Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3103/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. Ž. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik T. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-275/20-4 od 10. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-275/20-4 od 10. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/19-01/03432965059, urbroj: 341-99-05/3-19-6828 od 27. travnja 2020. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa: 140-02/19-01/03432965059, urbroj: 341-24-05/3-19-012956, broj spisa 97636 od 04. srpnja 2019., kojim je tužitelju, rođenom 17. svibnja 1945., određena počevši od 1.2.2016. starosna mirovina u svoti od 3.868,19 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Svota mirovine je usklađena i od 1.7.2016. iznosi 3.881,42 kn mjesečno s daljnjim usklađenjima, kako je navedeno u izreci rješenja.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Navodi da je utvrđenje prvostupanjskog suda u cijelosti u suprotnosti s njegovim navodima i dokazima u spisu jer su dokazi o mirovinskom stažu postojali kod tuženika u trenutku priznavanja prava na mirovinu te mu omaškom tuženika nije priznat mirovinski staž u punom trajanju. S obzirom da je pri priznanju prava na mirovinu mirovinski staž utvrđen pogrešno isključivo propustom tuženika koji nije želio ili znao pretražiti odgovarajuće evidencije, smatra da se ne radi o novim činjenicama već o starim činjenicama koje su postojale u trenutku priznanja prava na mirovinu 2010. godine, ali ih tuženik nije uzeo u obzir. Ističe da mu je tuženik svojim nezakonitim postupanjem prouzročio štetu jer mu je isplaćivan manji iznos mirovine. Smatra da je time što nije održana usmena rasprava, došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka. Nadalje ističe da odredba članka 134. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju nije u skladu s Ustavom RH jer postoji objektivna odgovornost države za štetu te je predložio da sud pokrene postupak ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom, a da se na konkretni slučaj primijeni institut exceptio ilegalis te donese odluka bez primjene te odredbe, a o kojem prvostupanjski sud nije odlučio. Ističe da je predmetnim postupanjem povrijeđeno pravo na pošteno suđenje kao i pravo na učinkovit pravni lijek. Predlaže da se prvostupanjska presuda poništi i tužbeni zahtjev usvoji te osporeno rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25kn.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ponavlja navode iz tužbe, o kojem su se očitovali te ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju rješenja potvrđenih presudom. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje-ZUS), ovaj sud nalazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj navodi u žalbi, niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud postupio sukladno ovlaštenju iz članka 36. točke 4. ZUS-a, prema kojem sud može riješiti spor bez rasprave ako se osporava samo primjena materijalnog prava, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. Budući da u ovom upravnom sporu činjenice nisu sporne već je sporna samo primjena prava, Sud ocjenjuje da okolnost što pred prvostupanjskim sudom nije održana rasprava ne predstavlja postupovnu povredu koja bi utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.
8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja od 29. siječnja 2016., za ponovno određivanje mirovine, s obzirom da mu prilikom priznavanja prava na starosnu mirovinu nije u mirovinski staž utvrđen staž osiguranja u trajanju od 11 godina, 6 mjeseci i 8 dana, navršen u vremenu od 11. srpnja 1972. do 18. siječnja 1984.
9. Tužitelj smatra da je pogrešno utvrđeno da mu nova svota mirovine koja je određena u tom postupku pripada od 1. veljače 2016., odnosno prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva sukladno članku 134. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. dalje: ZOMO), jer da je trebalo novi iznos odrediti od priznanja prava na mirovinu 19. svibnja 2010., s obzirom da se radi o pogreški tuženika.
10. Prema članku 134. stavku 1. ZOMO-a, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Sukladno stavku 2. istog članka ZOMO-a prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
11. Polazeći od citirane odredbe članka 134. stavka 2. ZOMO-a, prvostupanjski sud je utvrdio da nije bilo moguće odrediti novu svotu od dana priznanja prava na mirovinu, kao što to tužitelj traži, već od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. Naime, postupak priznanja prava na starosnu mirovinu je pravomoćno okončan presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-618/12-9 od 24. prosinca 2013., kada je rješenje o priznanju prava od 13. travnja 2011. postalo pravomoćno. Takvo rješenje proizvodi pravne učinke i može se staviti izvan snage odnosno izmijeniti samo u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud razmotrio mogućnost obnove prema odredbama članka 123.-127. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), u kojem postupku se rješenjem donesenim u obnovljenom postupku rješenje koje je bilo predmet obnove može zamijeniti novim rješenjem, u kojem će se slučaju prijašnje rješenje, ovisno o okolnostima, poništiti ili ukinuti. Iako prvostupanjski sud rok za podnošenje prijedloga za obnovu pogrešno računa od pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na mirovinu, umjesto od dana dostave tužitelju rješenja protiv kojeg se ne može izjaviti žalba (rješenje tuženika od 17. siječnja 2012.), navedeno nije od utjecaja na drugačiju odluku jer je, unatoč tome, pravilno utvrđeno da je do podnošenja zahtjeva 29. siječnja 2016. protekao rok od tri godine za podnošenje prijedloga za obnovu propisan člankom 123. stavkom 1. ZUP-a. Stoga je obnovu postupka bilo moguće provesti jedino temeljem članka 134. ZOMO-a.
12. Kraj ovakvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
13. U odnosu na ostale žalbene navode napominje se da Sud nije obvezan postupiti na zahtjev stranke u sporu da pokrene postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu suglasnosti zakonske odredbe sa Ustavom RH ukoliko isti ne smatra osnovanim, a tužitelj je ovlašten samostalno podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje takvog postupka.
14. Zahtjev za trošak upravnog spora prvostupanjski sud je pravilno odbio pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da nije usvojio tužbeni zahtjev. O zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, s obzirom da je žalba odbijena.
15. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 7. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.