u ovome postupku, na temelju provedenog dokaznog postupka, bez provođenja medicinskog vještačenja, nije bilo moguće utvrditi da li je alergijska reakcija kod pok. J. G.1 dana 02. srpnja 2013. u uzročnoj vezi sa lijekom Ketocefom ili hranom za koju je evidentirano da je alergičan, također nije bilo moguće utvrditi i propust u vođenju medicinske dokumentacije, kao niti da li je smrt pok. J. G.1 nastupila kao posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, a od utvrđenja navedenih činjenica, odnosno utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze između štete i štetne radnje ovisi odgovornost tužene za štetu.

 

8. U odnosu na prvotužiteljicu, a na što ona i ukazuje u žalbi, prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

9. Naime, tužitelj se je u tužbi pozva, a na okolnost dokazivanja svojih tvrdnji, a i dostavio fakultetsko mišljenje iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-448/13 te preslikao dio tog spisa u dijelu koji se odnosi na provedene radnje ispitivanja svjedoka i osumnjičenih osoba kao i provedeno osnovno vještačenje glede uzroka smrti pokojnog J. G.1 kao i dvije dopune tog nalaza a što je sve označeno kao fakultetsko mišljenje obzirom da je vještačenje provedeno od fakulteta Sveučilišta u Z.

 

10. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda izražen u točki 19. njegovog obrazloženja a u kojem navodi da se to fakultetsko mišljenje nije koristilo kao dokaz obzirom da se je tužena tome protivila i da nalaz nije sačinjen u ovom postupku već za potrebe istrage u kojoj tužena nije sudjelovala.

 

11. Ovaj sud ukazuje na pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. godine u kojem je izraženo shvaćanje da se nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, ne može odreći značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti ali istu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, pa tim više kada je tužitelj dostavio fakultetski nalaz i mišljenje uz tužbu a prvostupanjski sud i priklopio spis Općinskog državnog odvjetništva u kojem je sadržano to fakultetsko mišljenje kao i njegove dopune nije bilo razloga da prvostupanjski sud ne cijeni takvo fakultetsko mišljenje kao dokazno sredstvo koje je pri tome dato u sudskom, iako kaznenom postupku.

 

12. Iz tog razloga stranke se nisu trebale usuglasiti niti dati svoj pristanak da bi sud mogao ocijeniti to fakultetsko mišljenje kao dokaz koji je jedna od stranaka predložila radi dokazivanja osnovanosti svojih tvrdnji o postojanju činjenica koje joj idu u prilog pri čemu tuženiku na taj način ne bi bilo uskraćeno pravo na raspravljanje jer se je u tijeku postupka mogao očitovati na tako po tužitelju predloženi dokaz.

 

13. Stoga, a kada sud svoju odluku temelji isključivo na iskazima svjedoka – medicinskog osoblja koje je sudjelovalo u liječenju pokojnog J. G.1 ne ocjenjujući pritom fakultetski nalaz i mišljenje, time je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

14. Pritom, a što se samo uzgred napominje, tužitelji su i uplatili predujam za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 12.000,00 kn, no, a međutim obzirom da je fakultet u R. tražio za troškove vještačenje iznos od 27.500,00 kn, a kako to proizlazi iz stanja spisa, tužitelji su odustali od takvog vještačenja iz razloga što nisu imali dovoljno financijskih sredstava, te su se u prilog svojih tvrdnji o postojanju činjenice koje im idu u prilog pozvali upravo na fakultetski nalaz i mišljenje.

 

15. Iz tog fakultetskog mišljenja bi proizlazilo da je smrt J. G.1 nastupila radi alergijske reakcije na antibiotik Ketocef koji je on dobivao u prethodnoj hospitalizaciji u razdoblju od 22. lipnja do 1. srpnja 2013. godine što je dovelo do alergijske reakcije oko dva tjedna prije smrti pri čemu su vještaci  takav zaključak izveli iz razloga što je anafilaktički šok se pojavio u trenutku davanja spomenutog lijeka.

