REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv-45/2022 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Branku Karamanu u pravnoj stvari
tužitelja A..H. d.o.o., O.: …, S., . zastupan
po z.z. G. V., a ovaj zastupan po punomoćniku S. G.,
odvjetniku iz S., protiv tuženika V. B., O.: …, . V. G., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 8.
veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. G., 7. lipnja 2023.
objavio i

p r e s u d i o j e

I . Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB N.
M. u V. G., poslovnog broja Ovrv-545/2019 od 17. kolovoza 2019. u
dijelu kojim se nalaže tuženom V. B. da u roku od osam dana namiri tražbinu
tužitelju A..hr d.o.o. u iznosu od 387 euro/2.915,85 uvećano za pripadajuće
zatezne kamate od 30. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja

2023. do isplate obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

II.Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB N.
M. u V. G., poslovnog broja Ovrv-545/2019 od 17. kolovoza 2019. u
dijelu kojim se nalaže tuženom V. B. da u roku od osam dana namiri tražbinu
tužitelju A..hr d.o.o. u iznosu od 1.223,12 euro/9.215,58 kuna uvećano za
pripadajuće zatezne kamatu od 30. srpnja 2021. te se u tom dijelu odbija tužbeni
zahtjev.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak postupka u iznosu
od 104,47 euro/787,13 kuna sa zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od

7. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

2 Povrv-45/2022

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 30. srpnja 2021., JB N. M.
protiv tuženika V. B. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne
isprave radi naplate iznosa od 12.131,90 kuna/1.610,12 eura, a JB je 17.
kolovoza 2021. donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-
545/2022 kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu i odmjeren trošak u iznosu od 33,18
euro/250,00 kuna. Povodom prigovora tuženika citirano rješenje o ovrsi je rješenjem
Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Povrv-259/2021 od 9. rujna 2021. stavljeno izvan
snage u dijelu kojim je određena ovrha te je, po pravomoćnosti tog rješenja,
postupak nastavljen kao parnični postupak, rješenjem Općinskog suda u Velikoj
Gorici od 22. prosinca 2021. predmetni sud proglasio se mjesno nenadležnim. Kako
proizlazi iz navoda tijekom postupka, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da
tuženik nije ispunio ugovor o smještaju u turističkim apartmanima koji je kao
iznajmljivač zaključio s tuženikom. Naime, sukladno zaključenom ugovoru da je
tuženik bio obvezan prihvatiti rezervaciju jer je odbio primiti goste koje mu je uputio
tužitelj zbog čega je obvezan platiti ugovornu kaznu.

2. Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi,
postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru je
ovršenik naveo u bitnom da je zaključenim ugovorom propisano da rezervaciju svake
smještajne jedinice iznajmljivač potvrđuje tužitelju, a da iz komunikacije koju prilaže
ovrhovoditelj ne proizlazi da je on poslao odgovor kao znak prihvata rezervacije niti je
zaprimio akontaciju ili koji drugi oblik novčane naknade. Ujedno se ističe kada bi u
situaciji obveze tuženika da prihvati ponudu tužitelja, iznos penala ne bi mogao biti
toliko već eventualno postotak od ukupne cijene na komu bi tužitelj imao pravo.
Tuženik ujedno ističe da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju propisao ugovornu
kaznu za novčanu obvezu što je protivno članku Zakona o obveznim odnosima.
odnosu.

3. Tužitelj se u podnesku od 8. ožujka 2022. očitovao na prigovor tuženika
koja osporava osnov tužbenog zahtjeva navodeći da je zaključenim ugovorom o
smještaju propisano trajanje ugovora i njegov prestanak te da je temeljem tog
ugovora tuženiku poslan ugovor o rezervaciji koji tuženik nije prihvatio kao niti račun
ovrhovoditelja broj 9239/1/2 od 29. srpnja 2021.

3.1. Tužitelj ujedno navodi da obzirom na napredak tehnologije, promjenu
zakonske regulative i posla kojim se bavi tužitelj s jedne strane i tužena s druge
strane, nalazili u poslovnom odnosu koji se zasniva na korištenju napredne
tehnologije. Tužitelj da je izradio kronologiju događaja koja odgovara u cijelosti i svim
vremenskim točkama načinu na koji su tuženoj isporučene sporne isprave. Poziva se
na čl. 8.Ugovora. Dalje navodi da je do spora između parničnih stranaka došlo, jer je
tuženik-iznajmljivač oglasio svoje smještajne kapacitete putem programa tužitelja –
agencije koja u realnom vremenu, u svakom trenutku, svakoj minuti jednog dana nudi
slobodne kapacitete putem svog on-line booking na turističkom tržištu. Ukoliko dođe
do promjene u slobodnim kapacitetima narudžbom od strane treće osobe-klijenta da
je to odmah razvidno kod tužitelja te on potom obavještava svoje iznajmljivače. Isto
da vrijedi i iznajmljivače, odnosno tuženik koja je propustila obavijestiti tužitelja.
Osnov potraživanja da proizlazi iz zaključenog ugovora, kao i visina koja je odrediva.

