Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 17 P-121/2023-46
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB: 77561654785
Poslovni broj: 17 P-121/2023-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz A., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G.& G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 24. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. V., odvjetnika iz V., te T. K., odvjetnice iz Ž., kao zamjenice punomoćnika tuženika, a koja presuda je donesena i objavljena 9. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj: …, od 11. rujna 2007., sklopljenog između tužitelja P. P. iz A., OIB: …, i tuženika R. A. d.d. Z., Z., . OIB: …, potvrđenog istoga dana po javnom bilježniku M. K. iz V., pod brojem: OV-…, u dijelu u kojem glase, i to u čl. 1.: „Kunska protuvrijednost CHF ... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“; u čl. 2.: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7.a):„... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...‟; u čl. 7. b):„... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, ... a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...‟.
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, da tužitelju P. P. iz A., OIB: …, na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 970,90 eura¹ (slovima: devet stotina sedamdeset eura i devedeset centi)/7.315,21 (slovima: sedam tisuća tri stotine petnaest kuna i dvadeset jednu lipu) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
-6,12 eura¹/46,08 kn počevši od 30. studenoga 2007. do isplate,
-6,08 eura¹/45,84 kn počevši od 31. prosinca 2007. do isplate,
-6,19 eura¹/ 46,67 kn počevši od 31. siječnja 2008. do isplate,
-6,26 eura¹/47,13 kn počevši od 29. veljače 2008. do isplate,
-6,36 eura¹/47,92 kn počevši od 31. ožujka 2008. do isplate,
-6,20 eura¹/ 46,74 kn počevši od 30. travnja 2008. do isplate,
-8,00 eura¹/60,34 kn počevši od 31. svibnja 2008. do isplate,
-8,11 eura¹/61,09 kn počevši od 30. lipnja 2008. do isplate,
-7,96 eura¹/59,99 kn počevši od 31. srpnja 2008. do isplate,
-7,97 eura¹/60,05 kn počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate,
-8,10 eura¹/60,70 kn počevši od 30. rujna 2008. do isplate,
-8,71 eura¹/ 65,64 kn počevši od 31. listopada 2008. do isplate,
-8,27 eura¹/62,33 kn počevši od 30. studenoga 2008. do isplate,
-8,83 eura¹/66,54 kn počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,
-8,92 eura¹/67,19 kn počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,
-8,96 eura¹/67,48 kn počevši od 28. veljače 2009. do isplate,
-13,65 eura¹/102,84 kn počevši od 31. ožujka 2009. do isplate,
-13,68 eura¹/103,08 kn počevši od 30. travnja 2009. do isplate,
-13,43 eur¹/101,18 kn počevši od 31. svibnja 2009. do isplate,
-13,24 eura¹/99,78 kn počevši od 30. lipnja 2009. do isplate,
-13,29 eura¹/100,15 kn počevši od 31. srpnja 2009. do isplate,
-13,39 eura¹/100,89 kn počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate,
-13,38 eura¹/100,83 kn počevši od 30. rujna 2009. do isplate,
-13,28 eura¹/100,08 kn počevši od 31. listopada 2009. do isplate,
-13,47 eura¹/101,48 kn počevši od 30. studenoga 2009. do isplate,
-13,62 eura¹/102,60 kn počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,
-13,83 eura¹/104,20 kn počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,
-13,78 eura¹/103,83 kn počevši od 28. veljače 2010. do isplate,
-14,07 eura¹/106,00 kn počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,
-14,01 eura¹/105,59 kn počevši od 30. travnja 2010. do isplate,
-14,12 eura¹/106,39 kn počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,
-15,04 eura¹/113,32 kn počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,
-14,85 eura¹/111,89 kn počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,
-15,43 eura¹/116,25 kn počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,
-15,23 eura¹/114,74 kn počevši od 30. rujna 2010. do isplate,
-14,91 eura¹/112,32 kn počevši od 31. listopada 2010. do isplate,
-15,59 eura¹/117,43 kn počevši od 30. studenoga 2010. do isplate,
-16,45 eura¹/123,93 kn počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,
-15,84 eura¹/119,33 kn počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,
-16,05 eura¹/120,94 kn počevši od 28. veljače 2011. do isplate,
-15,78 eura¹/118,89 kn počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,
-15,83 eura¹/119,26 kn počevši od 30. travnja 2011. do isplate,
-16,98 eura¹/127,97 kn počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,
-17,10 eura¹/128,82 kn počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,
-16,45 eura¹/123,92 kn počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,
-16,00 eura¹/120,52 kn počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,
-15,50 eura¹/116,79 kn počevši od 30. rujna 2011. do isplate,
-11,05 eura¹/83,24 kn počevši od 31. listopada 2011. do isplate,
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
-11,02 eura¹/83,03 kn počevši od 30. studenoga 2011. do isplate,
-11,19 eura¹/84,31 kn počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,
-11,34 eura¹/85,42 kn počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,
-11,36 eura¹/85,56 kn počevši od 29. veljače 2012. do isplate,
-11,25 eura¹/84,80 kn počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,
-11,32 eura¹/85,31 kn počevši od 30. travnja 2012. do isplate,
-11,37 eura¹/85,67 kn počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,