 

16. Vještaci su naveli da tako snažna reakcija – anafilaktički šok, nije učestala manifestacija alergije na lijek ili hranu, reakcije su obično blaže i sporijeg tijeka, no da se i tako snažne alergijske reakcije mogu vidjeti i u bolesnika koji su lijek koji je izazvao anafilaktički šok primali ranije bez teškoća, a i dovesti do smrtnog ishoda.

 

17. Vještaci su nadalje istakli da, a tužitelji na tome i zasnivaju svoje tvrdnje o odgovornosti tuženika, da u medicinskoj dokumentaciji se spominje alergijska reakcija na Ketocef (temperaturna lista iz povijesti bolesti 582/13) koja je liječena kortikosteroidima, međutim, ta se alergijska reakcija ne navodi u otpusnom pismu a to nenavođenje predstavlja propust u vođenju medicinske dokumentacije obzirom da je taj propust imao za posljedicu davanje istog lijeka koji je izazvao anafilaktički šok i posljedično smrt J. G.1.

 

18. Međutim, vještaci su glede toga da li se je prilikom prve hospitalizacije radilo o alergijskoj reakciji na Ketocef i naveli da je J. G.1 već prethodno imao alergijske reakcije na hranu (jaja) tako da dolazi u obzir da ta pojava alergijske reakcije dana 2. srpnja 2013. godine upravo radi toga nije registrirana u medicinskoj dokumentaciji kao novo zdravstveno zbivanje nego je protumačeno kao nutritativna alergija, koja se je već prethodno viđala i bila je poznata s tim da je klinička slika bila dosta blaga i brzo se povukla tako da je pacijent otpušten kući četiri sata nakon pojave osipa i urtikarije, a iz čega se može zaključiti da osip i urtikariju u J. G.1 na dan 2. srpnja 2013. godine je mogla izazvati primjena hrane ili primjena lijeka Ketocef s tim, da sada, retrogradno taj ishod alergijske reakcije od 15. srpnja 2013. godine govori u prilog da je dana 2. srpnja 2013. godine osip vjerojatnije izazvao Ketocef a ne hrana (jaja).

 

19. Vještaci su također u svojoj drugoj dopuni svog mišljenja naveli da ukoliko postoji sumnja na alergije na neki lijek ili neku vrstu hrane onda treba procijeniti treba li detaljno odrediti o kakvoj se alergiji radi te čime je ona uzrokovana. Takav odgovor može biti teško doznati i ovisi o procjeni je li važnije odrediti točan uzrok alergije ili je dostatno izbjegavati neke vrste alergena, primjerice neku hranu ili lijekove. Naime, odgovori na testiranje na pojedine alergene mogu biti vrlo dvojbeni, a i sama sklonost razvoju alergijskih reakcija može u nekih pacijenata u daljnjem životu dovesti do razvoja novih alergija na nove vrste alergena. Svi danas dostupni testovi za ispitivanje preosjetljivosti na lijekove nisu u potpunosti informativni, za definitivan zaključak o alergiji na lijek nužno je provesti provokacijski test tim tijekom. Provokacijski testovi se rade i onda ukoliko su negativni svi dostupni testovi izvode se u mirnoj fazi, više tjedana nakon preispitivanja alergijske reakcije i u stanju bez akutne bolesti. Također, vještaci su rekli da ukoliko pacijent istovremeno dobiva hranu na koju je od ranije poznato da je alergičan i neki lijek, da se može postaviti pitanje na koju se tvar pojavila alergija te premda postoji određena vjerojatnost da je određena alergija u tom slučaju uzrokovana nekim novim alergenom (lijekom), za očekivati je da je ona ipak u najvećoj većini slučajeva uzrokovana od ranije poznatim alergenom iz hrane.

 

20. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovdje tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje što znači da u tom slučaju tuženik mora dokazati da je do štetnog događaja došlo bez njegove krivnje.

