Poslovni broj: 26 Gž Zk-217/2023-2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-217/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja B. D., OIB: ..., iz M., radi upisa etažnog vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj Z-13741/2021-9 od 4. travnja 2022., dana 13. lipnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj Z-13741/2021-9 od 4. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor i potvrđeno je rješenje istoga suda broj Z-12224/2021 od 19. studenog 2021., dok je pod toč. II. izreke naloženo brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga po pravomoćnosti rješenja.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj ,navodeći da žalbu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba Zakona o zemljišnim knjigama, dok sadržajno rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje, dopustiti zahtijevani upis i odrediti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem broj Z-12224/2021 od 19. studenog 2021. odbijen prijedlog za upis etažnog vlasništva u zk. ul. 1803 k.o. M., te da je predlagatelj podnio prigovor u kojem se poziva na elaborat o etažiranju, izjave o ispravnosti etažiranja I. D. i M. U., te na ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između M. U. i I. D., kao i da je predlagatelj podnio dopune prigovora od 22. prosinca 2021., 24. prosinca 2021., 3. veljače 2022. i 30. ožujka 2022. koje su dostavljene po proteku roka za izjavljivanje prigovora pa ih sud nije razmatrao. Ocjenu neosnovanosti prigovora sud je utemeljio na utvrđenju da predlagatelj uz prijedlog nije priložio suglasno očitovanje volje svih suvlasnika, slijedom čega izvodi zaključak da je zemljišnoknjižni referent pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 43. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je odbio prijedlog za upis etažnog vlasništva.

5. U žalbi predlagatelj navodi da je zemljišnoknjižni referent bio dužan primijeniti čl. 188. st. 7. Zakona o zemljišnim knjigama (ispravno čl. 118. st. 7.) i pozvati predlagatelja da dostavi dodatne isprave jer je iz stanja zemljišne knjige evidentno da je suvlasnica I. D. u razdoblju između izrade elaborata o etažiranju i podnošenja prijedloga zemljišnoknjižnom sudu otuđila svoj suvlasnički dio, pa je radi toga sud trebao primijeniti čl. 143. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama i uvažiti činjenicu da je predlagatelj uz prigovor dostavio izjavu novog suvlasnika M. U. kojim je isti suglasan s elaboratom etažiranja, obzirom je suprotna odluka odraz pretjeranog formalizma. Zaključno osporava i primjenu materijalnog prava navodeći da nije jasno kako čl. 43. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., u daljnjem tekstu: ZZK), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, time da predlagatelj niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda.

7. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog predlagatelja ocijenio neosnovanim, odnosno pravilno je pobijanim rješenjem zaključio da je prigovor predlagatelja neosnovan.

8. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisuje u čl. 71. st. 1. da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, dok čl. 73. ZV-a propisuje da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine (st. 1.), te da se vlasništvo posebnoga dijela ne može uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika (st. 5.). Nadalje, odredbom čl. 73. ZV-a uređen je način utvrđivanja odgovarajućeg dijela i korisne vrijednosti nekretnine, pa tako st. 3. propisuje da ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci. Isto tako čl. 75. ZV-a propisuje da vlasnik zemljišta sa zgradom, odnosno nositelj prava građenja sa zgradom može svojim očitovanjem volje učinjenim zemljišnoknjižnom sudu podijeliti svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi (st.1.); dioba prava vlasništva na suvlasničke dijelove proizvodi pravni učinak upisom u zemljišnu knjigu; da bi bilo uspostavljeno i pravo vlasništva na posebnim dijelovima zgrade u korist suvlasničkoga dijela nastaloga tom diobom, trebaju se ispuniti i pretpostavke pod kojima je moguća uspostava prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, s time da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajuća izjava vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja (st. 2.).

9. Obzirom na navedenu materijalno pravnu regulativu pravilno je stajalište zemljišnoknjižnog suda da je predlagatelj bio dužan uz prijedlog priložiti suglasno očitovanje volje svih suvlasnika za uspostavu etažnog vlasništva.

10. U trenutku podnošenja prijedloga zemljišnoknjižnom sudu, koji trenutak je mjerodavan za odlučivanje o dopustivosti upisa etažnog vlasništva u smislu čl. 116. ZZK-a, na nekretnini u zk.ul. 1803 k.o. M. kao suvlasnici su bili upisani predlagatelj i M. U. svaki u ½ dijela, a predlagatelj ne osporava da suglasno očitovanje volje suvlasnika uz prijedlog nije dostavljeno, obzirom navodi da je dostavljeno tek uz prigovor, pa je u izostanku istog zemljišnoknjižni sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtijevani upis.

11. Kako odredba čl. 118. st. 7. ZZK-a propisuje da sud može pozvati predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis, a da suglasno očitovanje volje suvlasnika predstavlja tabularnu ispravu suvlasnika, a ne neku od drugih isprava koje bi prijedlog činile nepotpunim i radi koje bi sud bio dužan postupiti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, to žalbeni navodi predlagatelja kojima smatra da ga je sud bio dužan pozvati da dostavi suglasno očitovanje volje, odnosno da je sud bio dužan uzeti u obzir ispravu (izjavu M. U.) koja je dostavljena uz prigovor nisu osnovani.  

12. Stoga je ovaj sud odbio žalbu predlagatelja i primjenom čl.149. st. 3. ZZK-a potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog suda.

U Varaždinu 13. lipnja 2023.