Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

                            Poslovni broj 27 R-365/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 27 R-365/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz Š., OIB: , zastupane po punomoćniku H. S., odvjetniku u Š., protiv tuženice G. A. V., Š., OIB: , zastupane po punomoćniku Z. P.-P., odvjetniku u Š., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-113/2022-68 od 26. siječnja 2023., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-113/2022-68 od 26. siječnja 2023. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica kod tuženice zaposlena na radnom mjestu profesorice talijanskog jezika u punom radnom vremenu u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od dana 8. rujna 2018. te za naknadu parničnog troška u iznosu od 756,52 eura[1]/5.700,00 kn.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 398,17/3.000,00 kn, u roku od 15 dana.

             

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica: A. V. iz Š., OIB: , kod tuženice: G. A. V., Š., OIB: , zaposlena na radnom mjestu profesorice talijanskog jezika u punom radnom vremenu u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od dana 8. rujna 2018.g.

 

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.700,00 kn / 756,52 Eura, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv presude žali se tuženica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s tuženicom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto profesorice talijanskog jezika u punom radnom vremenu i to s danom 8. rujna 2018., uz obrazloženje da je kod tuženice radila na tom radnom mjestu dulje od tri godine temeljem ugovora o radu sklapanih na određeno vrijeme, bez prekida rada (čl. 12. st. 7. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR-a/).

 

6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Tijekom postupka sud je ispitao sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje spora, ali je iz činjenica, koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio presudu te posljedično takvom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

 

8. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev temeljem utvrđenja da između Ugovora o radu na određeno vrijeme, koje su parnične stranke međusobno zaključivale u razdoblju od 7. rujna 2015. do 2. studenoga 2018., nije postojao prekid u trajanju dužem od dva mjeseca u smislu odredbe čl. 12. st. 6. ZR-a te da je stoga ostvaren kontinuitet trogodišnjeg neprekinutog trajanja radnog odnosa u smislu tog zakonskog propisa, radi čega se ima smatrati da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (čl. 12. st. 7. ZR-a).

 

9. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

 

10. Točno je da je odredbom čl. 12. ZR-a propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (stavak 1.); da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. tog Zakona mora navesti (stavak 2.); da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (stavak 3.); da se ograničenja iz stavaka 2. i 3. tog članka ne odnose na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme (stavak 4.); da se svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme (stavak 5.); da se prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. tog članka (stavak 6.) te ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 7.).

 

11. Međutim, prilikom donošenja odluke sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj: 126/12, 94/13, 152/14, 7/17 i 68/18) u odnosu na ZR predstavlja specijalni propis te da se isti ima primijeniti kod donošenja odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu.

 

12. Odredom čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano je da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja (stavak 1.); da se natječaj objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama zavoda te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana (stavak 2.); da se u natječaju navode i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi (stavak 3.); da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. tog Zakona za zasnivanje radnog odnosa (stavak 4.); da se potreba i prestanak potrebe za radnikom prijavljuje uredu državne uprave, odnosno uredu i zavodu (stavak 5.); da ured državne uprave odnosno Gradski ured vodi evidenciju o radnicima za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena te im u skladu s njihovom kvalifikacijom predlaže zasnivanje radnog odnosa sa školskim ustanovama koje su prijavile odgovarajuću potrebu (stavak 6.); da se radnik koji je upisan u evidenciju iz stavka 6. ovog članka briše iz evidencije ako zasnuje ili odbije zasnovati radni odnos u skladu s odredbom stavka 6. ovog članka najkasnije istekom otkaznog roka (stavak 7.); da školska ustanova može popuniti radno mjesto na način propisan odredbom stavka 1. ovog članka tek nakon što ju je ured državne uprave, odnosno Gradski ured iz stavka 5. ovog članka obavijestio da u evidenciji nema odgovarajuće osobe, odnosno nakon što se školska ustanova istom tijelu pisano očitovala o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba (stavak 8.); da Ured državne uprave, odnosno Gradski ured poslove iz stavka 6., 7. i 8. ovog članka, obavlja na način i u suradnji s tijelom predviđenim kolektivnim ugovorom (stavak 9.); da iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja:

– na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana,

– s osobom kojoj je ugovor o radu na neodređeno vrijeme otkazan zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i koja se nalazi u evidenciji ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda,

– do punog radnog vremena, s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme,

– na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja,

– s osobom koja se zapošljava na radnom mjestu vjeroučitelja (stavak 10.); da ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 105. Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenoga natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete (stavak 11.).

 

13. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme, priležeće sudskom spisu, koje su stranke sklapale počevši od 7. rujna 2015., proizlazi da su isti sklapani temeljem odredbe čl. 107. st. 10. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno na način da niti jedan od Ugovora nije bio sklopljen na razdoblje dulje od 60 dana, s time da u konkretnoj pravnoj situaciji ne može doći do primjene odredbe čl. 12. ZR-a, odnosno stavka 7. tog članka, kojim su propisani preduvjeti za zakonsku presumpciju sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, budući da odredba čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje uvjete pod kojima se zasniva radni odnos u školskoj ustanovi, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

 

14. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i usvojiti zahtjev tuženika za njegovu naknadu, a odbiti taj zahtjev tužiteljice (čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT/), tako da je tuženiku priznata jednokratna nagrada za čitav prvostupanjski postupak u visini od 398,17 eura/3.000,00 kn (Tbr. 7/2, 42. i. 50. OT).

 

15. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                            Slavica Garac, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu