1

5P-504/21-39

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu A. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S., S., S. 10, 2 Tr. 12836, Š. zastupana po punomoćnici I. G., odvjetnici iz S. protiv tuženice O. T., S., K. 39, 4tr, 17672 J. zastupana po punomoćniku B. Ž., odvjetniku iz M., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2023. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice I. G., odvjetnice i punomoćnika tuženice B. Ž., odvjetnika, dana 12. lipnja 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

             

              I\ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je oporučnim raspolaganjem u vidu vlastoručne oporuke pokojnog ostavitelja D. K. pok. S. i A. rođene G., označene kao „T.“ s mjestom i datumom pisanja P., 16. lipnja 1985. godine, tužiteljica kao zakonska nasljednica pok. ostavitelja D. K. prikraćena u nužnom nasljednom dijelu za 83/1000 idealnog dijela čest. zem. 2100/1 ZU 1231, k.o. P., koja je u vještvu vještaka za geodeziju P. P. označena slovima A-B-C-D-E-E1-H-A površine 263 m2 i na kojoj se nalazi prizemlje stambene slobodno stojeće zgrade u naravi stan te pomoćna zgrada katnosti prizemlje, anagarafske oznake P. sela 37 u P., pa se 83/1000 idealnog dijela čest. zme. 2100/1 ZU 1231 K.O. Podaca, koja je u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju P. P. označena slovima A-B-C-D-E-E1-H-A površine 263 m2 i na kojoj se nalazi prizemlje stambene slobodnostojeće zgrade u naravi stan te pomoćna zgrada katnosti prizemlje, anagrafske oznake P. S. 37 u P. vraća u ostavinsku masu iza pok. D. K. radi namirenja nužnog dijela tužiteljice Z. S.

 

II\ Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.629,39 EUR / 49949,14 kn  sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2023. godine do isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je  Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku do 15 dana. "

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica Z. S. podnijela je tužbu protiv tuženice O. T., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke kao glavni tužbeni zahtjev, te podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je oporučnim raspolaganjem pok. ostavitelja D. K. u vidu vlastoručne oporuke tužiteljica kao zakonska nasljednica istog  prikraćena u nužnom nasljednom dijelu, dana 21. svibnja 2008. godine u kojoj navodi da je rješenjem O. suda u M. broj O-28/08 od 07. travnja 2008. godine prekinut ostavinski postupak iza smrti D. K. pok. S., te je tužiteljica kao njegova zakonska nasljednica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja je li valjana oporuka od ¸6. lipnja 1985. godine. Navodi da su tužiteljica i tužena kćerke pok. ostavitelja D. K. koji je preminuo 21. ožujka 1993. godine te je imao posljednje prebivalište u S., BIH.  Ističe da kako je ostavitelj imao nekretnine na području RH, da je trebalo sukladno pozitivnim propisima provesti ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj, a sve to, jer je ostavitelj bio izvanknjižni vlasnik dijela nekretnine oznake čest. zem. 2100/1, ZU 86/13, K.O. P. Navodi da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan prednik ostavitelja J. K. pok. Ivana iz P., jer nekretnina nije cijepana. Navodi  da je ostavitelj tu nekretninu stekao temeljem kupoprodaje  u pogledu koje je i sklopljen ugovor o kupoprodaji od 10. travnja 1985 godine i ovjeren potpis prodavatelja 06. svibnja 1985. godine, nadalje, ističe da prema oporuci koja je proglašen u ostavinskom postupku da je ostavitelj  predmetnom nekretninom oznake č. z. 2100/1 raspolagao na način da je tuženoj ostavio dio parcele površine 220 m2 zajedno sa izgrađenom kućom na tom dijelu parcele, a tužiteljici je ostavio dio nekretnine smješten u blizini puta površine  oko 130 m2 sa istočne strane stambenog objekta.  Ističe da takvo oporučno raspolaganje nije valjano. Navodi da se kupoprodaja nekretnine zbila znatno prije 1985. godine, a kupnja i izgradnja zgrade na zemljištu da je provedena u dogovoru  tužiteljice i pok. ostavitelja, pa da je tužiteljica vlastitim sredstvima u većem dijelu financirala kupnju nekretnine, kao i gradnje kuće, dok je tužena u to vrijeme bila maloljetna i nije sudjelovala u kupnji zemljišta, niti izgradnji kuće. Ističe da se radilo o prigodnom ortaštvu odnosnu zajedničkom pothvatu tužiteljice i pok. ostavitelja. Navodi da je kupoprodajni ugovor sklopljen tek 1985. godine kako bi se mogla ishoditi građevinska dozvola. Nadalje, ističe da se sva dokumentacija o vremenu kupnje i gradnje objekta  nalazi u posjedu tužene, a da je po nalogu tužiteljice tu dokumentaciju tuženoj predao N. Š. iz M.. Tužiteljica nadalje navodi da je u vrijeme izgradnje kuće angažirala osobe koje su joj pomagale pri izgradnji i to u prvom redu arhitekta koji je izradio građevinski projekt M. T. iz S. i arhitekta B. S.. Ističe da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 1985. godine prvi kat kuće koji se sastojao od dnevnog boravka, sobe, kuhinje, hodnika, kupatila i velike terase je već bio izgrađen i to pretežnim sudjelovanjem tužiteljice i njenog pok. supruga.  Ističe da je navedena činjenica bila predočena ostavitelju, a on da vjerojatno iz razloga što je trebalo uložiti daljnja i znatna sredstva radi dovršenja objekta, a nije bio sklopljen ortački ugovor po kojem bi tužiteljica bila suvlasnik objekta, te da je ostavitelj pristupio pisanju sporne oporuke, pa da je time prekršio dogovor sa tužiteljicom.  Tužiteljica ističe da imajući u vidu da je ona  bila kupac nekretnine i graditelj zajedno s pok. ostaviteljem, da stoga oporučno raspolaganje izvanknjižnim vlasništvom pok. ostavitelja koje proizlazi samo iz činjenice da je on formalno naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac te nekretnine, nije valjano, jer da je tako raspolagao i dijelom nekretnine kojemu je je suvlasnik za ½ dijela tužiteljica.