1

Poslovni broj: 10 Gž Ob-47/2023-2

 

 

Poslovni broj: 10 Gž Ob-47/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagatelja H. z. za s. r., Područnog ureda S. I. Z. (OIB:...), zastupanog po punomoćnici S. L., zaposlenici predlagatelja, protiv protustranke D. Z. (OIB:...) iz H., zastupane po punomoćnici N. P., odvjetnici iz Z. i protustranke S. Z. (OIB:...) iz H., uz sudjelovanje A. K. iz B., zastupane po punomoćnici E. K., odvjetnici iz Z., radi oduzimanja prava na stanovanje sa mlljt. M. Z. i mlljt. E. Z., oboje zastupanih po posebnoj skrbnici S. M. iz Centra za posebno skrbništvo u Z., povodom žalbe protustranke D. Z. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj R1 Ob-362/2021-49 od 3. travnja 2023., dana 9. lipnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba protustranke D. Z. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj R1 Ob-362/2021-49 od 3. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem protustrankama kao roditeljima mlljt. M. Z. i mlljt. E. Z. oduzeto je pravo na stanovanje sa mlljt. djecom (toč. I izreke), te su djeca povjerena na svakodnevnu brigu i skrb baki A. K. (toč. II izreke) dok su osobni odnosi majke sa mlljt. djecom određeni svakog drugog vikenda od subote, nakon završetka poslovnih obveza majke, do nedjelje u 20,00 sati u kućanstvu bake A. K. u odvojenom prostoru obiteljske kuće u kojoj mlljt. djeca stanuju s bakom te jednom tjedno u periodu od tri sata, po prethodnom dogovoru majke i bake (toč.III izreke), a osobni odnosi oca sa mlljt. djecom određeni su jednom tjedno pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati H. z. za s. r., Područni ured S. I. Z. i to u vremenu i načinu koji će otac prethodno dogovoriti sa djelatnicima predlagatelja (toč. IV izreke). Određen je i doprinos svakog od roditelja u uzdržavanju mlljt. djece iznosom od po 189,35 Eur (1.425,80 kn) plativom na račun H. z. za s. r. pobliže određenog u toč. V izreke, time da je u toč.VI izreke trajanje navedene mjere određeno do 3. travnja 2024.

 

2. Pravodobnom žalbom protustranka D. Z. pobija opisano rješenje u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga i kako navodi – zbog povrede odredaba Obiteljskog zakona, povrede Konvencije o prvima djeteta i povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava, s prijedlogom ovom sudu da žalbu usvoji.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba protustranke D. Z. u potpunosti je neosnovana.

 

5. Naime, svoje materijalno-pravno stajalište u pogledu zahtjeva predlagatelja radi donošenja predmetne mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u smislu odredbe čl. 485. stav. 1. toč. 3. Obiteljskog zakona (dalje: ObZ – "Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20), a polazeći od nesporne činjenice da su mlljt. djeca M. i E. rješenjem istog prvostupanjskog suda donesenog u predmetu broj Ovr-543/2021 dana 29. rujna 2021. povjerena na svakodnevnu brigu i skrb baki A. K., prvostupanjski sud je utemeljio na Obiteljskoj procjeni za obitelj protustranaka sačinjene po Centru za socijalnu skrb S. I. Z. od 13. rujna 2022. kojom je utvrđeno da su oba roditelja narušenog zdravstvenog stanja jer se liječe od ovisnosti od alkohola, da su djecu izlagali nasilju u obitelji (djeca su svjedočila njihovim uzajamnim verbalnim agresijama i verbalnim sukobima sa proširenom obitelji), otac ne ostvaruje osobni, već tek povremeni telefonski kontakt sa djecom) zbog čega da postoji visoka razina rizika za mlljt. djecu koja su izrazito razvojno ugroženi zbog većeg broja značajnih okolnosti srednjeg ili visokog intenziteta na strani roditelja a koje ugrožavaju njihov psihofizički i socijalni razvoj to više što roditelji nemaju stvaran uvid u ozbiljnost i težinu emocionalnih i psihičkih posljedica kod djece, no da su djeca dobro adaptirana kod bake A. K. koja uspješno brine o svim aspektima brige i skrbi.