3 Povrv-45/2022

4. U dokaznom postupku pregledan je račun br. 9239/1/2 izdan od strane
trgovačkog društva A..hr d.o.o., ugovor o rezervaciji br. 2021-18370-4
sačinjen 21. lipnja 2021. za gosta T. R. za razdoblje 2. kolovoza 2021-12.
kolovoza 2021 sačinjenog od strane trgovačkog društva A..H. d.o.o.,
U. o smještaju u turističkim apartmanima br. 18370 zaključen između turističke
agencije trgovačkog društva A..H. d.o.o. i V. B. kao iznajmljivača,
podnesak tužitelja naslovljen kao "kronologija događaja koji su rezultirali izdavanjem
računa broj 9239/1/2",sms poruka turističke agencije A..hr. d.o.o. kojim
podsjećaju iznajmljivača da nije poslao ugovor za gosta T. R. za razdoblje 2.
kolovoza 2021-12. kolovoza 2021- Opći uvjeti suradnje od 10. studenog 2014.,

3.1.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime
ugovorne kazne zbog kršenja Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj
1837 od 4. veljače 2021. sklopljenom između parničnih stranaka u iznosu od
vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, odnosno 1.612,50 euro.

5. Među strankama je nesporno postojanje ugovornog odnosa dok se spornim ukazuje osnov potraživanja i visina po računu od 28. srpnja 2021.

6. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima
("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,
156/22., dalje: ZOO), Zakon o pružanju usluga u turizmu ("NN" br.
130/17., 25/19., 98/19., 42/20., 70/21.) Zakon o porezu na dodanu vrijednost
("NN" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18.,
121/19., 138/20.),

7. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku ("SL SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82.,
43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "NN" br. 53/91.,
91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.,
57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u
našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje
činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za
prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u
postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6. U postupku je utvrđeno sljedeće:

-Člankom 13. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. … od 4.
veljače 2022., turistička agencija A..hr d.o.o. kao agencija i V. B. kao
iznajmljivača, navedeno je da će agencija u svoje ime zaključivati pojedinačne
ugovore o rezervaciji za točno određene termine sa iznajmljivačem, a člankom 10.
utvrđena je obveza iznajmljivača da kontinuirano za vrijeme trajanja ugovora
obavještava agenciju pravovremeno o svakoj odobrenoj opciji, odnosno sklopljenoj
rezervaciji koju je rezervirao nezavisno od agencije tj. samostalno ili uz pomoć druge
turističke agencije.

4 Povrv-45/2022

-Člankom 14. stavkom 5. Ugovora utvrđeno je da opciju koju je A. dala
gostu, za rezervaciju čiji su parametri u potpunosti usklađeni s uvjetima objavljenim u
Iznajmljivačevom cjeniku, Iznajmljivač nije u mogućnosti ni na koji način poništiti, pa
se posebno ističe važnost činjenice da u svakom trenu A. raspolaže stvarnim
stanjem dostupnosti Iznajmljivačevog smještaja, odnosno posebno se ističe obveza
koju je Iznajmljivač preuzeo čl.10. st.1. Ugovora. Eventualni zahtjevi Iznajmljivača za
poništenjem dane opcije gostu, zbog već mu pristigle direktne rezervacije koju je
upravo namjeravao javiti A., nemaju nikakvu pravnu težinu, te se kao takvi neće
ni uzimati u razmatranje. Prilikom eventualnog razmatranja opravdanosti dane opcije
gostu, jedino je mjerodavno stanje zauzetosti smještaja kojim je A. raspolagala
u trenutku davanja opcije.

U članku 16. ugovorena je obveza agencije da odmah po izvršenoj uplati
gosta izda gostu račun za primljeni predujam i potvrdi rezervaciju iznajmljivaču na
način da mu e mailom ili sms porukom odnosno fax uređajem dostavi ugovor o
rezervaciji za određenog gosta.