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe  da tužiteljica u historijatu tužbe nigdje ne navodi iz kojih zakonom predviđenih razloga bi  oporuka bila nevaljana. Ističe da je posve neistinita tvrdnja tužiteljice da je kupnja zemljišta i izgradnja kuće bila izvedena u dogovoru tužiteljice i ostavitelja, te da je neistinit navod da bi tužiteljica financirala kupnju zemljišta već da su to konstrukcije tužiteljice bez ikakvih dokaza. Navodi da tužiteljica nije sudjelovala u izgradnji objekta niti da je išta financirala.  Ističe da je ostavitelj zemljište kupio od M. K. i za to dao kaparu još 1977. godine u iznosu do tadašnjih 20.000 dinara, a ostatku da je isplatio 1982. godine i to od vlastitih sredstava. Ističe da je ostavitelj vodio vlastoručno knjižicu „Evidencija utrošenog novca u P.“ iz koje da je razvidno da je upravo ostavitelj isplatio zemljište i financirao građevinske radove koji su toj knjižici specificirani sa iznosima i opisanim radova. Nadalje,  ističe da je iz priloženih poštanskih uputnica poslanih 1982. godine iz S. razvidno da su naslovljen na prodavateljicu M. K. i da su iste ispisane rukopisom ostavitelja. Nadalje, ističe da je iz priloženog ugovora kojim je ostavitelj dogovorio i ugovorio izvođenje građevinskih radova iskopa zemljišta, izgradnje podruma na kupljenom zemljištu u Podaci sa izvođačem radova B. S. razvidno da je investitor u izgradnji bio isključivo samo ostavitelj D. koji da je posao dogovorio i obvezao se za to platiti cijenu radova.  Iz priznanica izdanih od B. S. da je razvidno  da je sve troškove izvođenja radova snosio isključivo ostavitelj, a ni u kojem dijelu da se ne spominje tužiteljica, pa da je stoga i neistinita tvrdnja tužiteljice da je angažirala osobe koje su joj pomogle u izgradnji objekta.  Ostavitelj da je prilikom izgradnje na svoje ime kao investitor zatražio 14. 02. 1986. godine utvrđivanje uvjeta uređenja prostora za izgradnju obiteljske kuće u P., a što da je razvidno iz priloženog rješenja od 16. 10. 1986. godine kojim se njegov zahtjev odbija, te rješenje o 25. 02. 1987. godine kojim se to rješenje potvrđuje i dopisa-obavijesti od 29. 08. 1988. godine, gdje se kao investitor spominje  i kao vlasnik nekretnine samo ostavitelj, a nigdje tužiteljica.  Nadalje, ističe da je kasnije u inspekcijskom nadzoru 10. 04. 1985. godine i prekršajnom postupku se kao investitor navodi ostavitelj koji je u tom prekršajnom  postupku zbog bespravne gradnje i kažnjen, žalbe, kao i dobivene suglasnosti za priključak na vodovodnu mrežu od 12. 06. 1991. godine.  Nadalje, tužena ističe da se ostavitelj  cijelo vrijeme ponašao kao vlasnik, a što da je razvidno i iz punomoći od 18. 12. 1992. godine i 11. 01. 1993. godine kojim je dao ovlaštenje upravo tuženoj, a ne tužiteljici da proda nekretninu u P.. Ističe da je tužiteljici bio poznat sadržaj oporuke ostavitelja unatrag 5 godina, te da je ista bila s njime suglasna i da nije nikada potraživala nikakvo pravo na kući u P.. Tužena ističe da je ona svojim sredstvima nakon što je ostavitelj umro 1993. godine nadogradila još jednu etažu ove kuće i renovirala postojeće prizemlje platila komunalije, a tužiteljica da je i s time bila upoznata i nije se tome protivila niti polagala ikakvo pravo na toj nekretnini a koju je nekretninu je zadnjih 20 godina isključivo koristila tužena ,a ne tužiteljica koja u tih 20 godina nije nikada bila u toj kući u P..  Tužena navodi da je upravo ona živjela s ostaviteljem u zajedničkom domaćinstvu, a ne tužiteljica što da je razvidno iz priloženog ratnog pisma ostavitelja od 14. 01. 1993. godine u kojem spominje da živi sa suprugom tužene -B. i spominje punomoći, te da zbog svega navedenog tužiteljica ni na koji način nije sudjelovala u izgradnji objekta i kupnji zemljišta. Već da je jedini vlasnik i investitor bio  D. K..