-11,29 eura¹/85,07 kn počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,
-11,31 eura¹/85,23 kn počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,
-11,25 eura¹/84,78 kn počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,
-11,12 eura¹/83,82 kn počevši od 30. rujna 2012. do isplate,
-11,26 eura¹/84,85 kn počevši od 31. listopada 2012. do isplate,
-11,33 eura¹/85,34 kn počevši od 30. studenoga 2012. do isplate,
-11,28 eura¹/84,99 kn počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,
-11,02 eura¹/83,05 kn počevši od 31. siječnja 2013. do isplate,
-11,24 eura¹/84,70 kn počevši od 28. veljače 2013. do isplate,
-11,26 eura¹/84,85 kn počevši od 31. ožujka 2013. do isplate,
-11,18 eura¹/84,20 kn počevši od 30. travnja 2013. do isplate,
-10,91 eura¹/82,19 kn počevši od 31. svibnja 2013. do isplate,
-10,90 eura¹/82,14 kn počevši od 30. lipnja 2013. do isplate,
-10,97 eura¹/82,63 kn počevši od 31. srpnja 2013. do isplate,
-11,07 eura¹/83,42 kn počevši od 31. kolovoza 2013. do isplate,
-11,22 eura¹/84,52 kn počevši od 30. rujna 2013. do isplate,
-11,14 eura¹/83,95 kn počevši od 31. listopada 2013. do isplate,
-11,20 eura¹/84,35 kn počevši od 30. studenoga 2013. do isplate,
-11,26 eura¹/84,81 kn počevši od 31. prosinca 2013. do isplate,
-11,29 eura¹/85,09 kn počevši od 31. siječnja 2014. do isplate,
-11,37 eura¹/85,69 kn počevši od 28. veljače 2014. do isplate,
-11,35 eura¹/85,49 kn počevši od 31. ožujka 2014. do isplate,
-11,26 eura¹/84,83 kn počevši od 30. travnja 2014. do isplate,
-11,23 eura¹/84,62 kn počevši od 31. svibnja 2014. do isplate,
-11,24 eura¹/84,72 kn počevši od 30. lipnja 2014. do isplate,
-11,34 eura¹/85,47 kn počevši od 31. srpnja 2014. do isplate, i
-11,43 eura¹/86,10 kn počevši od 31. kolovoza 2014. do isplate,
po stopi zakonske zatezne kamate koja se .do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena a sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, da tužitelju P. P. iz A., OIB: …, na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.046,14 eura¹ (slovima: četiri tisuće četrdeset i šest eura i četrnaest centi)/ 30.485,67 kn (slovima: trideset tisuća četiri stotine osamdeset pet kuna i šezdeset sedam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
-0,63 eura¹/4,74 kn počevši od 31. siječnja 2008. isplate,
-2,01 eura¹/15,16 kn počevši od 29. veljače 2008. do isplate,
-4,38 eura¹/33,02 kn počevši od 31. ožujka 2008. do isplate,
-0,82 eura¹/6,18 kn počevši od 30. travnja 2008. do isplate,
-1,15 eura¹/8,64 kn počevši od 30. lipnja 2008. do isplate,
-0,23 eura¹/1,77 kn počevši od 30. rujna 2008. do isplate,
-11,67 eura¹/87,94 kn počevši od 31. listopada 2008. do isplate,
-4,01 eura¹/730,21 kn počevši od 30. studenog 2008. do isplate,
-13,75 eura¹/103,62 kn počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,
-15,25 eura¹/114,87 kn počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,
-15,92 eura¹/119,97 kn počevši od 28. veljače 2009. do isplate,
-14,96 eura¹/105,93 kn počevši od 31. ožujka 2009. do isplate,
-14,42 eura¹/108,61 kn počevši od 30. travnja 2009. do isplate,
-11,56 eura¹/87,13 kn počevši od 31. svibnja 2009. do isplate,
-9,46 eura¹/71,31 kn počevši od 30. lipnja 2009. do isplate,
-10,02 eura¹/75,52 kn počevši od 31. srpnja 2009. do isplate,
-11,13 eura¹/83,86 kn počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate,
-11,03 eura¹/83,13 kn počevši od 30. rujna 2009. do isplate,
-9,91 eura¹/74,70 kn počevši od 31. listopada 2009. do isplate,
-12,01 eura¹/90,52 kn počevši od 30. studenog 2009. do isplate,
-13,70 eura¹/103,20 kn počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,
-16,09 eura¹/121,23 kn počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,
-15,54 eura¹/117,10 kn počevši od 28. veljače 2010. do isplate,
-18,79 eura¹/141,58 kn počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,
-18,17 eura¹/136,93 kn počevši od 30. travnja 2010. do isplate,
-19,37 eura¹/145,98 kn počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,
-29,77 eura¹/224,32 kn počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,
-27,63 eura¹/208,19 kn počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,
-34,17 eura¹/257,46 kn počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,
-31,91 eura¹/240,44 kn počevši od 30. rujna 2010. do isplate,
-28,28 eura¹/213,06 kn počevši od 31. listopada 2010. do isplate,
-35,95 eura¹/270,83 kn počevši od 30. studenog 2010. do isplate,
-45,70 eura¹/344,32 kn počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,
-38,79 eura¹/292,28 kn počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,
-41,21 eura¹/310,53 kn počevši od 28. veljače 2011. do isplate,
-38,13 eura¹/287,32 kn počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,
-38,69 eura¹/291,49 kn počevši od 30. travnja 2011. do isplate,
-51,76 eura¹/390,01 kn počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,
-53,04 eura¹/399,61 kn počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,
-63,96 eura¹/481,92 kn počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,
-58,35 eura¹/439,64 kn počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,
-52,21 eura¹/393,35 kn počevši od 30. rujna 2011. do isplate,
-51,55 eura¹/388,39 kn počevši od 31. listopada 2011. do isplate,
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
-51,07 eura¹/384,82 kn počevši od 30. studenog 2011. do isplate,
