Poslovni broj: 17 Gž-556/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-556/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice E. V. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. Z., odvjetniku u P., protiv protustranke A. S. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. L., odvjetniku u R., radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice i žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj R1-255/2022-68 od 10. listopada 2022., dana 13. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Uvažavaju se žalba predlagateljice i žalba protustranke, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj R1-255/2022-68 od 10. listopada 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja određeno je da će se razvrgnuće suvlasništva nekretnina kčbr. 3130/Z koliba, kčbr. 5824, pašnjak i kčbr. 5829 pašnjak sve upisane u zk. ul. 4248 k.o. R., na koje predlagateljica dolazi upisana u 2/3 dijela, a protustranka A. S. u 1/3 dijela, provesti sudskom prodajom na javnoj dražbi (civilno razvrgnuće) s time da se postignuti iznos podijeli razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima (točka I. izreke). Protustranci je naloženo i da predlagateljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.064,80 kuna / 406,77 eura[1] (točka II izreke).

 

2.     Protiv rješenja žalbu je podnijela predlagateljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Žalbu protiv rješenja podnijela je i protustranka također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno, da se pobijano rješenje preinači.

 

4.     Žalbe su osnovane.

 

5.     Predmet postupka je zahtjev predlagateljice za razvrgnućem suvlasništva na nekretninama kčbr. 3130/Z koliba, kčbr. 5824, pašnjak i kčbr. 5829 pašnjak sve upisane u zk. ul. br. 4248 k.o. R.

 

6.     Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odlučio je primjenom odredbe 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) da će se razvrgnuće provesti sudskom prodajom na javnoj dražbi (civilno razvrgnuće). U obrazloženju pobijanog rješenja (točka 20. istog) sud prvog stupnja navodi da temelje odluke nalazi u činjenici da niti jedna od stranaka ne odustaje od želje da dobije dio stambenog objekta koji se kao stambena građevine ne može geometrijski podijeliti, te da okolnost vrijednosti stambene građevine spram poljoprivrednog zemljišta ne opravdava primjenu razvrgnuća podijele pojedine stvari kakvu omogućuje odredba čl. 52. ZVDSP.

 

7.     Odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, da je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.

 

              Stavkom 2. istog članka propisano je da će sud, ako nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1., djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, dok je stavkom 4. određeno da će sud, ako dioba iz stavka 2. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

8.     Dakle, temeljna pretpostavka iz čl. 50. st. 4. ZVDSP da sud u sudskom postupku odredi civilno razvrgnuće je da geometrijska dioba nije moguća, a da se njome znatno ne umanji vrijednost nekretnina. Slijedom toga, odlučna činjenica u postupku za određivanje civilnog razvrgnuća je utvrđenje da li je moguća geometrijska dioba nekretnina koje su predmet razvrgnuća, što se prije svega utvrđuje vještačenjem s obzirom da se radi o utvrđivanju činjenice za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

 

9.     Sud prvog stupnja međutim, ne navodi jasno iz kojeg to točno nalaz i mišljenja vještaka proizlazi da geometrijska dioba nije moguća, a da se njome ne umanji vrijednost nekretnina. Prvostupanjski sud tako navodi da niti jedna od stranaka ne odustaje od želje da dobije dio stambenog objekta, te (u točki 18. obrazloženja) da je smisao postupka razvrgnuća da sud odredi sadržaj i način diobe u cilju samostalnih gospodarskih cjelina kojima će sudionici biti zadovolji. Međutim, da li će pojedina stranaka biti zadovoljna ili nezadovoljna sudskom odlukom o razvrgnuću uopće nije pravno relevantna činjenica u postupku, te ne može u konkretnom slučaju opravdavati odluku u civilnom razvrgnuću.

 

10. Odluku o razvrgnuću donosi sud na temelju zakona i ostalih propisa, pa zadovoljstvo stranaka odlukom kakvu će donijeti sud ne može biti od bilo kakvog utjecaja. Upravo suprotno, postupak sudskog razvrgnuća suvlasništva u načelu se pokreće kada suvlasnici sami ne mogu postići sporazum o razvrgnuću iz čl. 50. st. 1. ZVDSP, pa je realna vjerojatnost da sudskom odlukom o razvrgnuću barem jedna, ako ne i obje stranke, budu nezadovoljne. Sud u izvanparničnom postupku nije vezan prijedlozima stranaka, već u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a kako je to uostalom i propisano odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP. To znači ne samo da sud ne mora donijeti odluku prihvaćajući bilo koji prijedloga stranaka, već da odluku o razvrgnuću može donijeti i mimo prijedloga poštujući pritom stroge zakonske odredbe.