3. U dokazne svrhe ovaj sud je izveo dokaz uvidom u presliku kupoprodajnog ugovora od 10. 04. 1985. godine (list 5), situaciju terena od 21. 03. 2007. godine (list 6), izvadak iz zemljišne knjige (list 7), presliku pismena „T.“ od 16. 06. 1985. godine (list 8), izvod iz matične knjige umrlih za D. K. (list 9), presliku „E. utrošenog novca u P.„ (list 22-24), potvrde o uplati (list 26), presliku ugovora od 16. 11. 19845. godine (list 27), presliku priznanica od dana 01. 10. 1985. godine, dana 16. 06. 1985. godine, dana 11. 02. 1985. godine, dana 12. 04. 1985. godine, dana 28. 01. 1985. godine i dana 22. 07. 1985. godine (list 28-32), presliku zapisnika O. K., O. sekretarijata za poslove uprave, G.-urbanistička inspekcija od 10. 04. 1985. godine (lit 334), presliku rješenja  O. suda za prekršaje K. broj 324/85 (list 34), presliku žalbe D. K. od 12. 07. 1986. godine (list 35), presliku rješenja O. K., O. sekretarijat za poslove uprave, G.-urbanistička inspekcija broj UP/I-05/3-218/1-1985 od 17. 04. 1985. godine (list 36), presliku Z. O. K., O. sekretarijat za poslove uprave, G.-urbanistička inspekcija broj UP/I-05/3-350/1-1985 od 30. 07. 1985. godine (list 38), presliku rješenja  O. K., Općinskog sekretarijata za poslove uprave klasa broj UP/I-02/2-611/1-86 (list 39), presliku rješenja  R. komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline broj UP/II-8066/1986/KSV/JH (list 40), obavijest o uvjetima uređenja prostora u P. (list 41 ), pismeno „suglasnost od 20. 07. 1982. godine (list 42), presliku Ugovora o međusobnim pravima i obavezama od 12. 06. 1991. godine (list 43), presliku punomoći D. K. o 18. 12. 1992. i 11. 01. 1993. godine (list 44-45), presliku pisma „ (list 46), presliku rješenja o visini komunalnog doprinosa  jedinstvenog upravnog odjela O. G. klasa broj 022-05/04-04/592, ur.br. 2147-04/04-04 (list 47), potvrdu jedinstvenog upravnog odjela Općine Gradac od 17. 08. 2004. godine (list 48), presliku rješenja o razrezu poreza za kuće za odmor broj 022-05/97-04/858 i 022-05/97-04/8366, 022-05/97-04/972,  022-05/97-04/91096, 022-05/98-04/1080,  022-05/99-04/1303, 022-05/00-04/2769, 022-05/02-04/3307, 022-05/04-04/3410, rješenje o razrezu poreza na kuće za odmor u G. od 13. 05. 2005. godine (list 58, izveo dokaz saslušanjem svjedoka B. S. (list 76-poleđina lista 76), izvršio uvid u fotografije u boji (list 81-85), izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. R. (list 87-polđina lista 87), svjedoka N. Š. (list 122-123), M. M., D. B. (list 127-130), izvršio uvid u diplomu  Pravnog fakulteta u Sarajevu od 16. 04. 1984. godine (list 134), presliku radnje knjižice Z. S. (list 135-139), izvod iz matične knjige rođenih (list 140), presliku svjedodžbe o završnom ispitu Medicinske škole u Sarajevu na ime Z. K. (list 141- 143), presliku diplome Više škole za socijalne radnike u Sarajevu na ime K. (D.) Z. (list 144), presliku uvjerenja Pravnog fakulteta u Sarajevu (list 145), izveo dokaz saslušanjem svjedoka  I. K., D. N. i B. T. (list 151-154), svjedokinje O. G. (list 166-167), karton lične karte za D. K. (list 194), izvornik oporuke „Testament (poleđina lista 208), izveo dokaz grafološkim vještačenjem po Centru „Ivan Vučetić“ (list 209-218), izveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Makarskoj broj O-28/08, te izveo dokaz   očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske struke P. P. i vještaka graditeljske struke Inoslava Nikolića (list 295-300, list 303-312 i list 322-365).