 

21. U načelu, liječnička greška bi se mogla odrediti kao postupanje suprotno (odnosno koje nije u skladu) s pravilima i metodama odnosno standardima rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim saznanjima, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi pri čemu pravni standard pravila i metode rada odnosno medicinski standard rada znači da postupke liječnika valja prosuđivati onako kako bi ih, u vrijeme kad je liječnik djelovao, prosudila medicinska struka a imajući pritom na umu sve okolnosti slučaja. Odlučujući o odgovornosti liječnika uvijek se mora imati na umu da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka.

 

22. Stoga u nastavku postupka je potrebno da prvostupanjski sud na temelju do sada izvedenih dokaza, ali i cijeneći i fakultetski nalaz i mišljenje utvrde da li je uopće smrt pokojnog J. G.1 nastupila kao posljedica alergijske reakcije na lijek Ketocef, da li je alergijska reakcija kod pok. J. G.1 dana 2. srpnja 2013. godine u uzročnoj vezi s lijekom Ketocefom ili hranom za koju je evidentirano da je alergičan, da li su ordinirajući liječnici postupili po pravilima struke radi spoznaje što je bio uzrok alergijske reakcije na dan 2. srpnja 2013. godine te ovisno o tom utvrđenju da li je onda postojala i obveza to navesti u medicinskoj dokumentaciji – otpusnom pismu kao upozorenje na takvu alergijsku reakciju ukoliko ona dolazi od lijeka Ketocefa obzirom da, barem za sada, a prema fakultetskom mišljenju, alergijska reakcija na taj lijek je bila uzrok smrti.

 

23. Iz gore navedenih razloga a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na prvotužiteljicu.

 

24. Drugotužiteljica osporava presudu samo u dijelu koji se odnosi na točku III izreke gdje joj je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

25. Iz stanja spisa da je prvotni tužitelj J. G.1 preminuo te je pravomoćnim rješenjem u odnosu na nju nastavljen postupak pri čemu ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) kojim je propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećenik (prvotni tužitelj J. G.1) podnio pisani zahtjev ili tužbu.

 

26. Iz stanja spisa proizlazi da je ovdje drugotužiteljica kćer pok. J. G.2, da joj je pokojni J. G.1 polubrat, obzirom da je rođen u izvanbračnoj zajednici između njenog oca i ovdje prvotužiteljice M. Č. kao što iz priležećeg rješenja ostavinskog suda od 2. ožujka 2020. godine (list 113) proizlazi da iza pokojnog J. G.1 se neće provoditi ostavinska rasprava obzirom da isti u času smrti nije imao nikakve nekretnine koje bi glasile na njegovo ime, kao što iz stanja spisa proizlazi da je isti sud dana 22. ožujka 2021. godine riješio da ostavini iza pokojnog J. G.1 pripada pravo potraživanja s osnove naknade štete u ovom sporu te se njegovim nasljednicima proglašavaju ovdje prvo i drugotužiteljica s tim da je drugotužiteljica tvrdila i dokumentirala da je podnijela žalbu protiv tog rješenja ali spisu ne prileži sudska odluka o toj žalbi.

 

27. U ovoj konkretnoj situaciji nije razumno obvezivati drugotužiteljicu kao univerzalnog sukcesora iza pokojnog J. G.1 iza kojeg nije ostala nikakva ostavina da naknadi tuženiku trošak zastupanja tuženika nastao za radnje do smrti prednika drugotužiteljice, već je drugotužiteljica dužna naknaditi samo trošak pristupa punomoćnika tuženika na jedno ročište kada je nastupila u procesnu poziciju svoga prednika pa je stoga temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) valjalo ju je obvezati samo na plaćanje iznosa od 250 bodova što s vrijednošću boda od 15,00 kn čini 3.750,00 kn a kad se tome doda PDV od 937,50 kn to čini 4.687,50 kn/622,14 eura pa je stoga valjalo samo djelomično prihvatiti žalbu drugotužiteljice te preinačiti točku III izreke u dijelu u kojem je ona obvezana na platež daljnjeg iznosa od 414,76 eura/3.125,00 kn pa je stoga temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u presudi.

             

U Zagrebu, 13. lipnja 2023. godine

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.