Člankom 17. Ugovora ugovoreno je kako svaka agencijska potvrda rezervacije
u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne
rezervacije, a koji će iznajmljivač iskazati klikom na dugme prihvaćam u sučelju za
iznajmljivače, primljenom mailu ili će prihvat predmet rezervacije iskazati pisanim
putem. Istim člankom ugovoreno je kako nije presudna forma u kojoj će iznajmljivač
potvrditi rezervaciju bez da se iz sadržaja njegove poruke može nedvojbeno iščitati
volja iznajmljivača da prihvaća potvrđenu rezervaciju.

-U članku 18. propisano je da se vrijeme kada je agencija poslala obavijest o
potvrđenoj rezervaciji evidentira kao vrijeme kada je iznajmljivač primio poslanu
potvrdu te ukoliko u daljnjem roku od 24 sata od slanja obavijesti ne zaprimi potvrdu
o prihvatu iznajmljivača smatrat će se da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu
rezervaciju, a time grubo krši odredbe ugovora zbog čega je propisana ugovorna
kazna zbog ne pridržavanja te odredbe u iznosu ekvivalentnim vrijednosti
neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, a odmah po tom agencija će izdati račun
za ugovornu kaznu s rokom dospijeća odmah.

-Turistička agencija A..hr 20. siječnja 2021. obavještava iznajmljivača o
odobrenoj opciji za gosta, a sljedećeg dana obavještava iznajmljivača o potvrdi
rezervacije i šalje ugovor o rezervaciji 21. siječnja 2021., a nakon toga ga u više
navrata obavještava o ne vraćenom ugovoru o rezervaciji, zatim ga 17. srpnja 2021.
telefonski kontaktira, a tom prilikom imenovani izjavljuje da ne prihvaća rezervaciju
jer da već ima svoju rezervaciju koju nije javio agenciji, a što i potvrđuje mailom od

26. srpnja 2021. Navedeno je kako dostavljenom dokumentacijom i sms porukama
tako i činjenicom što tuženik ne osporava da je primio ugovor o rezervaciji već ističe
da za nijednu rezervaciju nije poslao nikakav odgovor u znak prihvata te da nije ni
potvrdio ni ugovor o rezervaciji.

-ugovorom o rezervaciji br. 2021-18370-4 od 21. lipnja 2021. obračunata je
usluga za gosta T. R. za smještaj u razdoblju od 2. kolovoza 2021. do 12.
kolovoza 2021. u vrijednosti od 1.290,00 eura u kojem je obračunat rabat agencije u
iznosu od 30%, odnosno 387 eura/2.915,84 kuna, a to je iznos koji bi tužitelj
uprihodio da je tuženik ispunio ugovor.

7. Dakle, nesporno je utvrđeno da tuženik nije sukladno članku 18. stavku 2. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 18370 prihvatio potvrđenu

5 Povrv-45/2022

rezervaciju čime je prema istom članku grubo kršio odredbu ugovora za što je
propisana ugovorna kazna u ekvivaletnoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije
uvećane za pripadajući PDV, što u konkretnom slučaju iznosi 1.612,5 eura/12.149,38
kuna. Ujedno je utvrđeno da je tuženik bio obvezan prihvati ugovor o rezervaciji jer
istu nije osporavao, odnosno ukazivao kako ista ne odgovara njegovim uvjetima
objavljenim u cjeniku te nije obavijestio A. o drugim rezervacijama prije
zaprimanja obavijesti o danoj opciji gostu.

8. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22.) dalje: ZOO) propisano je da
su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno
ispunjenje dok je člankom čl. 65. st.1. ZOO-a propisano da je na temelju obveze
vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u
cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje
obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom,

8.1.Ugovorna kazna normirana je člankom 350. Zakona o obveznim odnosima
te je stavkom 1. propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti
vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne
ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

8.2.Člankom 354. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud na
zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno
visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

8.3.Nije u pravu tuženik kada govori da se u konkretnom slučaju radi o
novčanoj obvezi u kojem slučaju nije moguće ugovarati kaznu za neispunjenje,
naime njegova obveza je sukladno zaključenom ugovoru bila da kao iznajmljivač
prihvati ugovor o rezervaciji gosta i u ugovoreno vrijeme pruži ugostiteljski smještaj.