4.Ovaj sud je pod brojem P-147/19 od dana 19. veljače 2020. godine donio presudu kojom je odbijen u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice Z. S. kojim je ista zatražila utvrđenje o pravnoj nevaljanosti vlastoručne oporuke pok ostavitelja D. K. pok. S. i A. rođene G. označene kao Testamenta s mjestom i datumom pisanja P. 16. lipnja 1985. godine, a ujedno je  navedenom presudom odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da je navedenom oporukom prikraćena u nužnom nasljednom dijelu.

5.Ž. sud u S. je svojom  presudom i rješenjem broj Gž-410/2020 od 07. svibnja 2021. godine je djelomično odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-147/2019 o 19. veljače 20202 u toč. I., dok je  djelomično uvažio žalbu tužiteljice te ukinuo prvostupanjsku  presudu u točkama II i III te je u navedenom dijelu  predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te je odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju odluke je navedeno da je u odnosu na ovu točku I. tužbenog zahtjeva  prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo te utvrdio sa svi izvedeni dokazi upućuju na nedvojben zaključak da je sada pok.  ostavitelj stranaka pok. D. K. sastavio spornu vlastoručnu oporuku koja je valjana i osobno potpisana od strane oporučitelja te da je oporučitelj navedenom oporukom slobodno raspolagao imovinom koja je u trenutku njegove smrti predstavljala njegovo vlasništvo a koju je stekao svojim radom i sredstvima, pa je u navedenom dijelu žalba tužiteljice djelomično odbijena kao neosnovana.

6. U obrazloženju odluke u dijelu kojim se postupak vraća na ponovno suđenje navedeno je da  prvostupanjski sud  nije izveo dokaze  predložene od strane tužiteljice i to geodetsko i grafološko vještačenje, a vezano za utvrđenje osnovanosti alternativnog tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa da je zbog navedenost propusta činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega je  potrebno u ponovljenom postupku izvesti predložene dokaze kao i druge dokaze koje stranke predlože a potom donijeti novu  i zakonitu odluku alternativnom tužbenom zahtjevu.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.) utvrđeno je da je podredni tužbeni zahtjev osnovan.

8.Kako je prema uputi Županijskog suda u Sisku  činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari ostalo nedovoljno utvrđeno to je u pogledu prednje navedenog bilo potrebno izvesti preostale predložene dokaze od strane tužiteljice i to  geodetsko i građevinsko vještačenje, a radi utvrđenja da je  oporukom pok. ostavitelja D. K. tužiteljica ostala prikraćena u nužnom nasljednom dijelu.

9. Obzirom tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom tvrdi da je oporučnim  raspolaganjem u vidu vlastoručne oporuke „Testament“ od 16. 06. 1985. godine ona kao zakonska nasljednica pok. D. K. prikraćena u nužnom dijelu, to je  navedene tvrdnje tužiteljice valjalo raspraviti.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. od dana 11. siječnja 2022. godine utvrđeno je  da se predmetna nekretnina nalazi u P. na predjelu G. R. i u naravi predstavlja kuću s pomoćnim objektom i dvorištem. Položena je južnije od lokalne prometnice i do nje da vodi pješački put. Granice cijele nekretnine da su jasno označene i pokazane prilikom očevida osim u sjeverozapadnom dijelu od točke B preko točke C do točke D koji dio je rekonstruiran od strane vještaka iz situacije terena V. I. od 21. ožujka 2007 godine koju je priložila zastupnica tužiteljice. Sastavni dijelovi predmetne nekretnine prikazani   na način da je zapadni dio prikazan nekretnine označene kao čest. zem. 2100/1 je označen i prikazan na skici slovima A-B-C-D-E-H-A površine 263 m2, a istočni dio je na skici prikazan i označen slovima E-F-G-H-E u površini od 130 m2.