 

5.1. Uz to se prvostupanjski sud rukovodio i nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z.. za oboje djece (blizance u dobi od 10 godina) izrađenog zbog sumnje na svjedočenje obiteljskom nasilju i neprimjerene roditeljske postupke a koje je u odnosu na mlljt. M. rezultiralo utvrđenjem da je dječak svjedočio obiteljskom nasilju i alkoholizmu oba roditelja od čega nije bio zaštićen zbog deficita u odgojnom postupanju oba roditelja, da je urednog intelektualnog razvoja uz prisutne teškoće samoregulacije i istaknutih znakova traumatizacije na planu emocionalnosti i ponašanja uz iskazivana autoagresivna ponašanja (rezanje ruke nožićem), a u odnosu na mlljt. E. – da je povučena i senzibilna djevojčica kod koje se zbog odrastanja u nestabilnom i nasilnom okruženju, izloženosti nasilnom ponašanju oca i prekomjernom korištenju alkohola po oba roditelja razvila izražena posttraumatska simptomatologija uz na emocionalnom planu umjereno izraženu anksioznu i depresivnu simptomatologiju.

 

5.2. Prvostupanjski sud se rukovodio i nalazom i mišljenjem posebne skrbnice mlljt. djece koja je sa njima obavila razgovor 1. ožujka 2023. tijekom kojeg su oboje iskazali želju da nastave stanovati kod bake, da kod bake imaju prijatelje i ne bi željeli mijenjati školu, no uz istodobno izraženu želju da se majka vrati u obitelj kod bake i da stanuju zajedno, a ukoliko to ne bi bilo moguće - da se oboje djece žele vremenski više družiti sa njom.

 

6. Na osnovu rezultata opširno provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je u najboljem interesu mlljt. djece da nastave živjeti sa bakom A. K. pa je roditeljima oduzeo pravo na stanovanje s mlljt. djecom i odredio da se mlljt. M. i mlljt. E. smjeste u udomiteljsku obitelj svoje bake A. K. obzirom da bi povratkom u obitelji bili dovedeni u opasnost njihov život i zdravlje – sve sukladno odredbi čl. 155. ObZ. Pri tom je naveo i da djeca kod bake imaju odgovarajuću skrb te da baka uspješno brine o svim potrebama mlljt. djece.

 

6.1. Prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 157. stav.1. ObZ odlučio i o održavanju osobnih odnosa djece sa roditeljima, poštujući pri tom i želju djece a i okolnost što je majka tijekom postupka iskazivala veliki interes za održavanjem osobnih odnosa sa mlljt. djecom, dok je otac pristao na prijedlog predlagatelja da se njegovi kontakti sa djecom odvijaju pod nadzorom stručne osobe - proširivši vrijeme održavanja odnosa djece i majke izvan onog predloženog po predlagatelju u dane vikenda te je uključio i spavanje majke u kući u kojoj stanuju djeca, smatrajući da predlagatelj nije iznio uvjerljive razloge zbog kojih to ne bi bilo u interesu mlljt. djece, to više što u kući u kojoj borave postoje dva odvojena stambena prostora pa nema razloga da majka sa djecom ne provede jednu noć na katu dok njezina majka boravi u prizemlju (a sa čime se suglasila i baka djece ističući da majka dobro brine o djeci, da se informira o njihovom školskom uspjehu i sl.). Tijekom tjedna druženja majke i djece odvijati će se jednom tjedno u trajanju od 3 sata po prethodnom dogovoru sa bakom, dok će otac vrijeme sa djecom provoditi jednom mjesečno pod nadzorom stručne osobe po prethodnom dogovoru sa stručnom osobom koju će imenovati predlagatelj.