-54,00 eura¹/406,90 kn počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,
-56,56 eura¹/426,15 kn počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,
-56,90 eura¹/428,73 kn počevši od 29. veljače 2012. do isplate,
-55,13 eura¹/415,41 kn počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,
-56,33 eura¹/424,40 kn počevši od 30. travnja 2012. do isplate,
-57,14 eura¹/430,55 kn počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,
-55,77 eura¹/420,20 kn počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,
-56,13 eura¹/422,93 kn počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,
-55,10 eura¹/415,17 kn počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,
-52,88 eura¹/398,40 kn počevši od 30. rujna 2012. do isplate,
-55,25 eura¹/416,27 kn počevši od 31. listopada 2012. do isplate,
-56,39 eura¹/424,85 kn počevši od 30. studenog 2012. do isplate,
-55,59 eura¹/418,84 kn počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,
-51,12 eura¹/385,13 kn počevši od 31. siječnja 2013. do isplate,
-54,92 eura¹/413,77 kn počevši od 28. veljače 2013. do isplate,
-55,25 eura¹/416,27 kn počevši od 31. ožujka 2013. do isplate,
-53,76 eura¹/405,04 kn počevši od 30. travnja 2013. do isplate,
-49,12 eura¹/370,13 kn počevši od 31. svibnja 2013. do isplate,
-49,01 eura¹/369,24 kn počevši od 30. lipnja 2013. do isplate,
-50,15 eura¹/377,82 kn počevši od 31. srpnja 2013. do isplate,
-51,97 eura¹/391,56 kn počevši od 31. kolovoza 2013. do isplate,
-54,50 eura¹/410,61 kn počevši od 30. rujna 2013. do isplate,
-53,19 eura¹/400,78 kn počevši od 31. listopada 2013. do isplate,
-54,12 eura¹/407,74 kn počevši od 30. studenog 2013. do isplate,
-55,16 eura¹/415,63 kn počevši od 31. prosinca 2013. do isplate,
-55,81 eura¹/420,53 kn počevši od 31. siječnja 2014. do isplate,
-57,19 eura¹/430,89 kn počevši od 28. veljače 2014. do isplate,
-56,67 eura¹/427,00 kn počevši od 31. ožujka 2014. do isplate,
-55,22 eura¹/416,03 kn počevši od 30. travnja 2014. do isplate,
-54,73 eura¹/412,35 kn počevši od 31. svibnja 2014. do isplate,
-54,95 eura¹/414,01 kn počevši od 30. lipnja 2014. do isplate,
-56,68 eura¹/427,03 kn počevši od 31. srpnja 2014. do isplate,
-58,13 eura¹/437,99 kn počevši od 31. kolovoza 2014. do isplate, i
-1.194,04 eura¹/8.996,49 kn počevši od 30. rujna 2014. do isplate,
po stopi zakonske zatezne kamate koja se .do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena i, a sve to u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj P. P. iz A., OIB: …, sa zahtjevom za isplatom iznosa od 0,10 eura¹ (slovima: deset
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
centi)/0,79 kn (slovima: sedamdeset devet lipa) na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, te sa zahtjevom za isplatom iznosa od 0,12 eura¹ (slovima: dvanaest centi)/0,92 kn (slovima: devedeset dvije lipe) na ime povrata preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
V. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, da tužitelju P. P. iz A., OIB: …, plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.189,08 eura¹ (slovima: dvije tisuće stotinu osamdeset i devet eura i osam centi)/16.493,63 kn (slovima: šesnaest tisuća četiri stotine devedeset i tri kune i šezdeset i tri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 9. lipnja 2023. pa sve do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, a sve to roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 374,14 eura tužitelj odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovora o kreditu broj: …, od 11. rujna 2007., koji je solemniziran po javnom bilježniku M. K. iz V. pod poslovnim brojem OV-…, a da je istim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 19.439,29 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 84 mjeseca, a koji kredit je tužitelj trebao otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.
1.1. Tužitelj navodi da je početno ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 236,27 CHF, što je u kunskoj protuvrijednosti bilo 1.034,90 kn, a da su se tijekom otplate kredita anuiteti kako zbog povišenja kamatne stope, tako i zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu značajno povećavali. Tužitelj navodi da je on kredit u cijelosti otplatio.
1.2. Pored ugovorene glavnice tužitelj navodi da je on sukladno čl. 2. zaključenog ugovora o kreditu bio u obvezi plaćati i redovnu kamatu, za koju je u ugovoru navedeno da je promjenjiva i to u skladu sa odlukama tuženika, a da je na dan sklapanja ugovora ona iznosila 5,75% godišnje. Tijekom razdoblja otplate kredita navodi da se kamatna stopa u više navrata mijenjala, a da tužitelju nisu pojašnjeni parametri zbog kojih je došlo do povećanja kamatne stope, već mu je dostavljana samo jednostrana obavijest tuženika o povišenju kamatne stope i iznosu novog i to višeg anuiteta. Takav način postupanja i promjene kamatne stope po tužitelju je ništetan s obzirom da se ona mijenjala bez ikakvih jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja o istom i zbog toga takva odredba ne proizvodi učinak na obveznopravni odnos stranaka. Zbog toga je svako tako povišenje kamatne stope imalo za posljedicu stjecanje novčanih sredstava bez pravne osnove na strani tuženika, zbog čega osim utvrđenja ništetnosti iste odredbe o načinu promjene kamatne stope tužitelj tužbom od tuženika potražuje i povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