 

11. U konkretnom slučaju, obje stranke su predložile na koji način predlažu da se geometrijski podijele nekretnine koje su predmet razvrgnuća, te se njihovi prijedlozi logično i razlikuju jer da su o načinu provedbe geometrijske diobe suglasni tada vjerojatno i sam sudski postupak ne bi bio potreban. Imajući u vidu navedeno, sud je bio dužan utvrditi da li geometrijska dioba kako je predlaže svaka od pojedinih stranaka moguća. Ako je geometrijska dioba kako je predlaže pojedina stranka moguća, tada je sud prvog stupnja dužan utvrditi da i se takvom geometrijskom diobom osigurava da svakoj stranci pripadne fizički dio nekretnine koji po vrijednosti; (a ne po površini) odgovara njezinom suvlasničkom dijelu, te da li se takvom geometrijskom diobom znatno umanjuje vrijednost nekretnina kako to propisuje odredba čl. 50. st. 4. ZVDSP. Ako niti jedan od prijedloga stranaka nije moguć, tada je sud dužan od vještaka zatražiti izjašnjenje postoji li neka druga mogućnost, a koja nije predložena od samih stranaka za geometrijsku diobu nekretninu, koja će biti moguća i dopuštena i kojom će se osigurati da svakoj stranci pripadne realni dio nekretnine koji će odgovarati vrijednosti njihovim suvlasničkih udjela pri čemu mora biti ispunjen i uvjet  iz čl. 50. st. 4. ZVDSP da se takvom geometrijskom diobom znatnije ne umanji vrijednost nekretnina.

 

12. Dakle, u postupku razvrgnuća sud ne samo da nije dužan prihvatiti prijedloge stranaka koji uostalom ponekad i nisu mogući i dopušteni, već ima ovlaštenje da svojom odlukom odredi geometrijsku diobu nekretnina kakvu nije predložila bilo koja od stranaka. Uvjet je naravno da budu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. ZVDSP odnosno da takva geometrijska dioba bude moguća i dopuštena, da vrijednost fizičkog dijela nekretnine koji će pripasti svakoj od stranaka odgovara vrijednosti njihovog suvlasničkog udjela, te da se time znatno ne umanjuje vrijednost nekretnina. Naravno, postoji realna mogućnost da takav, od suda nametnuti način geometrijske diobe izazove nezadovoljstvo obiju stranaka, ali sud je dužan suditi sukladno zakonu, a ne po željama i zadovoljstvu bilo koje od stranaka.

 

13. Ne može se prihvatiti niti pravno shvaćanje suda prvog stupnja (točka 18. obrazloženja) da je za provedbu razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva potrebna suglasnost svih suvlasnika. Naime, sud je ovlašten razvrgnuti suvlasničku zajednicu nekretnina uspostavom etažnog vlasništva u postupku sudske diobe bez suglasnosti svih suvlasnika, te nepostojanje sporazuma suvlasnika o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina nije zapreka da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne uspostavom etažnog vlasništva (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1553/2013-2 od 8. siječnja 2014., Izbor odluka 2/2014-6, Rev-3354/2019 od 25. veljače 2020. Izbor 1-2/2019-4, Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009., Rev x-680/10-2 od 9. rujna 2010 i Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014.). Dakle, suprotno stavu suda prvog stupnja, sud je u postupku sudskog razvrgnuća ovlašten razvrgnuti suvlasništvo uspostavom etažnog vlasništva i ako se takvom načinu razvrgnuća jedan s od suvlasnika i protivi.

 

14. U konkretnom slučaju dakle, utvrđenje suda prvog stupnja da geometrijska dioba nije moguća proturječno je sa nalazom i mišljenjem vještaka, na što s pravom u žalbama ističu i predlagateljica i protustranka. Naime, niti iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, a niti iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, ne proizlazi da geometrijska dioba nije moguća. Uslijed navedenog, razlozi koje sud prvog stupnja navodi u obrazloženju pobijanog rješenja proturječni su sa dokazima koji su izvedeni tijekom postupka čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbe predlagateljice i protustranke, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

16. S obzirom da obveza naknade troškova postupka ovisi o konačnoj odluci, to je ukinuta i odluka o troškovima izvanparničnog postupka.

 

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovom rješenjem, te će ponovno utvrditi da li je geometrijska dioba nekretnina moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnina za što će navesti jasne i razumljive razloge koji će se temeljiti na dokazima izvedenim tijekom postupka. Pritom će sud prvog stupnja imati u vidu i da razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva može odrediti i ako se takvom načinu razvrgnuća jedan od suvlasnika i protivi, a razmotrit će i primjenu odredbe čl. 52. ZVDSP.

 

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 13. lipnja 2023.

                         Sudac:

                Robert Jambor, v.r.