1

Poslovni broj: 4 Kžm-17/2023-4

Poslovni broj: 4 Kžm-17/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom postupku prema mlt. I. Š. J., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Km-4/2023-29 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba mlt. I. Š. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja prema mlt. I. Š. J. izrečena je odgojna mjera iz čl. 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje ZSM) upućivanja u odgojni zavod. Odgojna mjera je maloljetnici izrečena zbog počinjenja 2 kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2.              Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3.              Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetnica po branitelju F. J., odvjetniku, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a stvarno (samo) zbog odluke o izboru vrste odgojne mjere, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i maloljetnici izrekne blažu odgojnu mjeru.

4.              Odgovarajućom primjenom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i  80/22, dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povrede te odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti. Dakle, ne nalazi se da bi bile povrijeđene odredbe o ovlaštenom tijelu za donošenje pobijanog rješenja, da bi isto bilo donijeto povredom kaznenog zakona na štetu maloljetnice, niti da bi u sitome bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Navedeno se ističe, s obzirom na to da u žalbi maloljetnice niti brojčanom oznakom, a niti opisno nije obrazloženo postojanje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona.

7.              Maloljetnica se u žalbi dijelom žali zbog pogrešno, a dijelom nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na svoju ubrojivost u vrijeme počinjenja drugog kaznenog djela, no s obzirom da se izjasnila da je počinila kaznena djela, koje očitovanje je jednako očitovanju punoljetnog optuženika na raspravi da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, ista ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 464. st. 7. ZKP/08. Kod toga ovaj sud drugog stupnja nalazi kako se u odnosu na žalbu maloljetnice ne radi o izlaganju razloga o dokazima o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje je maloljetnica saznala nakon donošenja rješenja, niti se osporavaju činjenice odlučne za izbor vrste i mjere kazne (odgojne mjere). Iz tih razloga ovaj sud drugog stupnja neće odgovarati na žalbene navode žalbe maloljetnice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer maloljetnica po zakonu nije ovlaštena podnijeti žalbu protiv pobijanog rješenja iz ovog razloga.

8.              Maloljetnica se žali zbog odluke o izboru odgojne mjere smatrajući da je ista prestrogo odmjerena i da ne odgovara dosadašnjim i trenutnim okolnostima njezinog osobnog i obiteljskog života. Žaliteljica smatra da izrečena odgojna mjera ne odgovara činjenicama da je ona dugo vremena izdvojena iz obitelji i životne sredine, koja mjera nije ostvarila željeni rezultat, jer joj se odgajatelji u ustanovama u kojima je boravila nisu uspjeli približiti i nisu uspjeli na nju utjecati. Maloljetnici je potrebna pomoć u vidu psihoterapije, a ne boravak u odgojnom zavodu zatvorenog tipa u kojoj neće biti individualnog pristupa maloljetnici, već je pristup šabloniziran, a postoji i opasnost negativnog utjecaja sredine. Žaliteljica se boji i stigmatizirajućeg učinka boravka u odgojnom zavodu na njen budući život. Osim toga izlaže se sadržaj čl. 3. Konvencije UN o pravima djeteta i Opće preporuke br. 10 Konvencije o pravima djeteta Odbora za prava djeteta i zaključuje da izrečena odgojna mjera nije u skladu s citiranim odredbama i zaključuje da je na maloljetnicu potrebno odgojno djelovati tako da ona osvijesti svoje nedozvoljeno ponašanje i da je se privoli da prihvati odgovornost. U tom kontekstu, žaliteljica predlaže da se prema njoj primijene blaže mjere pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi uz psihološku i obrazovno-okupacionu terapiju.