1.3. Pri tome se tužitelj posebno poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015.
1.4. Osim odredbe o načinu ugovaranja promjene kamatne stope po tužitelju je ništetna i odredba ugovora o kreditu a kojom je ugovorena primjena valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF, smatrajući da tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. I u odnosu na taj dio svog tuženog zahtjeva tužitelj se također poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a kojom je također potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.5. Kako je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku određeno da se u pojedinačnim parnicama koje fizičke i pravne osobe podnesu radi naknade štete iste mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude koja bude donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja, a da je isto propisano i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, to tužitelj smatra da pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuju i ovaj sud i zbog čega je tužitelj najprije deklaratornim tužbenim zahtjevom predlagao da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu i to u dijelu čl. 2. a koji regulira način promjene kamatne stope, te u dijelu čl. 1. i 7. koji se odnose na plaćanje podignutoga iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, te u odnosu na čl. 9. a koji regulira primjenu općih akata kreditora.
1.6. Kako je po tužitelju posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o načinu promjene kamatne stope, kao i valutne klauzule vezane uz CHF, anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi povišenja kamatne stope, bilo po osnovi povišenja tečaja, odnosno da se ima uzeti početno ugovoreni anuitet u kunskoj protuvrijednosti po onom tečaju kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate, to je kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj u podnesenoj tužbi najprije zahtijevao da mu tuženik na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjena kamatne stope isplati iznos od 7.315,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od 30. studenog 2007., odnosno da mu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 32.752,07 kn i to također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačni mjesečni iznos počev od 31. studenog 2007. pa nadalje, kao i da mu tuženik naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.
1.7. Naknadno nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 2. veljače 2022. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 7.316,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dakle u ovom dijelu je djelomično povisio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 30.486,59 kn također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno u ovom dijelu je isti djelomično povukao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni.
1.8. Također je istim podneskom tužitelj povukao dio točke I. prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela čl. 9. ugovora o kreditu, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je ponajprije isticao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da su parnične stranke odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, te je zbog toga tuženik predlagao da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i odluči da će se daljnji postupak nastaviti pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
2.1. Nadalje, opreza radi tuženik je u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj neosnovano svoj zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., i poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018.
2.2. Tuženik smatra da se u naprijed navedenim postupcima koji su vođeni povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova, a u tom sporu se nisu izvodili nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe upravo tužiteljevog ugovora o kreditu.
2.3. Nadalje, navodi da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, te da se upravo iz tog razloga naprijed donesene presude povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ne mogu primijeniti na auto kredite, pri čemu se tuženik poziva na odgovarajuće obrazloženje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018.
2.4. Unatoč činjenici da se naprijed navedena odluka u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi na tužiteljev ugovor o kreditu, a ukoliko bi su zauzeo drugačiji stav, tuženik smatra da bi tužitelj morao dokazati nepoštenost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze.
2.5. Tuženik smatra da prema odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07, tužitelj prije svega mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, jer ukoliko to ne bi dokazao nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost, a ako nemaju bilo koje od naprijed navedena tri obilježja, da se tada provodi test poštenosti kada je potrebno utvrditi da li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, odnosno da ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.6. U pogledu navoda tužitelja da je ništetna valutna klauzula iz konkretnog ugovora o kreditu, tuženik ističe da je ista odredba bila tužitelju jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o njoj pojedinačno pregovaralo, pa da stoga ona nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.7. Tuženik smatra da je tužitelju, ako se on promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila uočljiva, jasna i razumljiva, te da je stoga mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tečaja.
2.8. Posebno tuženik navodi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnoga bilježnika, te da sukladno odredbi čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu bilježnik mora strankama objasniti smisao i sadržaj posla i utvrditi da li su stranke isti ugovor razumjele odnosno da li on odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, a kako je predmetni ugovor solemniziran smatra se da on odražava njihovu pravnu volju, te je na te okolnosti tuženik predlagao saslušanje javnog bilježnika M. K.
2.9. Nadalje, u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule stav je tuženika da je nužno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, odnosno da li je on prilikom zaključenja ugovora postupao kao pažljiva i oprezna osoba, zbog čega je na te okolnosti predlagao saslušanje tužitelja kao stranke.
2.10. Posebno je isticao da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu, pa tako navodi da je u to vrijeme tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili euru, zbog čega je predlagao da se na tu okolnost sasluša kao svjedok I. O. koji je djelatnik tuženika.
2.11. I u pogledu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik smatra da je ona tužitelju također bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, a da su metoda i kriterij promjene kamata propisani tuženikovim Općim aktima, čija primjena je ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, te je tužitelj prilikom potpisivanja ugovora nesporno potvrdio da je upoznat s tekstom takvih Općih akata.
2.12. Ističe da promjene kamatnih stopa nisu posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika, niti drugih banaka, da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, već je tuženik sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu.
2.13. Naknadno je još tuženik istaknuo i prigovor zastare smatrajući da stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koji se poziva tužitelj nije utemeljeno na zakonu, nego predstavlja novo pravno pravilo stvoreno sudskom praksom, a da je tužitelj sukladno odredbi čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača neovisno o postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogao pokrenuti postupak pred nadležnim sudom i na taj način prekinuti zastaru.