11. Nalazu i mišljenju vještaka mjernika ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima znanosti i struke, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke I. N. da je nekretnina za koju je trebalo utvrditi tržišnu vrijednost u naravi stambena slobodno stojeća zgrada, pomoćna zgrada i dvorište u P. anagrafske oznake P. S. 37 položeno u dijelu čest. zem. 2100/1 K.O. P. Z. 1231. Stambena zgrada je katnosti prizemlje i kat sa kosim krovom te se sastoji od dvije stambene jedinice dok je pomoćna zgrada-spremište katnosti prizemlje sa kosim krovom. U nalazu i  mišljenju je posebno iskazana vrijednost stambene i pomoćne zgrade na zapadnom dijelu zemljišta označenog kao č. z. 2100/12 K.O. P., te su posebno iskazane vrijednosti istočnog dijela čest. zem. 2100/1 k.o. P. površine 130 m2, kao i vrijednost prizemlja stambene zgrade sa pomoćnom zgradom bez vrijednosti zemljišta. Prema rekapitulaciji tržišna vrijednost  zapadnog dijela zemljišta površine 263 m2 iznosi 36.166,62 EUR/ 271.982,17 kn, a vrijednost istočnog dijela u površini od 130 m2 iznosi 17.877,04 EUR/ 134.439,85 kn odnosno ukupno 54.043,,66 EUR/ 406.422,02 kn.  Tržišna vrijednost objekta stambene i pomoćne zgrade sa pripadajućim zapadnim dijelom zemljišta u površini do 263 m2 iznosi ukupno 137.495,36 EUR/ 1.034.000,00 kn, a tržišna vrijednost prizemlja stambene zgrade i pomoćnog objekta bez zemljišta iznosi 52.714,02 EUR / 396.422,80 kn. Uvidom u nalaz i mišljenje ovog vještaka je utvrđeno da nakon provedenoj izračuna vrijednosti nekretnine koju predstavlja stambena slobodnostojeća zgrada, pomoćna zgrada i dvorište u P. anagrafske oznake P. S. 37 položeno na zapadnom dijelu čest. zem. 2100/1 površine 263 m2 k.o. P. Z. 1231 utvrđeno je da tržišna vrijednost nekretnina na dana 14. prosinca 2021. godine iznosi 137.495,36 EUR / 1.034.000,00 kn.

13. Nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke I. N. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima struke i znanosti na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi.

14. Odredbom članka 70. st. 1. i 3 Zakona o nasljeđivanju (narodne novine broj 48/03,163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19-pročišćeni tekst-dalje ZN) propisano je da je pravo nužnog nasljednika na nužni dio njegovo nasljedno pravo, pri čemu nužni dio potomaka iznosi jednu polovicu onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kada se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegovog nužnog nasljednog prava (čl. 70 st. 5 ZN)

15. Prema odredbi čl. 77 st. 1 ZN-a nužni je dio povrijeđen kada je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog nasljednog dijela. Ostavitelj može povrijediti nužni dio nužnog nasljednika isključivo besplatnim pravnim poslovima bilo među živima-darovanjem odnosno za slučaj smrti-oporučnim raspolaganjem.

16. Iz priloženog spornog „Testamenta“ od 16. 06. 1985. godine nedvojbeno je utvrđeno da je  sada pok. ostavitelj D. K. istim raspolagao na način da je dio zemljišta oznake č. z. 2100 k.o. P., kao i prizemni objekt na njemu ukupne površine 220 m2 ostavio svojoj kćerki O. T., dok je tužiteljici Z. S. ostavio drugi dio tog zemljišta do puta u površini do 130 m2.

17. Obzirom je tijekom ovog postupka utvrđeno, a što je i potvrđeno  odlukom Ž. suda u S. broj Gž-410/2020 od 07. svibnja 2021.godine da je tuženica O. T. svojim  financijskim sredstvima zajedno sa suprugom B. T. nadogradila prvi kat kuće s krovom, to u konkretnom slučaju navedena etaža ne bi predstavljala vlasništvo pok. ostavitelja D. K., niti bi samim tim ulazio u ostavinu istog.

18. Imajući u vidu  da je provedenim  građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost nekretnine koja  je predmet ostavine pok. ostavitelja D. K. to  prema navedenom nalazu vrijednost imovine kojim je ostavitelj raspolagao oporukom u korist tužene odnosi se na zapadni dio zemljišta označenog kao čest. zem. 2001/1 u površini od 263 m2 i čija vrijednost iznosi 271.982,17 kn dok tržišna vrijednost  prizemlja zgrade i pomoćnog objekta iznosi 396.422,80 kn što ukupno iznosi 668.404,97 kn dok dio kojim je raspolagano u korist tužiteljice, a to je dio zemljišta od 130 m2 ima tržišnu vrijednost od 134,439,85 kn što sveukupno čini iznos od 802.844,82 kn.