8.1.              Suprotno od žalbene argumentacije, sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci ispravno utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor odgojne mjere iz čl. 16. ZSM, koje je ispravno i vrednovao, primjenjujući na određeni način i načelo postupnosti u izboru maloljetničkih sankcija. Ovakav izbor sankcije u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te ocjenjuje da će upravo izrečena odgojna mjera ostvariti svrhu, koju ispravno ističe i sud prvog stupnja (toč. 11. -13. obrazloženja), čemu se nema previše dodati, pa se žaliteljicu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na odnosni dio pobijane oduke. Svemu navedenom valja samo dodati da je izrečena odgojna mjera odgovarajuća i kaznenim djelima koja je maloljetnica počinila i posljedicama istih, dosadašnjem životu maloljetnice i prognozi stručnih službi (Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin i stručnih suradnika državnog odvjetništva i suda) o potrebi izdvajanja maloljetnice iz njene životne sredine i prema njoj primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje. Točne su žalbene tvrdnje da je maloljetnica imala teško djetinjstvo, da je maloljetnica boravila u odgojnim ustanovama u sustavu socijalne skrbi, no isto je tako točno da je maloljetnica pokazala neprihvatljivo ponašanje, bježeći iz domova, čineći kažnjive radnje za koje je prijavljivana, družeći se s osobama problematičnog ponašanja, pri čemu je uopće nedostižna odgojnim utjecajima, kako je istaknuto u izvješću Doma u Rijeci i Centra za pružanje usluga u zajednici Zagorje. Stoga je jasan motiv zbog kojega Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, ali i stručne suradnice državnog odvjetnika i prvostupanjskog suda, predlažu izricanje upravo odgojne mjere iz čl. 16. ZSM. Maloljetnica je do sada boravila u manje strukturiranim uvjetima s značajnom mogućnošću bijega, što je učestalo i koristila, boraveći na nepoznatoj adresi i u druženju s osobama sklonim asocijalnom ponašanju, pa iako joj do sada nisu izricane odgojne mjere, te iako je tek navršila dob u kojoj je moguća njezina kaznena odgovornost, dosadašnji boravak u ustanovama socijalne skrbi uz izostali odgojni učinak, upućuje na potrebu izricanja najstrože odgojne mjere. Ovo i bez obzira na, ipak, veću težinu kaznenih djela u pitanju, koja predstavljaju višestruku povredu osobnih sloboda većeg broja osoba, motiviranu frustracijom i neprihvaćanjem odgojnih utjecaja stručnih osoba kojima je maloljetnica bila povjerena u sustavu socijalne skrbi. Valja na kraju dodati kako je maloljetnica u završnom govoru izjavila da „želi ići u Požegu, završiti osnovnu i srednju školi i smiriti se“, čime je u bitnome izrazila suglasnost s izrečenom joj odgojnom mjerom. Iz ovih razloga nije osnovana žalba maloljetnice po osnovi pobijanja zbog izbora vrste odgojne mjere.

8.2.              Citirajući opće načelo o interesu djeteta kao osnovnoj misli vodilji kod odlučivanja o poduzimanju radnji prema djetetu, žaliteljica ispušta iz vida odredbu čl. 40. Konvencije o pravima djeteta, koja postavlja minimalne standarde postupanja prema djeci optuženoj zbog počinjenja kaznenog djela. U Republici Hrvatskoj ustanovljeno je posebno, maloljetničko sudovanje u ZSM, s predviđenim odgojnim mjerama kao reakcijom društva na protuzakonito ponašanje kazneno odgovornog djeteta (maloljetnika). Svrha je odgojnih mjera da se pruži zaštita, briga, pomoć i nadzor te osigura opća i stručna naobrazba maloljetnog počinitelja kaznenog djela radi utjecaja na odgoj, razvoja cjelokupne ličnosti i jačanja osobne odgovornosti maloljetnika (čl. 6. st. 1. ZSM). Posebna je svrha odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod u izdvajanju maloljetnika iz dosadašnje sredine koja je ili štetno djelovala na maloljetnika ili nije dovoljno odgojno utjecala, kada postoje takvi poremećaji u ponašanju, kao kod maloljetnice, kao i nedovoljna spremnost za prihvaćanje odgojnih utjecaja, kao kod maloljetnice. Maloljetnici je izrečena odgojna mjera u zakonito provedenom postupku, uz pružanje punih informacija o postupku, mjeri i posljedicama i sadržaju iste, a mjera je odabrana sukladno kriterijima iz čl. 16. st. 1. ZSM. Stoga valja zaključiti kako je čitav postupak proveden zakonito, u skladu s odredbama posebnog zakona i u cijelosti u skladu s zahtjevima iz čl. 40. Konvencije o pravima djeteta. U tom smislu je zakonita i izrečena odgojna mjera, kao adekvatna mjera kojom će se ostvariti konkretna svrha odgojnih mjera i svrha odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod.

9.              Provedenim ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a kako žalba maloljetnice nije osnovana, to je istu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci, primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 13. lipnja 2023.