2.14. Isto tako tuženik se protivio preinaci tužbenoga zahtjeva tužitelja budući je tužitelj svojim podneskom od 2. veljače 2022. djelomično preinačio tužbeni zahtjev u točki 2. na način da je isti povećao, a kojoj preinaci se tuženik protivio odnosno istaknuo je prigovor zastare u odnosu na tako preinačeni dio tužbenoga zahtjeva, a sve to iz razloga jer se po tuženiku preinačena tužba u pogledu zastarnih rokova ima smatrati novom tužbom.
3. Tužitelj se u cijelosti protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to prije svega istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda pozivajući se pri tom da je u brojim već pravomoćnim odlukama različitih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj zauzet stav da je odredba ugovora o kreditu kakva je sadržana i u ovom konkretnom slučaju nepoštena i stoga ništetna, a sve to iz razloga jer se o njoj nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog ugovora na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, zbog čega je predlagao da se odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
3.1. Protivio se također i prigovoru tuženika da niti kojim dokaznim prijedlozima ne pokušava dokazati nepoštenost odnosno ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, pri čemu tužitelj i nadalje smatra da je o tome već zauzet stav u presudi koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.
3.2. Posebno se tužitelj protivio istaknutom prigovoru zastare smatrajući da je u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., jasno izraženo stajalište da zastarni rok od pet godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu teče od 14. lipnja 2014. i da su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupno preplaćenoga iznosa koji je posljedica ugovaranja ništetnih odredbi.
4. Presudom i rješenjem ovog suda br. P-574/2021 -35 od 01. travnja 2022. utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule te je tuženik obvezan da tužitelju isplati iznos od 7.315,21 kunu na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope te iznos od 30.485,67 kuna temeljem ništetne odredbe o načinu primjene valutne klauzule sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose dok je tužitelj odbijen po tom osnovu sa sveukupnim iznosom od 1,71 kunu.
4.1. Rješenjem od 01. travnja 2022. odbijen je prigovor tuženika u pogledu mjesne nenadležnosti ovog suda te je dopuštena preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.
4.2. Povodom izjavljene žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-43572022-4 od 07. ožujka 2023. ukinuta je presuda br. P-574/2021 u točkama I.,II.,III. i V izreke i predmeta vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje, dok je odbijena žalba tuženika u odnosu na pobijano rješenje te je rješenje od 01. travnja 2022. u cijelosti potvrđeno..
5. U nastavku postupka tužitelj je i nadalje u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva s tim što je predložio da sud po službenoj dužnosti izvrši konvertiranje dosuđenih iznosa u euro s obzirom da je u međuvremenu na snagu stupio Zakon o uvođenju eura kao službene valute u RH.
5.1.Tuženik je i nadalje u cijelosti ostao kod svih istaknutih prigovora iz odgovora na tužbu s tim što je sada odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka I. O.
6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu s lista 6 do 10 spisa, informativni izračun efektivne kamatne stope s lista 11 spisa, otplatnu tablicu od 11. rujna 2007. s lista 12 do 14 spisa, obavijest tuženika od 8. rujna 2014. s lista 15, obavijesti o promjenama kamatnih stopa s lista 16 do 17 spisa, te s lista 63 do 65 spisa, zahtjev za kredit s lista 41 spisa, promotivne uvjete za odobrenje kredita građanima, prijepis knjigovodstvene kartice s lista 67 do 71 spisa po predmetnom ugovoru o kreditu, nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka T. B., dipl. oec. iz V., od 28. kolovoza 2020., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke .
7. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: …, od 11. rujna 2007. (dalje u tekstu: ugovor o kreditu), nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.439,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. st. 1. ugovorena redovna kamata od 5,75 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
7.1. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate na sedam godina, te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,75% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 236,27 CHF u protuvrijednosti kuna, a što je utvrđeno uvidom u informativni izračun efektivne kamatne stope (list 11 spisa), kao i otplatnu tablicu po zaključenom ugovoru o kreditu (list 12 do 14 spisa).
7.2. Međutim, uvidom u knjigovodstvenu karticu po predmetnom ugovoru o kreditu (list 67-71 spisa), kao i u pregled promjena kamatnih stopa (list 63 do 65 spisa), nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate na način da je u jednom periodu ona iznosila i 7,75% godišnje, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se je visina mjesečnog anuiteta s prosječnih oko oko 1.034,92 kn mjesečno u početku otplate kredita dosegla iznos i do 1.660,00 kn mjesečno u razdoblju oko sredine 2011.
7.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.
7.4. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
7.5. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18, od 3. rujna 2019.
8. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga ugovora o kreditu, i to konkretno dio članaka 1., 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
8.1. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, a sve to s obzirom na istaknuti prigovor tuženika da se u kolektivnom sporu osiguravala apstraktna zaštita potrošača, kao što je sporno da li je u ovom postupku nužno provoditi "test poštenja" odnosno utvrđivati da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope bila tužitelju jasna, uočljiva i razumljiva.
8.2. Sporno je također da li je tuženik u ovom postupku ovlašten dokazivati, a s obzirom na postojanje pravomoćne presude u kolektivnom sporu, da je tužitelj prilikom pregovaranja o sklapanju konkretnog ugovora o kreditu predočio sve relevantne informacije i dao mu odgovarajuća upozorenja vezana uz valutnu klauzulu i način promjene kamatne stope.