19. Prema provedenom vještačenju vrijednost ostavine na temelju kojeg se izračunava vrijednost nužnog nasljednog dijela iznosi ukupno 802.844,82 kn, pa stoga vrijednost nužnog nasljednog dijela tužiteljice iznosi bi iznosila ½ od njenog zakonskog dijela (1/4), a to bi bio iznos od 200.711,21 kn (1/4 dijela od 802.844,82 kn).

20. Nadalje, imajući u vidu da tužiteljica temeljem vlastoručne oporuke ostavitelja D. K. nasljeđuje istočni dio čest. zem. 2100/1, k.o P. u površini do 130 m2 koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka mjernika P. P. označen slovima E-F-G-H-E-E1-E i za kojeg prema provedenoj procjeni tržišna vrijednost iznosi 134.439,85 kn to je razvidno da je oporučnim  raspolaganjem povrijeđen nužni dio tužiteljice  za vrijednost od 66.271,36 kn (200.711,21-134.439,85 kn).

21. Obzirom na utvrđenu vrijednost povrijeđenog nužnog nasljednog dijela tužiteljica ostvaruje pravo na umanjenje raspolaganja oporukom na teret tužene radi namirenja svog nužnog nasljednog dijela i to u omjeru od 83/1000 idealnog dijela (66.271,36:802.844,82=0,083=83/1000 dijela) čest. zem. 2100/1 ZU 1231 k.o. P. koja je u nalazu i mišljenju vještaka mjernika P. P. označena slovima A-C-D-E-E1-H-A površine 263 m2 i prizemlje  stambene slobodnostojeće zgrade u naravi stan te pomoćna zgrada katnosti prizemlje anagrafske oznake P. sela 37 u P. kojim je oporukom raspolagano u korist tužene

22. Imajući u vidu   prethodno izvedene dokaze, a posebice  nalaz i mišljenje građevinskog vještaka I. N. u kojem je  detaljno procijenjena i navedena vrijednost ostavine ovaj sud je  utvrdio vrijednost nužnog dijela odnosno suvlasničkog dijela nekretnine koju je radi povrede nužnog dijela potrebno vratiti u ostavinsku imovinu i to u dijelu i na način kako je prethodno navedeno slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod toč. I.

23. U odnosu na prigovore tužene  koji se odnose na to da je  vještak građevinske struke prilikom  izračuna vrijednosti ostavine se izjasniti kolika bi bila tržišna vrijednost prizemlja stambene zgrade i pomoćne zgrade bez zemljišta ako i kada se  od iste odbije trošak priključka električne energije te troškovi legalizacije toga prizemlja odnosno  za koji iznos bi trebalo umanjiti stavku 52714,02 EUR za troškove priključka struje i legalizacije toga prizemlja, ovaj sud smatra da su isti neosnovani.

24. Naime u konkretnom slučaju tužena  traži da oj se prizna trošak legalizacije objekta  za cca 40.000,00 kn, a što bi se odnosilo na izradu arhitektonskog projekta, građevinskog projekta, kaznu za nelegalan gradnju, plaćeni komunalni doprinos i vodni doprinos te traži da joj se prizna trošak priključka struje u iznosu do 23.000,00 kn.  U odnosu na prethodno navedeno treba navesti da je  vještak prilikom procjene građevinske vrijednosti objekta na stranici 22. nalaza i mišljenja od 02.rujna 2022. godine vještaka Inoslava Nikolića  već procijenio troškove za koje tužena neosnovano navodi da bi trebalo  dopunski vještačiti, te da ih je vještak  uvrstio kao trošak vrijednosti nekretnine.