 

6.2. Pozivajući se na odredbu čl.157. stav. 5. ObZ u vezi sa čl.307,. čl.310. i čl.313. istog Zakona, rukovodeći se i prijedlogom predlagatelja, prvostupanjski sud je obvezao protustranke da za uzdržavanje djece mjesečno doprinose svaki po 189,35 Eur za oboje djece koji iznos nalazi sukladnim dobi i potrebama djece te preporuci ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi, u smislu odredbe čl. 314. ObZ.

 

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) koji svoju primjenu u predmetnoj obiteljskoj stvari pred sudom nalazi osnovom odredbe čl. 346. OZZ-a, prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

 

8. Naime, pobijajući opisano rješenje iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a protustranka D. Z. (dalje: žaliteljica) iznosi zakonski opis iste no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samo rješenje niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu utvrdio da pobijano rješenje ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost, naprotiv – isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Niti žalbeni razlog relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 1. u vezi sa čl.8. ZPP-a žaliteljica pobliže ne obrazlaže pa valja tek kratko ponoviti da je prvostupanjski sud svoju ocjenu provedenih dokaza proveo sukladno citiranoj odredbi čl.8. ZPP-a savjesno i brižljivo ocijenivši svaki dokaz zasebno i sve dokaza zajedno pa niti navedeni žalbeni razlog nije osnovan.

 

10. Nastavno tome, žaliteljica ističe da u predmetnom postupku nije bilo osnova utvrditi da bi ona ugrožavala život i zdravlje djece ili predstavljala ugrozu njihovog tjelesnog i duševnog integriteta, naglašavajući da se prijedlog predlagatelja temelji isključivo na pretpostavkama a da su njezina eventualna neprimjerena ponašanja rezultat frustracije zbog odvojenosti od djece, tuge i nemoći zbog nesnalaženja u situaciji kada su se u obiteljsku problematiku uključile institucije. Ističe niz primjedbi na tvrdnje predlagatelja o njezinoj brizi oko djece smatrajući ih neistinitim i malicioznim. U preostalom dijelu žalba je svedena na konstatacije o povredi čl.6. Konvencije o zaštiti prava djece isticanjem teze da djeca ne mogu biti uskraćena u pravu da e iznađe najbolje rješenje za njih te ne mogu ovisiti o tome , citira se :“što predlagatelj i sud donose odluke rukovodeći se iskazima neadekvatnog roditelja a ne stvarnom i stručnom procjenom dobrobiti djece“.

 

11. Odgovarajući na žalbene navode odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP-a, a imajući u vidu da je žalbeni sadržaj sveden na uopćene konstatacije bez povezivanja sa konkretno utvrđenim činjeničnim supstratom predmeta, valja navesti da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na opširnom dokaznom postupku koji je uključivao mišljenja različite skupine stručnih osoba – socijalnih radnika, psihologa, psihijatara, pedijatara – objedinjenih u više tijekom postupka pribavljenih i izrađenih nalaza – Obiteljske procjene (u smislu odredbe čl. 155. stav. 1. toč. 1. ObZ-a) te nalaza i mišljenje Multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z., iskaza obje protustranke, kroz koje je raspravio navode predlagatelja kao tek jedne stranaka u postupku. Istodobno je svoja utvrđenja bazirao na iskazu i žaliteljice te je čak proširio vrijeme održavanja osobnih odnosa nje i djece izvan predloženog po predlagatelju, dajući za svako svoje utvrđenje i zaključak uvjerljive, objektivne i prihvatljive razloge koje imaju uporište u sadržaju provedenog dokaznog postupka.

 

11.1. Suprotno tome žalbeni navodi žaliteljice ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjsko rješenje mogle dovesti u sumnju jer iz načina na koji u žalbi iste osporava ne može se niti zaključiti na osnovu kojeg konkretnog činjeničnog supstrata smatra da nije ugrožavajućeg utjecaja na zdravlje svoje djece jer se ne referira ni na jednu utvrđenu činjenicu koja upućuje na suprotno.

 

12. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima žaliteljica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, valjalo je njezinu žalbu pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

 

13. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl. 43. stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn. 

 

U Varaždinu, 9. lipnja 2023.