9. Uzimajući u obzir zauzeto shvaćanje Ustavnoga suda Republike Hrvatske u njegovoj odluci poslovni broj U-III/3581/2021, od 30. lipnja 2022., o dosegu pravomoćnosti presude koja je donesena u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača, odnosno da su u tom sporu pravomoćno utvrđene okolnosti o nerazumljivosti ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima o općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne informacije davale banke; o nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te je posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama, odnosno da predmet dokazivanja u tom postupku nije bilo utvrđivanje da li su točno određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu davane odgovarajuće obavijesti o odredbama toga ugovora, to je iz tog razloga a s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu navodio da je tužitelj prilikom ugovaranja kredita upozoravan na valutni rizik i na mogućnost promjene kamatne stope, ali da je unatoč tome pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu, na iste okolnosti saslušan je tužitelj kao parnična stranka, dok se nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. O., koji dokazni prijedlog je tuženik tijekom postupka povukao.
10. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da se tuženiku obratio u svrhu podizanja kredita koji mu je bio potreban za kupovinu osobnog automobila te da mu je prilikom razgovora, djelatnik banke, nakon što mu je rekao za što mu je potreban kredit i nakon što je dostavio podatke o visini svojih primanja napravio izračun kredita vezanog uz valutu euro ali i uz CHF s tim što je ponuđeni kredit u valuti CHF bio povoljniji te mu je i sam djelatnik banke sugerirao da je to povoljniji kredit za njega zbog čega je tu ponudu i prihvatio . Ne sjeća se da mu je u banci itko prilikom razgovora o kreditu posebno pojašnjavao odredbe o kamatnoj stopi, što utječe na njenu visinu i slično a smatra da isto i ne bi razumio s tim što čini nespornim da je tijekom otplate kredita dobivao određena izvješća banke. Navodi da kada je došao na potpisivanje ugovora o kreditu da je on već unaprijed bio pripremljen a ne sjeća se da je uz njega dobio bilo kakve druge dokumente banke vezano uz način promjene kamatne stope, Opće uvjete i sl. Čini nespornim da prije potpisivanja ugovor o kreditu u cijelosti nije čitao jer ga jednostavno nije razumio.
11. Iskaz saslušanog tužitelja kao stranke u pogledu radnji i informacija koje je dobio prije zaključenja ugovora o kreditu sud je cijenio kao istinit i uvjerljiv i to pogotovo u dijelu gdje navodi da niti na koji način nije upozoravan na odredbe o mogućosti promjene kamate stope i rizičnosti valute CHF u odnosu na euro.
12. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe ZZP/07.
12.1. Prema odredbi čanka 96. stavak 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12.2. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12.3. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
12.4. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.
13. Uzimajući u obzir sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebno iskaz saslušanog tužitelja kao stranke da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu ponuđene nikakve informacije niti pojašnjenja u pogledu bitnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i način promjene kamatne stope, zbog čega mu tuženik nije ponudio sve potrebne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku u pogled zaključenja konkretnog ugovora o kreditu, ocjena je suda da u ovom postupku tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju tužitelja kao potrošača obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF koji su mogli utjecati na donošenje njegove odluke, odnosno da je potrošač u potpunosti obaviješten o svim rizicima zaključivanja istog ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF, kao i da ga je upoznao o svim parametrima o kojima može ovisiti promjena kamatnih stopa, ali da je unatoč tome svejedno pristao na zaključenje takvog ugovora o kreditu, niti je tužena banka predočila bilo kakva druga dopunska dokazna sredstva koja bi potvrđivala da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti, s obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka za kojeg navodi da je neposredno pregovarao sa tužiteljem.
13.1. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.
13.2.. Analizirajući spornu odredbu članka 2. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
13.3. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.
13.4.. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
13.5.. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.
13.6.. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.
13.7.. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 2. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 96. stavak 1. ZZP/07.
13.8.. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.
13.9. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 96. ZZP/07, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
13.10. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
13.11.. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to dijelu čl. 1. i 7. ugovora o kreditu, a kojim se tužitelj obvezuje otplaćivati kredit u iznosu od 19.439,29 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.
14.. U pogledu prigovora tuženika da je u ovom postupku nužno provoditi test poštenja i utvrđivati da li je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, potrebno je navesti da je u postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija, te stoga na ove okolnosti u ovom postupku nije potrebno provoditi nikakve dokaze budući je isto bilo predmet utvrđivanja u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe.
14.1. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
14.2. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18, od 19. ožujka 2019.
14.3. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava kao svjedok javni bilježnik M. K.
14.4. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije neobrazloženo niti je proizvoljno.
14.5. Neosnovano se pri tome tuženik poziva na to da presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije moguće primijeniti na ovaj konkretan spor budući je tužitelj sa tuženikom imao zaključen auto kredit a ne stambeni kredit, budući su se u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača ocjenjivale samo odredbe iz stambenih kredita.
14.6. Ovo iz razloga jer prema odredbi čl. 5. st.1. toč.15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istog zakona tužitelj ima status potrošača i kao takvom mu pripada pravna zaštita koju pruža isti zakon, pa tako i primjena utvrđenja iz presuda koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača i to neovisno o namjeni kredita.
15. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.
16. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B., dipl. oec. iz V.
16.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. B., od 28. kolovoza 2020., utvrđeno je da su tijekom trajanja otplate kredita od strane tuženika kao banke na pripadajućem kontu evidentirane sve tečajne razlike i to bilo pozitivne bilo negativne nastale u odnosu na odstupanja u plaćanju anuiteta u odnosu na ugovorene datume dospijeća prema otplatnim planovima tj. svakog prvog u mjesecu. Vještak je utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita uplate vršio u različitim iznosima i na različite datume u odnosu na nominalne iznose anuiteta utvrđene otplatnim planovima, pri kojim uplatama su od strane tuženika kao kreditora vršena zatvaranja obveze korisnika kredita sukladno pozitivnim zakonskim propisima, a za sva kašnjenja u podmirenju obveza po osnovi dospijeća obračunate su, knjižene i naplaćene pripadajuće zakonske zatezne kamate.