25. Imajući u vidu da je tijekom ovog postupka nedvojbeno dokazano da prvi kat zgrade, na adresi anagrafske oznake P. sela 37, P., ne predstavlja dio  ostavinske mase ostavitelja to stoga po mišljenju ovog suda nema osnova  da tužiteljica snosi bilo kakve troškove koje je tužena eventualno imala za prvi kat koji je tužena nadogradila na predmetnoj nekretnini.

26. Nadalje, u odnosu na  navode tužene koji se tiču troškova priključka za struju treba navesti da je iz žalbe pok. D. K. od 12. srpnja 1986. godine upućene  Republičkom vijeću za prekršaje u zagrebu razvidno da je  upravo sada pok. D. K. platio dovođenje vode i struje  do predmetne nekretnine a ne tužena , a iz čega proizlazi da su navodi tužene u tom pogledu u potpunosti neosnovani. Ujedno je potrebo za navesti da tužena  na okolnosti iz podneska od 09. siječnja 2023. godine u kojem je iznijela prethodno navedene prigovore nije dostavila  nikakve dokaze kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje.

27. Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, kao i važeću odvjetničku Tarifu, i to za sastav tužbe iznos od 199,08 EUR /1.500,00 kn prema Tbr. 7. toč.1., za  zastupanje na ročištima dana 14. siječnja 2009. godine, dana 15. rujna 2009. godine,  dana 17. studenog 2009. godine, dana 23. srpnja 2014. godine, dana 19,. studenog 2014. godine, dana 10. veljače 2015, dana 22. srpnja 2015. godine, dana 13. listopada 2016. godine, dana 24. studenog 2016. godine, dana 10. svibnja 2017. godine, dana 20. rujna 2018. godine, dana 12. ožujka 2019. godine, dana 08. svibnja 2019. godine, dana 18. prosinca 2019. godine, dana 02. rujna 2021. godine, dana 14. prosinca 2021. godine, dana 11. siječnja 2023. godine, dana 03. travnja 2023. godine i dana 20. travnja 2023. godine svaka radnja po 199,08 EUR / 1500,00 kn prema Tbr. 9. toč.1., za sastav podnesaka od 02. ožujka 209. godine, dana 10. travnja 2015. godine, dana 26. svibnja 2017. godine, dana 05. prosinca 2022. godine i dana 09. veljače 2023. godine, svaka radnja po  199,08 EUR / 1.500,00 kn prema Tbr. 8. toč.1., za sastav podnesaka od dana 10. veljače 2016. godine, dana 20. lipnja 2017. godine, dana 20. veljače 2019. godine, dana 01. lipnja 2021. godine svaka radnja po 49,77 EUR / 1.500,00 kn prema Tbr. 8. toč.3., koji iznosi iznose ukupno 5.474,70 EUR /41.249,13 kn.

28. Tužiteljici je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 929,06 EUR/ 7.000,00 kn obzirom je isti bio neophodan za vođenje ovog postupka. Nadalje, tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 EUR /850,00 kn i na presudu  112,81 EUR / 850,00 kn sukladno Zakonu izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/ 23). što ukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 6.629,39 EUR / 49.949,14 kn.

29. Kako je u konkretnom slučaju došlo do kumulacije tužbenih zahtjeva kod koje kumulacije je sud dužan prvotno odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu, a ukoliko se utvrdi da je isti neosnovan tek tada je sud dužan odlučiti o podrednom tužbenom zahtjevu, to se stoga  ne može smatrati da tužiteljica nije uspjela sa dijelom tužbenog zahtjeva već se smatra da se radi o jednom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je u cijelosti dosuđen trošak tužiteljici obzirom na uspjeh iste u sporu.

30. Tuženici nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                              U Makarskoj, 12. lipnja 2023. godine

 

 

                                                                                                                                                  Sudac:                                        

                                                       

Angela Koštro, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450