1

Poslovni broj Gž R-414/2022-3

 

                                                                                     Poslovni broj Gž R-414/2022-3

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                 P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz P., OIB: ....., zastupane po punomoćnici M.P., odvjetnici iz P.protiv tuženih 1. OŠ S., P., OIB: ...i 2. OŠ F., F., OIB: ...., zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-442/2021-10 od 21. listopada 2021., dana 09. lipnja 2023.,

 

                                           p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda

Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-442/2021-10 od 21. listopada 2021., u točki II. izreke.

 

2. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i citirana presuda preinačuje u

točki V. izreke i sudi:

 

Nalaže se drugotuženoj da naknadi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 207,38 eur / 1.562,50 kn[1], u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

 

3. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je prvotuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 280,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama; točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženu; točkama III. i IV. izreke naloženo je drugotuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 6.764,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka V. izreke), kao što je odbijen zahtjev drugotužene za naknadom parničnog troška (točka VI. izreke).

 

2. Protiv točke II. i V. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica predlažući da se presuda preinači na način da se prihvati preostali dio tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadom parničnog troška.    

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

 

6. Prije svega, valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se, sukladno čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog i pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužiteljica, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženih i da su joj tuženici obračunali i isplatili plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

 

9. Povodom istaknutog prigovora zastare prvostupanjski sud utvrđuje da je najstarije potraživanje tužiteljice dospjelo 16. siječnja 2016., a kako je tužba podnesena 15. veljače 2021., da je zastara potraživanja nastupila samo za potraživanje tužiteljice u iznosu od 568,40 kn, te je odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos, dok je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na ostalo potraživanje dospjelo u vremenskom razdoblju od veljače 2016. do veljače 2017.

 

10. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 568,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2016. valja reći slijedeće. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedeno potraživanje u zastari uz obrazloženje da je greškom navela da navedena tražbina u iznosu od 568,40 kn dospijeva 16. siječnja 2016. jer da navedena tražbina dospijeva 16. veljače 2016., te da stoga nije u zastari. Kako je ovo spor male vrijednosti, pitanje (datuma) dospijeća tražbine je činjenično pitanje zbog čega se ne može podnijeti žalba. Podredno, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da iznos od 568,40 kn predstavlja razliku plaće iz prosinca 2015., koja je dospjela, kako je to tužiteljica pravilno (a ne greškom) navela - 16. siječnja 2016., pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos zbog osnovanosti istaknutog prigovora zastare. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

11. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi naknadu za sastav podneska od 14. srpnja 2021. kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn jer je riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, u skladu s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a. Nadalje, osnovano navodi tužiteljica da joj pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn jer je također riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje spora. Stoga je tužiteljici trebalo dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za PDV (312,50 kn), ukupno 1.562,50 kn, odnosno 207,38 eur. Tužiteljici ne pripada naknada za sastav podneska od 12. srpnja 2021. jer se njime očitovala na navode iz odgovora na tužbu prvotužene, te u primjenu dolazi odredba članka 154. stavka 4. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

12. Kako tužiteljica u žalbenom postupku nije uspjela u odnosu na glavno potraživanje, nego samo djelomično u odnosu na sporedno potraživanje-parnični trošak, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka je neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

13. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i 380. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

 

14. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I., III., IV. i VI. izreke.

 

 

U Rijeci, 09. lipnja 2023.                                                                              

                                                     Sudac

                                                    Ksenija Dimec v.r.