16.2. Uzimajući u obzir postavljeni zadata vještačenje vještak je utvrdio da je ukupan iznos preplate koji je nastao uslijed promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate kredita 7.316,00 kn, pri čemu je vještak za svaki mjesec tijekom razdoblja otplate kredita prikazao pojedinačne mjesečne iznose razlike anuiteta.
16.3. Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, vještak je utvrdio u ukupnom iznosu od 30.556,00 kn, pri čemu je vještak utvrdio da je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj platio 69,41 kn manje u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, odnosno da su tijekom razdoblja otplate kredita postojali određeni mjeseci koje je vještak prikazao kao negativne iznose, tako da uzimajući u obzir i iste negativne iznose ukupna preplata tužitelja po toj osnovi iznosi 30.486,59 kn.
17. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga sukladno istom nalazu i mišljenju i postavio tužbeni zahtjev od 2. veljače 2022.
18. Tuženik je podneskom od 10. rujna 2020. u cijelosti prigovarao matematičkom izračunu vještaka i to kako u odnosu na preplatu zbog navodno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, tako i zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, s tim što je podneskom od 2. veljače 2022. tuženik u cijelosti povukao sve primjedbe na matematički izračun vještaka, ali je i nadalje smatrao da isti ne pridonosi rješenju ovoga spora obzirom da je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit uz fiksnu kamatnu stopu, te je ponovno ponavljao navode iz odgovora na tužbu zbog kojih smatra da niti odredba o valutnoj klauzuli, niti odredba o načinu promjene kamatnih stopa nije ništetna.
19. Prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja smatrajući da je isti nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, te primijenio metodologiju u izračunu sukladno pravilima struke.
20. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke, pogotovo iz razloga jer niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, dok su primjedbe koje ističe tuženik primjedbe koje se zapravo odnose na postavljeni zadatak vještaku i radi se o primjedbama pravne naravi.
20.1. S obzirom na to da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na način promjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se ugovor održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
20.2. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 102. ZPP/07, a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
20.3. Iste odredbe je potrebno je tumačiti na način da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te se taj dio odredbe ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
20.4. S obzirom na to da su stranke ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,75%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,75% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa.
20.5. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.
20.6. Stav je suda da u odnosu na predmetni ugovor o kreditu do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12), a čiji se čl. 5., koji regulira ugovore o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom, primjenjuje od siječnja 2013., nije došlo do nikakvoga mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do siječnja 2013. obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 5,75%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni ugovor.
20.7. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od ZZP/07, te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.
20.8. Nesporno je da je od siječnja 2013. stupio na snagu izmijenjeni čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim zakonom je zakonodavac intervenirao u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o potrošačkim kreditiranjima, pa je tako čl. 5. istog zakona dodan čl. 11. a, koji glasi: "1. Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanje istih parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojem se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope." Po istoj zakonskoj odredbi parametri koji utječu na korekciju promjenjive kamatne stope mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.
20.9. Dakle, zakonom je naloženo banci da kod sklapanja ugovora definira parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti. Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. mogli u konkretnom slučaju nadomjestiti ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope i to samo u skladu sa naprijed citiranim čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012., kojim se nadomješta ništetna odredba, i koji se primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće dok traje isti ugovorni odnos.
20.10. Tijekom ovoga postupka tuženik uopće nije dostavio nikakve akte iz kojih bi bio vidljiv način formiranja kamatnih stopa sukladno čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
20.11. Dakle, definiranje jednog od parametara kao kriterija za donošenje odluke o načinu promjene kamatne stope nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora o kreditu i stoga tuženik nije mogao na taj način steći pravo potraživati kamatu po stopi višoj od 5,75% u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012, te se stoga i nakon stupanja na snagu istog zakona ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1172/18, od 19, ožujka 2019.).
20.12. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 5,75% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-708/2022 od 29.lipnja 2022.).
20.13. Nadalje, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993, o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošač mora dovesti u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe, odnosno da je nužno uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak to je i u predmetu C-421/14 Sud Europske unije protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kad sud utvrdi nepoštenom odredbu, da ju je obvezan izuzeti iz primjene, ali da nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, odnosno da ugovor mora nastaviti postojati bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo i načelo zabrane revizije nepoštene odredbe, što znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž 838/21, od 12. listopada 2021.).
20.14. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika da se na ovaj način uzima kao da je tijekom cijelog trajanja otplate po zaključenom ugovoru o kreditu među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, već upravo suprotno tome, s obzirom da je utvrđeno da je način izmjene tako ugovorene promjenjive kamatne stope bio ništetan, ovo je jedini odrediv postotak kamatne stope koje je bilo moguće primijeniti, te su upravo iz tog razloga i odbijeni dokazni prijedlozi tuženika da se u ovom postupku pribavljaju podaci od nadležnih financijskih institucija o kretanju šestomjesečnog LIBOR-a za CHF, podaci o desetogodišnjim premijama rizika za hrvatsko tržište, te da se od HNB pribavljaju podaci o prosječnim kamatnim stopama u RH na kunske kredite u razdoblju od 1992. do 2014.
20.15. Identično se odnosi i na nalog temeljem kojega je vještak utvrđivao preplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli gdje je uzeo u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu u vrijeme isplate kredita kao jedini poznati parametar.