8.4.Uzimajući u obzir da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izjavio da
kad bi naslovni sud i utvrdio da je ovršenik bio u obvezi prihvatiti ponudu iznos
računa ne bi mogao biti toliki jer da ovrhovoditelj u slučaju iznajmljivanja apartmana
nije izgubio u cijelosti ukupan iznos smještajne jedinice već je izgubio samo postotak
od ukupne cijene na koju bi isti imao pravo u slučaju iznajmljivanja apartmana.
Analizirajući navode tuženika i dovodeći ih u vezu s citiranom zakonskom odredbom
to iznesene navode tuženika ovaj sud smatra zahtjevom za smanjenjem ugovorne
kazne. Neovisno o postojanju zahtjeva, samim prigovaranjem visini tužbenog
zahtjeva tuženik tvrdi da je zahtijevani iznos ugovorne kazne nerazmjerno visok s
obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze pa ga valja cijeniti kao zahtjev za
smanjenje iznosa ugovorne kazne, kao što proizlazi iz odluke Vrhovnog suda
R. H. broj Rev 800/97 od 23. travnja 1998.

8.5.U konkretnom slučaju sud je smanjio ugovornu kaznu na iznos od 387
euro/2.915,85 kuna što predstavlja iznos koji bi tužitelj primio da je ugovor ispunjen,
odnosno 30% od ugovorene cijene smještaja. Naime, ugovorna kazna koju tužbenim
zahtjevom potražuje tužitelj uključuje cjelokupnu vrijednost rezervacije s obračunatim
PDV-om što je nesrazmjerno visoko obzirom na prihod koju bi tužitelj ostvario da je
tuženik ispunio svoju obvezu. Ujedno niti objekt neispunjenja obveze nije takvog
značaja kojim bi se opravdala visina tražene ugovorne kazne. Naime, tuženik je

6 Povrv-45/2022

prema ugovornim odredbama bio u obvezi 22. lipnja 2021. potvrditi rezervaciju što
nije učinio i smatra se da ne prihvaća rezervaciju smještaja za razdoblje od 2.
kolovoza 2021. do 12. kolovoza 2021. zbog čega tužitelju ostaje dovoljno vremena
da od trenutka od kojeg se smatra da je tuženik odbio rezervaciju pa sve do datuma
neprihvaćene rezervacije, odnosno 2. kolovoza 2021., za gosta T. R. pronađe
neki drugi odgovarajući smještaj i tako ostvari prihod. Dosuđenim iznosom ugovorne
kazne opravdava se težina povrede ugovorne obveze.

8.6. Člankom 12. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pružanju usluga u turizmu
propisano je da turistička agencija između ostalog pruža uslugu prodaje,
posredovanja i rezervacije ugostiteljskih usluga.

8.7.Sukladno članku 4. stavku 1. točki 3. Zakona o porezu na dodanu
vrijednost predmet oporezivanja PDV-om je i predstavlja obavljanje usluga u
tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

8.8. Iako je ugovornom odredbom propisano da ugovorna kazna predstavlja
iznos ekvivalentnim vrijednosti neprihvaćene rezervacije tužitelju nije dosuđen i
zatraženi iznos poreza na dodanu vrijednost jer ugovorna kazna sukladno Zakonu o
porezu na dodanu vrijednost ne predstavlja porezno relevantnan događaj niti je
tužitelj dostavio dokaz da je na utuženi iznos platio PDV.

9.Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta
spora u trenutku poduzimanja radnje i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22,
dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn (Tbr. 50 Tarife)
te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("NN" broj 53/19 i 92/21).

9.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za
vođenje parnice odvjetnički troškovi i to 100 bodova za sastav obrazloženog
podneska od 8. ožujka 2022. i za zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2023.
zatraženih 75 bodova, dakle ukupno 175 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda
(1 bod = 1,99 EUR) iznosi 348,25 EUR što s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od
87,06 EUR (Tbr. 42. Tarife) iznosi 435,31 EUR. Zatim, kada se priznatim
odvjetničkim troškovima od pridoda trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od
66,36 eura i trošak pred javnim bilježnikom od 33,18 eura/250 kuna, dobije se iznos
od 534,85 eura/4.029,83 kuna.

9.2.Kako je tužitelj u osnovi uspio u cijelosti, a od zatraženih 1.610,12
eura/12.131,43 kune dosuđeno je 387 euro/2.915,85 to je u visini uspio 24% što
znači da je tužitelj u parnici uspio 62%, a tuženik 38% zbog čega je tužitelju priznato
24% od zatraženog iznosa parničnog troška odnosno 104,47 euro/787,13 kuna.

9.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku ("NN" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29.
st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

U Splitu, 7. lipnja 2023.

7 Povrv-45/2022

SUDAC

Branko Karaman v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja
- tuženiku
-u spis.