20.16. Upravo iz tog razloga, a uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan i jer je sačinjen upravo po nalogu suda, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude i tuženik je obvezan temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti tužitelju iznos od 4.046,14 eura a što odgovara protuvrijednost od 30.485,67 kn na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
20.17. Iako je tužitelj tužbom po tom osnovu zahtijevao isplatu iznosa od 30.486,59 kn kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa koje potražuje po toj osnovi daje iznos od 30.485,67 kn, zbog čega je tužitelja u tom dijelu trebalo odbiti sa tužbenim zahtjevom za 0,92 kn, odnosno 0,12 eura zbog čega je i odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
21. U pogledu preplate iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom po tom osnovu zahtijevao isplatu iznosa od 7.315,64 kn, dok je naknadno u tom dijelu preinačio tužbeni zahtjev pa je tužbenim zahtjevom koji je konačno postavljen podneskom od 2. veljače 2022. tužitelj po tom osnovu zahtijevao isplatu novčanog iznosa od 7.316,00 kn, a što odgovara protuvrijednosti iznosa od 971,00 eura odnosno zahtijevao je iznos od 0,36 kn odnosno 0,10 eura više u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.
21.1. Nesporno je da ovakvo postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, a koja preinaka je dozvoljena, s tim što je u odnosu na ovako preinačeni tužbeni zahtjev tuženik istaknuo posebno prigovor zastare smatrajući da se preinačena tužba u pogledu zastarnih rokova ima smatrati novom tužbom.
22. Općeniti prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je u cijelosti odbijen prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na preplatu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao što je odbijen prigovor zastare potraživanja tužitelja u odnosu na iznos od 7.315,64 kn, a koji je iznos tužitelj potraživao zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope.
22.1. Međutim, osnovan je istaknuti prigovor zastare i to samo za iznos od 0,36 kn za koji iznos je tužitelj povisio svoj tužbeni zahtjev na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji zahtjev je tužitelj postavio tek podneskom od 2. veljače 2022. kada je protekao zakonski rok od pet godina nakon ponovnog početka tijeka zastarnoga roka, zbog čega je za taj dio zahtjeva tužitelj odbijen, te mu je dosuđen iznos od 970,90 eura odnosno protuvrijednost od 7.315,21 kn, a koji iznos odgovara zbroju pojedinačnih mjesečnih iznosa koje je on potraživao prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno po tom osnovu tužitelj je odbijen u sveukupnom iznosu od 0,36 kn, te je stoga i odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude (tako u svojim odlukama i Vrhovni sud Republike Hrvatske i to u odluci poslovni broj Revr-1454/10, od 8. prosinca 2010., i u odluci poslovni broj Revr-1797/10, od 19. ožujka 2013.).
22.2. Ovo naprijed navedeno znači da se u slučaju preinake tužbe povišenjem tužbenoga zahtjeva, zastara u odnosu na povišeni dio tužbenoga zahtjeva ocjenjuje samostalno i to tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe, a kako je u konkretnom slučaju tužba preinačena podneskom od 2. veljače 2022., to proizlazi da je za povišeni iznos tužbenoga zahtjeva od 0,36 kn nastupila zastara.
22.3. S obzirom na naprijed navedeno tuženik je obvezan da tužitelju na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope isplati iznos od 970,90 eura odnosno 7.315,21 kn, a koliko iznosi zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa koje je tužitelj potraživao, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako ih je tužitelj naveo.
23. Tuženik je prigovarao postavljenom tužbenom zahtjevu u pogledu tijeka zakonskih zateznim kamata smatrajući da tužitelj nije dokazao da je on nepošten stjecatelj budući ga tužitelj nije prije podnošenja tužbe pozivao na povrat stečenog bez osnova, zbog čega onda po tuženiku tužitelju eventualno pripadaju zatezne kamate tek od dana podnošenja tužbe.
23.1. Ovakav stav tuženika je neosnovan.
23.2. Naime, neovisno o tome što tužitelj nije od tuženika prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, isto ne čini tuženika poštenim stjecateljem budući je u konkretnom slučaju u kolektivnom sporu gdje su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja promjene kamatnih stopa i valutna klauzula, utvrđeno nesavjesno i nepošteno postupanje tuženika, a što ga onda čini i nepoštenim stjecateljem, to stoga tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana stjecanja od strane tuženika a takav stav u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata zauzet je i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revd-1294/21 od 12. listopada 2021.
23.3. Iskazivanje dosuđenog iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine br. 57/22 i 88/22.)
24. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 5. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: OT), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. OT sa 100 bodova, trošak sastava podneska od 30. lipnja 2020. a kojim se tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova,trošak sastava podneska od 02. Veljače 2022. Prema Tbr.8.toč.1. OT kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka sa 100 bodova, trošak zastupanja na 4 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova, trošak pristupa na dva ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova za svako ročište odnosno ukupno 100 bodova, odnosno za sve radnje ukupno 800 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.990,00 eura. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak plaćenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 kn, tako da ukupno priznati troškove tužitelja iznose 2.189,08 eura.
24.1. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 374,14 eura tužitelj je odbijen i to iz razloga jer mu nije priznat kao nužan trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje s obzirom da je isti trošak nastao slučajem koji se dogodio samom tužitelju.
U Županji 9. lipnja 2023.
Sudac
Jelena Bušić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku D. V., odvjetniku iz V.,
- Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G. & G. d.o.o. iz Z.